Grok kaže da je 1979. godine životni standard u Mađarskoj bio veći nego u Jugoslaviji

[Gruban]

Mene su roditelji 80-tih, vodili širom bivše Jugoslavije. Svake godine na more, Hrvatska i Crna Gora. Uglavnom Hrvatska. Takođe u na zimovanja sam išao. Pihorje u Sloveniji, Jahorina u BiH, kod nas,u Srbiji, na Zlatibor i Kopaonik. A pritom su mi roditelji bili, radnička klasa, ali se moglo. Svuda sam se upoznavao sa drugarima iz nekadašnje države. Imao sam predivno detinjstvo, sve dok nisu došle, proklete 90-te. Ja ne bih dao, onu deceniju 80-tih, za 90 godina, sve što je došlo posle nje. Nabijem ja na k.r.c, sve ovo sad. Ovo nije život, nego jedno obično sr.nje. Ko mi kaže, da je sad bolje, nego u SFRJ, taj je definitivno za ludaru.

Svi imamo pravo na nostalgiju to jeste na iskrivljenu sliku prošlosti.

 

[Gruban]

Da ponovim. Uvodni post je sastavljen od brutalnih laži (bukvalno sve laž do laži u svakoj rečenici), a ovog puta ću se osvrnuti na stambene uslove, pa da konačno završim s osvrtanjem na tu budalaštinu od uvodnog posta.

Ovo je studija o životu u Mađarskoj tokom socijalizma:
https://socialhistoryportal.org/sites/default/files/Valuch - Everyday Life.pdf

Ovo su neki najosnovniji podaci o stambenim uslovima u socijalističkom periodu.

In the mid-fifties, out of Budapest’s 479,971 apartments, 4.7 percent had an area no larger than 10 square meters, while another 41.3 percent hovered between 11 and 20 square meters. A further 18.3 percent of apartments were between 21 and 30 square meters, meaning that two-thirds of the city’s housing consisted of homes that were smaller than 30 square meters in size, while at the same time only 8.6 percent of apartments could boast an area larger than 61 square meters.

While one-room homes formed more than two-thirds of Hungary’s housing in 1949, by 1990 the highest percentage was for two-room homes.

Between 1966 and 1970 thirty thousand apartments were built in Budapest with an average area of 51 square meters.

The spaces in these dwellings can be summarized as serving the purpose of maintaining basic, biological functions and no more: they were completely inadequate for conducting any type of social activity, such as holding family events, parties for friends, etc

Podatak o stambenim uslovima na selu 1975:

One-sixth of the village’s residences had running water and one-tenth contained a flush toilet.


Rezime:

Sredinom pedesetih dve trećine stanova u Budimpešti je imalo manje do 30 kvadrata.

Šezdesetih i sedamdesetih prosečna veličina novosagrađenih stanova je bila oko 50 kvadrata.Osamdesetih verovatno nešto veća, ali se taj podatak ne navodi. Bili su to stanovi lošeg kvaliteta, građeni po sovjetskoj tehnologiji prefabrikovanih blokova.

Privatne kuće su imale veću kvadraturu nego stanovi, ali su bile lošije opremljene.

1975 je oko deset odsto privatnih kuća na selu imalo toalet.

1970 je 27 odsto svih stambenih prostora u Mađarskoj imalo toalet. Kad imamo na umu da je jedna trećina stanovništva živela u stanovima, ispada da su privatne kuće najčešće bile stare kuće bez elementarnih uslova za život.

Zaključak koji se izvodi iz svega navedenog je sledeći : stanovi su bili nešto manji nego u Jugoslaviji, a privatne kuće u proseku daleko gore.

I u Beogradu je prosečna površina stana oko 50 kvadrata.

