Krivo
Dubrovnik u svojoj "političkoj samostalnosti" osim dubrovačkog, slavenskog samoodređivanja ima isključivo hrvatsko, iako u to doba u malom broju.
Srpsko samoodređivanje se javlja u 19.st., i to u promilima. U tom 19.st. oni dubrovčani i slaveni, koji su se za vrijeme "samostalnosti" takvima i osjećali, postaju Hrvati, a ne Srbi. Kako god okreneš, srpstvo u Dubrovniku nije etničko, nego plod nečijeg slobodnog odabira. Ne pada mi napamet da razne porodice koji su došle npr. s Hvara u Dubrovnik (npr. Carevi), da bi se u 19.st. osjećali Srbima trpati u hrvatski etnički korpus, jer oni sebe tako više nisu smatrali, ali TAKVI slučajevi se ne mogu, i ne smiju projicirati na najraniju prošlost Dubrovnika i izvoditi zaključci o čistom srpstvu Dubrovnika.
Ti ignorišeš dvije činjenice:
1. Ako ne i većina, onda barem najugledniji, dubrovačke inteligencije 19. i djelomično 20. vijeka su bili Srbi - a ne pojedini ljudi
2. Srpska stranka je pobijedila na lokalnim izborima u dubrovačkom srezu (znam sve, i oni potpomognuti, i oni što nisu izašli na izbore i sve, ali ovo stoji)
Ovaj period je, uostalom, i bitan. To je doba nacionalnog buđenja - osim ako ti ne tvrdiš da su se Dubrovčani u doba nacionalnog romantizma svi osvijestili kao Hrvati, a manjina kao Srbi (i to isključivo umni ljudi - a ovi prvi nezapamćeni obični)?
Inače, nije Bogart mislio samo na taj period, već i ranije - srpsko ime u smislu pisma, a i jezika (što je uticaj države i okrilja kao što je Bogart rekao - u svojoj dubljoj povijesti, on je nesumnjivo spadao u srpsku sferu, ili pak najviše srpsko-bosansku, a i skoro sve dubrovačke porodice su po porijeklu iz tih krajeva, čime se stanovništvo i strukturiralo) i stoljećima prije, pa i u Srednjem vijeku.
po pitanju srpstva dubrovnika trebalo bi se samo prisjetiti odnosa gospara prema srbima i pravoslavnim vlasima,koji je u najmanju ruku bio diskriminirajuci,da ne kazem koban.
druga stvar su vjecite povijesne srpske pretenzije na dubrovnik u vidu ratnih pohoda
dalje nije potrebno dokazivati srpstvo dubrovnika,bilo bi paralelno dokazivanju hrvatstva u kragujevcu.suvisno je i postaju price za malu djecu
Ma daj, pričaš kao da je Dubrovnik Nin.
Ukratko, sadašnja je Bosna, kao i zaleđe Huma oko Dubrovnika, jezično zapadnoštokavsko, a konfesionalno katoličko područje, bez etničkih referencija na nešto srpsko ili pravoslavno kad je oboje dobrano iskristalizirano (13-14. st.).
Svugdje si u pravu, osim ovdje, gdje si
uveliko u krivu - da ne kažem kao ti "višestruki promašaj"
Stanovništvo zaljeđa o kojemu govorimo - 13. i 14. vijek - tj humskih krajeva, je upravo nesumnjio
pravoslavno, pa nešto i patarensko, a tek onda katoličko. Ti opisuješ kao da je sve to katoličko, u potpunosti, a zaista zaboravljaš na bogumilsko pitanje, tj. problematiku
Bosanske crkve. Dalje, potpuno zaboravljaš na uzmicanje katoličanstva pred pravoslavljem (donekle i bogumilstvom) u tim hercegovačkim krajevima, osim na samom primorju, gdje je obrnuti proces.
Što se tiče referencija na nešto srpsko ili pravoslavno iz tog vremena - pa upravo ima
masa primjera. Neću duboko ići, ali dovoljno je samo napomenuti da pravoslavlje u Kosača i samu suštu činjenicu da je Hercegovina - cijelo upravo direktno zaljeđe -
Vojvodstvo Svetog Save.
baš...
(iako to što si naveo nije točno, a dubrovačka prezimena se itekako dobro mogu pratiti po migracijama iz Hrvatske...) 
