Srpsko "Ne" Hitleru u 2.svjetskom greska ili ne?

Srpsko "Ne" hitleru u WW2

  • Dobar potez

    glasova: 5 35,7%
  • Los potez

    glasova: 9 64,3%

  • Ukupno glasova
    14
Srpski istoricar misli da je srpsko "ne" hitleru bilo greska jer je pocinjen genocid nad Srbima... https://ilirikum.net/blog/post-3/

Sta vi mislite?
Ja mislim da je to bila jedna od najvećih grešaka koja je donela jednu od najvećih nesreća po srpski narod koju još uvek osećamo.
Ne vidim u srpskoj istoriji ni jednu odluku koja je tako katastrofalna kao ova.
 
Ja mislim da je to bila jedna od najvećih grešaka koja je donela jednu od najvećih nesreća po srpski narod koju još uvek osećamo.
Ne vidim u srpskoj istoriji ni jednu odluku koja je tako katastrofalna kao ova.
То су исценирали Енглези. Војни пуч са генералом Симовићем је доказ тога а Симовић је био енглески човек.
 
То су исценирали Енглези. Војни пуч са генералом Симовићем је доказ тога а Симовић је био енглески човек.
Da, postoji ta priča i uopšte ne sumnjam u nju.
Čak šta više, da smo imali dogovor, mislim da bi ga Hitler bolje ispoštovao nego Čerčil i Englezi.
Ima podatak za Kanalska ostrva u Lamanšu, jedini okupirani deo Velike Britanije od strane Nemaca, gde London poziva stanovništvo "da bude mirno i sluša naredjenja okupacione vlasti". U isto vreme Čerčil poziva okupiranu Evropu da napada Nemce svuda i na svakom mestu.
 
I Marička bitka bila je velika katastrofa ali mislim i da smo je dobili, promenilo bi stvar na kratko vreme. Turke je mogla da zadrži jedino velika evropska hrišćanska vojska

Mi smo to upravo i bili. Ako uzmemo donji prag učesnika bitke sa naše strane, tu je bilo nekih tridesetak hiljada iskusnih ratnika koji su samo dve godine pre toga izvojevali pobedu protiv udružene raške vlastele, a koja je opet bila daleko od naivne sile. Po svim mogućim parametrima, samo da su uspeli da stignu pred zidine Jedrena, to bi bilo to. Turci bi bili počišćeni i odatle i sa Galipolja, a takvu granicu bi onda bilo prilično lako držati s obzirom na to da su oni uspeli da razviju mornaricu tek vek i kusur kasnije. A zamisli tek implikacije takve pobede, to bi donelo i čitav niz vazalnih odnosa u ovom delu Evrope, naravno u našu korist, a primarno je što bismo inkorporirali Bugare u sastav srpske armije. Konstantinopolj bi takođe bio vazal, veoma verovatno i Vlaška i Krim, a Mađari bi bili samo jak suparnik, nikako sizeren. Tu smo bili na prekretnici da postanemo ili sila ravnopravna bilo kojoj drugoj evropskoj, ili da propadnemo. Samo naša greška je odlučila da budemo ovo drugo.
 
Mi smo to upravo i bili. Ako uzmemo donji prag učesnika bitke sa naše strane, tu je bilo nekih tridesetak hiljada iskusnih ratnika koji su samo dve godine pre toga izvojevali pobedu protiv udružene raške vlastele, a koja je opet bila daleko od naivne sile. Po svim mogućim parametrima, samo da su uspeli da stignu pred zidine Jedrena, to bi bilo to. Turci bi bili počišćeni i odatle i sa Galipolja, a takvu granicu bi onda bilo prilično lako držati s obzirom na to da su oni uspeli da razviju mornaricu tek vek i kusur kasnije. A zamisli tek implikacije takve pobede, to bi donelo i čitav niz vazalnih odnosa u ovom delu Evrope, naravno u našu korist, a primarno je što bismo inkorporirali Bugare u sastav srpske armije. Konstantinopolj bi takođe bio vazal, veoma verovatno i Vlaška i Krim, a Mađari bi bili samo jak suparnik, nikako sizeren. Tu smo bili na prekretnici da postanemo ili sila ravnopravna bilo kojoj drugoj evropskoj, ili da propadnemo. Samo naša greška je odlučila da budemo ovo drugo.
Lepo je to u teoriji nego zaboravljaš koliki su ljudski rezervoar imale Osmanlije dok su ih u Evropi čekale večito podeljene državice sa dve vere i hiljade sitnih interesa
 
