Evo jednog komkretnog primera; moj sin ima jednu devojku koja je iz pravoslavne porodice i sta bih ja sad trebao da radim ?
Jel trebam biti fanatik i silom braniti mom sinu da se ne zaljubljuje ili jos gore da je zaboravi i da potrazi neku drugu ?
...a zamislite reko mi cak da je to za njega ne samo najlepsa devojka koju je ikada sreo/video vec da je jedina s kojom su na potpuno istoj frekvenciji ?
Oni su bre vaz dan na telefonu i samo nesto caskaju,kad su zajedno izgube osecaj za vreme pa im malo7-8 sati a klinci su ,on je 17 a ona 16 godina...
I sta cemo sad ?
Ja sam sa jedne strane srecan sto vidim sina da mi je srecan ( uplasi me pre neki dan komentarom da bi je odmah ozenio,dobro da sam uzeo leksilijuma na vreme
) ali bih hteo da mi porodica stoji i dalje na putu Gospodnjem pa je pravo pitanje gde je ovde kompromis ?
I dali ga treba uopste biti ???
Ja licno smatram da se ljudi trebaju "boriti"za ljubav ali da to ne bude na racun vernosti Bogu.
E sad ako je neko od dvoje zaljubljenih zaista vernik a pretpostavimo da mu takva i porodica onda bi takvi ljudi trebali svojim zivotom biti reklama za pravu veru u Boga,oni bi trebali biti izazov za onog drugog koji je imao razlicito versko ubedjenje jer ako su pokazali da vrede,da imaju prave vrednosti u zivotu onda bi onom drugom bilo lakse da sve to izvaga i prihvati ono sto je dobro il mozda cak i bolje !!!
U suprotnom sve bi to propalo jer je nemoguce nekom nesto naturati silom a da veza/veze funkcionisu normalno.