 

[mr Kiza]

SFRJ je prvo 50ih primala ogromnu zapadnu bespovratnu pomoc kako bi opstajavala i bila "kamen u cipeli" za ostale drzave Istocnog bloka. 60ih je masa mladih otisla u zapadne zemlje jer za sve nije bilo posla u otadzbini, 70ih su vec bili masovnije uzimani krediti prvo sa nizom, a onda sa sve visom kamatnom stopom. Onda kada je krenuo opsti talas zaduzivanja i kada su pocetkom 80ih trebali da se vracaju, sve je napokon stiglo na naplatu i pokazalo se koliko se ranije prostiralo preko gubera. Neko pomenuo Milku Planinc i njene "katastrofalno lose poteze", smesno kada se zna da je zena uradila jedino sto je realno mogla u datoj situaciji kada je drzava bila bankrotirala. Da nije pristala na reprograme i mere stednje, verovatno bi bili prva zemlja u Evropi koja bi se oslobodila komunizma zbog socijalnih nemira na ulicama, poput Rumuna nesto kasnije. I krajem 80ih SFRJ je imala u tom momentu jednu od najvecih inflacija na svetu.

 

[loving tree]

SFRJ je prvo 50ih primala ogromnu zapadnu bespovratnu pomoc kako bi opstajavala i bila "kamen u cipeli" za ostale drzave Istocnog bloka. 60ih je masa mladih otisla u zapadne zemlje jer za sve nije bilo posla u otadzbini, 70ih su vec bili masovnije uzimani krediti prvo sa nizom, a onda sa sve visom kamatnom stopom. Onda kada je krenuo opsti talas zaduzivanja i kada su pocetkom 80ih trebali da se vracaju, sve je napokon stiglo na naplatu i pokazalo se koliko se ranije prostiralo preko gubera. Neko pomenuo Milku Planinc i njene "katastrofalno lose poteze", smesno kada se zna da je zena uradila jedino sto je realno mogla u datoj situaciji kada je drzava bila bankrotirala. Da nije pristala na reprograme i mere stednje, verovatno bi bili prva zemlja u Evropi koja bi se oslobodila komunizma zbog socijalnih nemira na ulicama, poput Rumuna nesto kasnije. I krajem 80ih SFRJ je imala u tom momentu jednu od najvecih inflacija na svetu.

Ponavljaš ono što si već napisao, ali si dodao još i Milku Planinc. Pa ponoviću i ja da njeni potezi jesu pogoršali stanje, a koliko su bile nakaradne uredbe koje je donosila pokazalo se kad je došao Ante Marković. Postoje neki radovi, tekstovi i studije koje detaljnije obrazlažu upravo njene poteze i njihovu štetnost, a ja ovde prenosim samo rezime. Sve zapadnoevropske zemlje su primale američku pomoć neposredno nakon Drugog svetskog rata, a kasnije su najuspešnija jugoslovenska preduzeća bila orijentisana na tržišta nestvrstanih zemalja. I sama Jugoslavija je bila veliko tržište. Potpuna je besmislica da je jugoslovenska priveda opstajala samo zbog zaduživanja. Zaduživalo se uglavnom zbog velikih infrastrukturnih projekata i to u periodu kad su kamatne stope bile jako niske. Splet okolnosti u međunarodnoj ekonomiji i loši potezi jugoslovenskih vlada osamdesetih jesu uslovili ekonomsku krizu u SFRJ. Međutim, čak i u godini koja je bila vrhunac te krize situacija u Jugoslaviji nije bilo ništa gora nego u drugim socijalističkim zemljama, pa su ti zaključci da bi se Jugoslavija raspala zbog socijalnih nemira besmisleni.

 

[mr Kiza]

Ma jok i ne bi, i ovako u realnosti je narod debelo bio gundjao, uticaj SKJ sve vise opadao i pravila se podloga za visestranacje i eskalaciju nacionalsovinizma.
Sta bi tek bilo da je Milka odyebala strance jos 1983, a ovi jednostavno prekinuli davanje bilo kakvih daljih kredita i potpuno obustavili izvoz u SFRJ svojih proizvoda?

 

[MORNAR SA PUČINE]

Svi imamo pravo na nostalgiju to jeste na iskrivljenu sliku prošlosti.

Pa vidiš, tebi je možda iskrivljena, a meni je bila, baš stvarna. Ne znam, gde i kako si odrastao, ne ulazim u to, ali meni su ona vremena bila TOP. Ovo današnje sr.nje, i od sistema i od države, je u stvari, prava iskrivljenost životnih normi.

 

[loving tree]

I u Beogradu je prosečna površina stana oko 50 kvadrata.

Prema popisu svih stanova Beograda prosečna površina stana u Beogradu je 1950 iznosila 42 kvadrata, a prema popisu iz 1981 prosečna površina svih stanova u Beogradu je iznosila 52 kvadrata.