Lepo je to u teoriji nego zaboravljaš koliki su ljudski rezervoar imale Osmanlije dok su ih u Evropi čekale večito podeljene državice sa dve vere i hiljade sitnih interesa

Isto je bilo i sa njima, tu se tek ne treba zavaravati. Šta misliš, zašto je u tom momentu Murat sa glavninom svoje vojske bio u Anadoliji? Tamo se obračunavao sa čitavim nizom turskih bejlika, a ta razjedinjenost je njegovom nasledniku došla glave u bici kod Angore. Plus što bi takav poraz Osmanlije sveo samo na još jedan bejlik, možda najmoćniji pojedinačno, ali nedovoljan da pod svoju kontrolu stavi sve ostale. Oni bi praktično doživeli sudbinu srpskog carstva, ili čak srpskog naroda u celini.
 
Isto je bilo i sa njima, tu se tek ne treba zavaravati. Šta misliš, zašto je u tom momentu Murat sa glavninom svoje vojske bio u Anadoliji? Tamo se obračunavao sa čitavim nizom turskih bejlika, a ta razjedinjenost je njegovom nasledniku došla glave u bici kod Angore. Plus što bi takav poraz Osmanlije sveo samo na još jedan bejlik, možda najmoćniji pojedinačno, ali nedovoljan da pod svoju kontrolu stavi sve ostale. Oni bi praktično doživeli sudbinu srpskog carstva, ili čak srpskog naroda u celini.
Poznato je sve to meni ali ne možeš to da porediš sa takvom podelom i kao što je evropska gde su bukvalno gradovi bili države.

Maloazijski, turkijski narodi sa velikim natalitetom zadojeni najprostijim kultom kakav je islam bili su u velikoj prednosti.
 
Poznato je sve to meni ali ne možeš to da porediš sa takvom podelom i kao što je evropska gde su bukvalno gradovi bili države.

Maloazijski, turkijski narodi sa velikim natalitetom zadojeni najprostijim kultom kakav je islam bili su u velikoj prednosti.

Islam za Turke nije bio ujedinjavajući faktor, već mogućnost pljačke. Osmanlije, kao i druge turske dinastije pre njih, okupljale su glavninu vojske tako što se jezgru priključivao (opet po sopstvenom nahođenju) buljuk onih koji su u pohodima videli priliku da se obogate na račun poharanih teritorija. Izbaciš ih iz Evrope, šta im ostaje? Da se okupljaju pred zidinama Konstantinopolja koji je pao tek pod kanonadom topova koji su došli na red vek kasnije? Mogle su Osmanlije eventualno da skupe vojsku da pljačkaju druge turske bejlike, ali čim se to završi, ostaje im praktično ništa. Osim međusobne zle krvi koja je u njihovom društvu bila faktor još gori nego kod nas, jer su se brutalnije obračunavali jedni sa drugima. Mi jako grešimo posmatrajući to kao neku jedinstvenu naciju, odnosno silu, a pri tome zaboravljamo da su i Veliki Seldžuci propali iz istog razloga kao i ovaj deo Evrope mnogo vekova kasnije, a to je ovo što si pomenuo ranije, to jest zbog razjedinjenosti. Ništa Osmanlije ne bi mogle da učine da smo im presekli jedini put ka ekspanziji.
 
Poslednja izmena:
Poznato je sve to meni ali ne možeš to da porediš sa takvom podelom i kao što je evropska gde su bukvalno gradovi bili države.

Maloazijski, turkijski narodi sa velikim natalitetom zadojeni najprostijim kultom kakav je islam bili su u velikoj prednosti.

Ја делимично не знам шта си хтео реци.

Али слутујем да није тачно. Османска војска је била најбоље организована војска на тлу Европе од римске империје, за брдо предности према европским војскама и то сигурно није био наталитет, који има више везе за данашњом перцепцијом Ислама него за то време.

Спахије нису поседовали земљу, Султан њима је могао да узме земљу кад хоче, тако да није се морао бринути дал чу се борити или не, ако се не бориш оде ти земља, краљ у европи је своје витезове морао да покрене и док то уради Турци освојили пола земље.

