Srpsko ime u Dubrovniku

U čemu je problem? Pravoslavni Hrvati, sve dok SPC nije krajem 19. i početkom 20. stoljeća sve pravoslavce napravila Srbima...

Проблем је у томе што СПЦ није ни постојала крајем 19. и почетком 20. вијека. СПЦ постоји тек од 1921. године. А сасвим је сигурно да та зла посрбљивачка машина није никога "посрбљавала" ОД 1921.
 
:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Zar itko može povjerovati u tu glupost!!! :rotf: :rotf: :hahaha:
Pravoslavni Hrvati popa Đujića... :hahaha: :hahaha:

Схватио си колико је то блесаво? Па браво ти га! :klap:.
Ето, и најзадртији могу схватити, само треба објашњење прилагодити њиховом когнитивном хабитусу. ;)



Дакле, да утврдимо градиво – наравоученије би било (твојим начином исказано):

:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Зар ико може повјеровати у ту глупост?! :rotf: :rotf: :hahaha:
Праавославни Хрвати Еугена Кватерника... :hahaha: :hahaha:
 
Схватио си колико је то блесаво? Па браво ти га! :klap:.
Ето, и најзадртији могу схватити, само треба објашњење прилагодити њиховом когнитивном хабитусу. ;)



Дакле, да утврдимо градиво – наравоученије би било (твојим начином исказано):

:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Зар ико може повјеровати у ту глупост?! :rotf: :rotf: :hahaha:
Праавославни Хрвати Еугена Кватерника... :hahaha: :hahaha:

Za krepat koliko si smiješan...

Nego što ćemo s činjenicom da je vođa zbilja bio Eugen Kvaternik i da su jurišali pod hrvatskom zastavom i poginuli za nezavisnu Hrvatsku?

Tako da s onom tvojom gluposti i podvalom se to nemože uspoređivati...
 
Za krepat koliko si smiješan...

Nego što ćemo s činjenicom da je vođa zbilja bio Eugen Kvaternik i da su jurišali pod hrvatskom zastavom i poginuli za nezavisnu Hrvatsku?

Tako da s onom tvojom gluposti i podvalom se to nemože uspoređivati...

Šta sam ja napisao na prethodnoj stranici?

Inače, iako ih naravno nije bilo proporcionalno mnogo, čak i 1991. godine je bilo Srba koji su ginuli za nezavisnu Hrvatsku.
 
Interesuje me samo jedno. Da li su oni za tebe Hrvati u istom onom smislu u kojem sebe ili svog pradedu, tačnije čukundedu, doživljavaš Hrvatom?

Da, zašto ne? Generacijama su ljudi u Hrvatskoj, tu su rođeni, išli u škole, sve im je tu, imaju isti mentalitet kao i ljudi iz HR. I normalno bi po meni bilo da se asimiliraju i osjećaju Hrvatima.

Eto nabolji primjer bi ti mogli biti baš eto ti Srbi koji su 1995. otišli iz Hrvatske. Čuo sam priče onih koji su se vratili u HR dase nisu nikako ili jako teško mogli prilagoditi životu u Srbiji. Dođu u pekaru i traže KRUH, tamo im kažu da nema kruha. Tek kad je čovjek tražio HLEB, uslužen je... I doslovno kažu, drukčije je sve, drugi je to narod...
 
Šta sam ja napisao na prethodnoj stranici?

Inače, iako ih naravno nije bilo proporcionalno mnogo, čak i 1991. godine je bilo Srba koji su ginuli za nezavisnu Hrvatsku.

E vidiš. Znači 1871. ginuli su za Hrvatsku, a 1902. "Do istrage naše ili vaše". Što se u 30 godina toliko promjenilo? Po mom mišljenu desila se jedna osoba: Khuen Hedervary

"...Nepunih 20 godina Khuenova banovanja često se nazivaju »khuenovština.« Riječ je o načinu vladavine koju obilježavaju politička samovolja i nasilje. Prema nekim povjesničarima, dolaskom Khuena Héderváryja na mjesto bana nastupilo je jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti. Osnovna Khuenova zadaća bila je provođenje politike sukladne zahtjevima cara i kralja Franje Josipa koji nije želio dirati u dualističko uređenu Austro-Ugarsku Monarhiju. Hédérvary je stoga dosljedno Hrvatima onemogućavao postizanje veće samostalnosti. Svoj je utjecaj nad hrvatskom politikom ostvario uz pomoć unitarističke Narodne stranke uz čiju je pomoć stekao većinu u Hrvatskom saboru na izborima 1884. Kao pomagaće u svojim nastojanjima da održi svoju političku premoć, kao saveznike angažirao je Srbe u Hrvatskoj. Svojim savezicima davao je ekonomske i političke povlastice. Godine 1884. dolazi do izglašavanja Srpskih zakona koje se upotpunjavaju 1887. u kojem pravoslavna crkva na području Banovine Hrvatske dobiva pravno na samostalno školstvo..."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Károly_Khuen-Héderváry

A sad zamisli da su svi Srbi 1991. bili kao ti 1871. Rata ne bi ni bilo...
 