Dakle, 52 kvadrata nije prosečna površina svih novosagrađenih stanova, već prosečna površina svih stanova bez obzira na vreme izgradnje prema popisu iz 1981. Stanovi građeni sedamdesetih morali su imati veću kvadraturu od 52 m2 da bi prosek 1981 bio 52 m2 jer su u popis uračunati stanovi građeni u ranijem periodu koji su imali manju kvadraturu.

U Budimpešti je prema popisu iz sredine pedesetih oko 45 odsto stanova bilo manje od 20 kvadrata, dve trećine stanova je bilo manje od 30 kvadrata, a novosagrađeni stanovi šezdesetih i sedamdesetih su imali oko 50 kvadrata. Dakle, tu je prosek kvadrature svih stanova mogao biti negde 30 do 40 kvadrata.

Što se tiče privatnih kuća tu je situacija još gora po Mađare.

 

[Gruban]

Prema popisu svih stanova Beograda prosečna površina stana u Beogradu je 1950 iznosila 42 kvadrata, a prema popisu iz 1981 prosečna površina svih stanova u Beogradu je iznosila 52 kvadrata.

Dakle, 52 kvadrata nije prosečna površina svih novosagrađenih stanova, već prosečna površina svih stanova bez obzira na vreme izgradnje prema popisu iz 1981. Stanovi građeni sedamdesetih morali su imati veću kvadraturu od 52 m2 da bi prosek 1981 bio 52 m2 jer su u popis uračunati stanovi građeni u ranijem periodu koji su imali manju kvadraturu.

U Budimpešti je prema popisu iz sredine pedesetih oko 45 odsto stanova bilo manje od 20 kvadrata, dve trećine stanova je bilo manje od 30 kvadrata, a novosagrađeni stanovi šezdesetih i sedamdesetih su imali oko 50 kvadrata. Dakle, tu je prosek kvadrature svih stanova mogao biti negde 30 do 40 kvadrata.

Što se tiče privatnih kuća tu je situacija još gora po Mađare.

 

[MORNAR SA PUČINE]

I šta ti predstavlja, ova fotografija?

 

[loving tree]

U ovom radu podatak o broju automobila na 1000 stanovnika:
https://www.academia.edu/figures/24...sity-in-western-and-eastern-europe-source-mol

Kao što se iz priloženog vidi, šezdesetih jednak broj automobila po glavi stanovnika u Mađarskoj i u Jugoslaviji, a od 1970 više automobila u Jugoslaviji nego u Mađarskoj. Nedostaju podaci za drugu polovinu sedamdesetih i osamdesete kad je razlika između Jugoslavije i Mađarske sigurno bila veća.

 

[PA8]

Evo da odgovorim preciznije na ovo pitanje o platama iz 1979.

Prosečna plata u Mađarskoj 1979 je bila 3887 forinti prema njihovim zvaničnim podacima:
https://www.ksh.hu/docs/hun/xstadat/xstadat_hosszu/h_qli001.html

Za jedan dolar se moglo dobiti 32 forinte.
https://arfolyam.iridium.hu/en-US/USD/1980-12

Dakle, prosečna plata je bila oko 128 dolara. Radi se o bruto plati, dok bi neto plata naravno bila niža, verovatno oko 100 dolara ili niže.

Dakle, podaci se dobijaju tako, a novinski članci i tekstovi sa interneta mogu poslužiti samo kao dopuna ili potvrda ovakve analize.

Na sličan način se može doći do informacija da je prosečna plata u istom periodu u Poljskoj bila oko 40 dolara (mada po jednom novinskom članku neto plata oko 20 dolara), u Čehoslovačkoj 102 dolara (bruto). U Sovjetskom Savezu je plata oko 1980 bila između 50 i 100 dolara, ali 1990 oko 10 do 20 dolara neto. Na istom nivou Rumunija i Bugarska, a za Albaniju nema podataka.

Prosečna plata u Srbiji u tom periodu je oko 300 dolara. Prema podacima sa sajta Fonda PIO godišnja zarada u Srbiji 1979 je bila 69 912 što bi mesečno iznosilo 5 826 dinara.

U SAD je prosečna godišnja plata 1980 bila 9810 dolara što bi mesečno iznosilo oko 825 dolara.