Акинчи изванредан милиционерски систем који је уз то јефтин.

И на крају Јаничари, прва инфантрија која стварно била професионална и која је стварно имала неки импакт на ратовање.
 
Ја делимично не знам шта си хтео реци.

Али слутујем да није тачно. Османска војска је била најбоље организована војска на тлу Европе од римске империје, за брдо предности према европским војскама и то сигурно није био наталитет, који има више везе за данашњом перцепцијом Ислама него за то време.

Спахије нису поседовали земљу, Султан њима је могао да узме земљу кад хоче, тако да није се морао бринути дал чу се борити или не, ако се не бориш оде ти земља, краљ у европи је своје витезове морао да покрене и док то уради Турци освојили пола земље.

Акинчи изванредан милиционерски систем који је уз то јефтин.

И на крају Јаничари, прва инфантрија која стварно била професионална и која је стварно имала неки импакт на ратовање.
Praviš se mnogo pametan, Osmanlije ne bi zaustavilo ni pet Maričkih i Kosovskih bitaka, to je peonta a u dublje razloge ne ulazim.
 
Ја делимично не знам шта си хтео реци.

Али слутујем да није тачно. Османска војска је била најбоље организована војска на тлу Европе од римске империје, за брдо предности према европским војскама и то сигурно није био наталитет, који има више везе за данашњом перцепцијом Ислама него за то време.

Спахије нису поседовали земљу, Султан њима је могао да узме земљу кад хоче, тако да није се морао бринути дал чу се борити или не, ако се не бориш оде ти земља, краљ у европи је своје витезове морао да покрене и док то уради Турци освојили пола земље.

Акинчи изванредан милиционерски систем који је уз то јефтин.

И на крају Јаничари, прва инфантрија која стварно била професионална и која је стварно имала неки импакт на ратовање.

Srpska oklopna konjica se pokazala i više nego doraslom nomadskom načinu ratovanja, da smo uspeli da zadržimo svoju brojnost u tom momentu i proteramo Osmanlije iz Evrope, oni bi bili ne samo zaustavljeni, već nikada ne bi ni dostigli ono što kasnije jesu. Jer to su dostigli samo i isključivo zbog naše pogibije na Marici (a znamo kako se ona dogodila, pošto to praktično nije ni bila bitka, nego klanje na spavanju). Ako neko hoće da shvati, Turci su jedne večeri imali nešto zemlje u Evropi, a već sutradan tri puta više i plus im je preko te iste noći najveći suparnik ispario.
 
И онда доживимо да се легитимна јуначка Краљева војска напада и саботира како од усташа, немаца и жабара, тако и оде комуњара који су по свим параметрима били раме уз раме са својом братијом усташама.
 
Ja mislim da je to bila jedna od najvećih grešaka koja je donela jednu od najvećih nesreća po srpski narod koju još uvek osećamo.
Ne vidim u srpskoj istoriji ni jednu odluku koja je tako katastrofalna kao ova.

Politika koju su poveli Srbi u vreme Slobodana Miloševića, početkom 1990-ih godina, mogla bi ići blizu u paketu ili barem je donekle konkurent.
 
Politika koju su poveli Srbi u vreme Slobodana Miloševića, početkom 1990-ih godina, mogla bi ići blizu u paketu ili barem je donekle konkurent.
Ali da li smo početkom 90tih ikad, crno na bijelo, dobili tako povoljan dokument od medj.zajednice kojim bi bila rješena kriza SFRJ?
Naravno da se Hitler ne bi držao tog sporazuma, prekršio ih je i sa mnogo jačim igračima, ali odbijanje trojnog pakta i situacija u 90tim, osim po katastrofalnom završetku, bar po mom stepenu informisanja, su mi neuporedive
 
Ali da li smo početkom 90tih ikad, crno na bijelo, dobili tako povoljan dokument od medj.zajednice kojim bi bila rješena kriza SFRJ?

Suština nije u tome, već što su naši lideri mislili da mogu biti komunistička oaza posle pada Berlinskog zida; učinili su sve u svojoj moći da maksimalno otuđe sve od sebe i verovali da mogu bukvalno sami protiv svih. To je bila čista ludost.

Ovde su se slavili socijalizam, srp i čekić dok je to padalo; ovde je, pobogu, narod izabrao na referendumu komunistički grb, umesto orla.
 

Back
Top