Treba imati na umu da je kupovna moć dolara u socijalističkim zemljama bila sigurno veća nego u SAD, kao i da je u SAD kupovna moć tadašnjeg dolara iz 1980 bila veća nego kupovna moć sadašnjeg dolara iz 2025. Tako prema ovom izvoru 1 dolar iz 1980 vredi kao današnja 3, 8 dolara.

Dakle, prosečne plate u Srbiji 1979 bi verovatno vredele kao 1 000 današnjih dolara (možda i više), a u ostalim evropskim socijalističkim zemljama oko 120 do 300 današnjih dolara (možda i više).

To su lažni podaci.

 

[PA8]

Nakon raspada Jugoslavije, izašla je gomila pristrasnih i obmanjujućih tekstova o tome kako se jugoslovenska ekonomija zasnivala samo na zaduživanju.

Jugoslovenski dug krajem 70-setih je bio neuporedivo manji od današnjeg ukupnog duga zemalja naslednica po svim mogućim parametrima. No,svi kritičari jugoslovenske ekonomije rade iste ili slične stvari u svojim analizama, selektivno birajući one podatke koji im odgovaraju, a preskačući ili maskirajući one kojim im ne odgovaraju. Isto tako, strogo se izbegava poređenje sa dugovima drugih razvijenih i nerazvijenih zemalja.

U periodu kad se Jugoslavija zaduživala kamatne stope su bile jako niske. No, rata na dolarske kredite je zbog specifičnih kretanja u svetskoj ekonomiji vrtoglavo porasla, a kapitalna dobra koja je Jugoslavija uvozila iz razvijenih ekonomija su u velikoj meri poskupela. Očekivao se još veći rasta kamatnih stopa.To je stvorilo paniku jer se nije znalo šta nosi budućnost.

To je bio prvi problem koji bi se čak mogao i prevazići da nije bilo drugog problema, a to je smetenost tadašnje premijerke Milke Planinc. Ona je svojim katastrofalno lošim potezima zapravo dodatno pogoršala situaciju. Vlada Milke Planinc početkom 80-tih je vodila “politiku smanjenja spoljnog duga”, koja se u praksi sastojala od teških mera štednje, tzv. šok tretmana. Ovo je za posledicu imalo bežanje deviza, pad prihoda od carine i poreza i još veće pogoršavanje situacije tako da bi mnogo bolje bilo da nikakve posebne mere nisu uvođene.

Kasnije je Vlada Ante Markovića uklonila sva ta rešenja i otvorila vrata za devizne prilive, pa su ti prilivi za kratko vreme stvorili visoke devizne rezerve.

Osamdesetih ekonomska situacija u tadašnjoj Jugoslaviji je bila daleko od idealne, ali to je posledica spleta okolnosti u međunarodnoj ekonomiji i katrastrofalno loših poteza jugoslovenskih vlada, a ne nekakvog sumanutog zaduživanja u prethodnom periodu ili totalne disfunkionalnosti jugoslovenske privrede kako to vole da predstavljaju pristrasni kritičari u svojim kvazi analizima koje se svode na tupavi zaključak u stilu : "dugovi su došli na naplatu i nastupio je krah svega u toj naopakoj državi".

Za preko 40 godina izgradnje socijalizma (do 1986) naša zemlja – u sklopu zemalja koje su relevantne za komparativnu analizu – nije uspela da sačuva onaj relativni položaj koji je nasledila od prethodnog razdoblja. Taj položaj je bio rezultat kapitalističkog razvoja do II svetskog rata i, naravno, početne pozicije za taj razvitak nasleđene su iz ranijih vremena. U do sada odigranim rundama borbe za privredni i društveni progres nova Jugoslavija nije izašla kao pobednik.
Srbija je 1950. godine po stepenu razvoja bila vrlo blizu Grčke, tj. na 94,7 odsto grčkog nivoa, da bi 1986. bila na svega 56,4 grčkog stepena razvijenosti. Posebno je porazno to da je uža Srbija (dakle bez Vojvodine i Kosova) 1950. bila razvijenija od Grčke za 4,7 odsto, dok je 1986. pala na 62,3 odsto grčkog nivoa.
Hrvatska je, pak, 1950. bila upola nerazvijenija od Italije (52,1 odsto) dok je 1986. pala na trećinu (33,6 odsto) italijanskog nivoa. Slično je prošla i Slovenija koja je 1950. bila na tri četvrtine (74 odsto) austrijskog stepena razvijenosti, da bi pala na ispod polovine (46,7 odsto) 1986. godine.
Nalazi su zastrašujući.

 

[PA8]

ali i potpuno zapadni stil života. Muzika, film, kultura su kod nas bili daleko ispred istočne Evrope. Jedino su Česi imali bolje filmove od nas.

Mađarska je imala potpuno zapadni stil života. Muzika, film, kultura svega čega je bilo u Jugoslaviji bilo je i u Mađarskoj.

 

[PA8]

U ovom radu podatak o broju automobila na 1000 stanovnika:
https://www.academia.edu/figures/24...sity-in-western-and-eastern-europe-source-mol

Kao što se iz priloženog vidi, šezdesetih jednak broj automobila po glavi stanovnika u Mađarskoj i u Jugoslaviji, a od 1970 više automobila u Jugoslaviji nego u Mađarskoj. Nedostaju podaci za drugu polovinu sedamdesetih i osamdesete kad je razlika između Jugoslavije i Mađarske sigurno bila veća.



Pogledajte prilog 1731836

Po tim podacima ispada da je 1970-ih broj automobila po glavi stanovnika bio daleko veći u Istočnoj Nemačkoj nego u Jugoslaviji.

 

[loving tree]

Tvoje poruke su budalaštine i brutalne laži.

Šta tebi još nije jasno? Dobio si sve moguće podatke, od podataka o kretanju plata sa websajta mađarske državne statističke agencije, do podataka o uslovima stanovanja, broju automobila, očekivanom životnom veku... što sve opovrgava tvrdnje iz tvog uvodnog posta, a za koje nisi naveo nikakav validan i kredibilan izvor.

Po tim podacima ispada da je 1970-ih broj automobila po glavi stanovnika bio daleko veći u Istočnoj Nemačkoj nego u Jugoslaviji.

Stepen motorizacije, odnosno broj stanovnika na jedno motorno vozilo zavisi i od stepena urbanizacije, stanja putne mreže, demografske strukture stanovništva...Tu su samo podaci do 1972.

 

[PA8]

Šta tebi još nije jasno? Dobio si sve moguće podatke, od podataka o kretanju plata sa websajta mađarske državne statističke agencije, do podataka o uslovima stanovanja, broju automobila, očekivanom životnom veku... što sve opovrgava tvrdnje iz tvog uvodnog posta, a za koje nisi naveo nikakav validan i kredibilan izvor.

Ti si manipulator. Ništa nisi opovrgao. Ja sam ti pružio naučni rad o tome da je stopa siromaštva u Jugoslaviji bila veća nego u Mađarskoj a ti si rekao da je to laž bez dokaza da je stopa siromaštva u Mađarskoj bila veća u nego u Jugoskaviji.

Stepen motorizacije, odnosno broj stanovnika na jedno motorno vozilo zavisi i od stepena urbanizacije, stanja putne mreže, demografske strukture stanovništva...Tu su samo podaci do 1972.

Ova tema je o životnom standardu. Ako broj automobila po glavi stanovnika nije jedan od indikatora životnog standarda, onda nemoj to da spominješ. Ti si manipulator. Koliki je bio BDP po glavi stanovnika Istočne Nemacke i Jugoslavije 1979. godine?

 

[loving tree]

Ti si manipulator. Ništa nisi opovrgao. Ja sam ti pružio naučni rad o tome da je stopa siromaštva u Jugoslaviji bila veća nego u Mađarskoj a ti si rekao da je to laž bez dokaza da je stopa siromaštva u Mađarskoj bila veća u nego u Jugoskaviji.

Ova tema je o životnom standardu. Ako broj automobila po glavi stanovnika nije jedan od indikatora životnog standarda, onda nemoj to da spominješ. Ti si manipulator. Koliki je bio BDP po glavi stanovnika Istočne Nemacke i Jugoslavije 1979. godine?

Ja već napisah da je BDP meren u socijalističkim zemljama vrlo sporan i diskutabilan indikator životnog standarda, a nešto što se zove "stopa siromaštva" je još sporniji. Zašto? Pa zato što bi neko ko bi recimo u SAD potpadao u kategoriju siromašnih u socijalističkoj Mađarskoj bio možda i bogat. Tako možeš pročitati na netu i ovo:

For the official measure in 2023, the poverty rate—the percentage of people in poverty—fell to 11.1%, representing 36.8 million people in the United States who lived in poverty.
https://www.congress.gov/crs-product/R48279

Dakle, ispada da stopa siromaštva u socijalističkoj Mađarskoj 1987 nije puno manja od stope siromaštva u SAD 2023.

Nemam nameru s tobom više da diskutujem, ali želim ti sve najbolje, recimo da se nekom vremenskom mašinom katapultiraš u prebogatu Mađarsku iz 1979.

 

[PA8]

Ja već napisah da je BDP meren u socijalističkim zemljama vrlo sporan i diskutabilan indikator životnog standarda, a nešto što se zove "stopa siromaštva" je još sporniji. Zašto? Pa zato što bi neko ko bi recimo u SAD potpadao u kategoriju siromašnih u socijalističkoj Mađarskoj bio možda i bogat. Tako možeš pročitati na netu i ovo:

For the official measure in 2023, the poverty rate—the percentage of people in poverty—fell to 11.1%, representing 36.8 million people in the United States who lived in poverty.
https://www.congress.gov/crs-product/R48279

Dakle, ispada da stopa siromaštva u socijalističkoj Mađarskoj 1987 nije puno manja od stope siromaštva u SAD 2023.

Nemam nameru s tobom više da diskutujem, ali želim ti sve najbolje, recimo da se nekom vremenskom mašinom katapultiraš u prebogatu Mađarsku iz 1979.

Ti si manipulator.

 

[Miki 75]

Ja već napisah da je BDP meren u socijalističkim zemljama vrlo sporan i diskutabilan indikator životnog standarda, a nešto što se zove "stopa siromaštva" je još sporniji. Zašto? Pa zato što bi neko ko bi recimo u SAD potpadao u kategoriju siromašnih u socijalističkoj Mađarskoj bio možda i bogat. Tako možeš pročitati na netu i ovo:

For the official measure in 2023, the poverty rate—the percentage of people in poverty—fell to 11.1%, representing 36.8 million people in the United States who lived in poverty.
https://www.congress.gov/crs-product/R48279

Dakle, ispada da stopa siromaštva u socijalističkoj Mađarskoj 1987 nije puno manja od stope siromaštva u SAD 2023.

Nemam nameru s tobom više da diskutujem, ali želim ti sve najbolje, recimo da se nekom vremenskom mašinom katapultiraš u prebogatu Mađarsku iz 1979.

Čovek je dijabola. On će mene da ubeđuje nešto o Mađarskoj, gde sam išao 4-5 puta godišnje. Bukvalno nisu imali čokolade, nego nekakve šećerne table.
O prostituciji i alkoholizmu osamdesetih u Mađarskoj bi se mogli eseji napisati.

 

[PA8]

Čovek je dijabola.

Tvoja majka je dijabola.

Bukvalno nisu imali čokolade, nego nekakve šećerne table.

Ti si lažovčina.

 

[Miki 75]

Tvoja majka je dijabola.

Ti si lažovčina.

Ideš na ignore debilu.

 

[Miki 75]

Ovog klinca sam morao da stavim na ignore, jer ni u realnom životu nemam običaj da pričam sa budalama.

 

[PA8]

Ideš na ignore debilu.

Tvoj otac je debil.

 

[Miki 75]

Šta tebi još nije jasno? Dobio si sve moguće podatke, od podataka o kretanju plata sa websajta mađarske državne statističke agencije, do podataka o uslovima stanovanja, broju automobila, očekivanom životnom veku... što sve opovrgava tvrdnje iz tvog uvodnog posta, a za koje nisi naveo nikakav validan i kredibilan izvor.



Stepen motorizacije, odnosno broj stanovnika na jedno motorno vozilo zavisi i od stepena urbanizacije, stanja putne mreže, demografske strukture stanovništva...Tu su samo podaci do 1972.

Pusti klinca, vidiš da ne zna o čemu govori

 

[PA8]

Ovog klinca sam morao da stavim na ignore, jer ni u realnom životu nemam običaj da pričam sa budalama.

Jedi govna, imbecilu.