Da, zašto ne? Generacijama su ljudi u Hrvatskoj, tu su rođeni, išli u škole, sve im je tu, imaju isti mentalitet kao i ljudi iz HR. I normalno bi po meni bilo da se asimiliraju i osjećaju Hrvatima.

Eto nabolji primjer bi ti mogli biti baš eto ti Srbi koji su 1995. otišli iz Hrvatske. Čuo sam priče onih koji su se vratili u HR dase nisu nikako ili jako teško mogli prilagoditi životu u Srbiji. Dođu u pekaru i traže KRUH, tamo im kažu da nema kruha. Tek kad je čovjek tražio HLEB, uslužen je... I doslovno kažu, drukčije je sve, drugi je to narod...

Kakve sve bljuvotine povratnici moraju da vam pricaju da ih ne bi ste sikanirali.
 
E vidiš. Znači 1871. ginuli su za Hrvatsku, a 1902. "Do istrage naše ili vaše". Što se u 30 godina toliko promjenilo? Po mom mišljenu desila se jedna osoba: Khuen Hedervary

"...Nepunih 20 godina Khuenova banovanja često se nazivaju »khuenovština.« Riječ je o načinu vladavine koju obilježavaju politička samovolja i nasilje. Prema nekim povjesničarima, dolaskom Khuena Héderváryja na mjesto bana nastupilo je jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti. Osnovna Khuenova zadaća bila je provođenje politike sukladne zahtjevima cara i kralja Franje Josipa koji nije želio dirati u dualističko uređenu Austro-Ugarsku Monarhiju. Hédérvary je stoga dosljedno Hrvatima onemogućavao postizanje veće samostalnosti. Svoj je utjecaj nad hrvatskom politikom ostvario uz pomoć unitarističke Narodne stranke uz čiju je pomoć stekao većinu u Hrvatskom saboru na izborima 1884. Kao pomagaće u svojim nastojanjima da održi svoju političku premoć, kao saveznike angažirao je Srbe u Hrvatskoj. Svojim savezicima davao je ekonomske i političke povlastice. Godine 1884. dolazi do izglašavanja Srpskih zakona koje se upotpunjavaju 1887. u kojem pravoslavna crkva na području Banovine Hrvatske dobiva pravno na samostalno školstvo..."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Károly_Khuen-Héderváry

A sad zamisli da su svi Srbi 1991. bili kao ti 1871. Rata ne bi ni bilo...

Ovo je prenaivno (iako ima istinitih dijelova).
I konačno- to nema veze s Dubrovnikom.
 
Poslednja izmena:
Postoje druge, realne stvari koje bismo s pravom mogli nazvati lakmusom nebuloza.

Razni likovi koji bi htjeli srbovati oko dubrovačke prošlosti, a napose oko jezika, ne navode za to nikakvih argumenata.
Sve se svodi na neko citiranje i bajanje, nešto bez veze. Nema niti jednoga ozbiljnoga rada srpskih stručnjaka oko uređivanje i jednoga znatnijega teksta
iz te regionalne i okolnih hrv. književnosti.

Samo dva-tri štosa oko nekih sumnjivih spomena- i ništa više. Totalna nezainteresiranost. Svu propagandu može pobiti jedna jedina knjiga, "Na izvorima hrvatskoga jezika"
Dragice Malić. Preko 700 str. obradbe rane hrvatske književnosti, uglavnom vjerske. Tko je, ili koji su to ljudi u srpskoj filologiji, koji b inapravili išta slično ?

Nema, ne zanima ih.

Sam sadržaj knjige pokopava, jasno sva naklapanja i prisvajanja.

HJB-2-Dragica%20Malic-Na%20izvorima%20hrvatskoga%20jezika_large.jpg


JOŠ JEDAN POGLED U BAŠTINU (Dragica Malić, Na izvorima hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, niz Hrvatska jezična baština, knjiga 2, Zagreb 2002, 744 str.)


http://hrcak.srce.hr/68785


O polemici Tomasovića da ne pričamo, to nije znanstveno nego polemično...
STG40819.gif_large.jpeg



JOVAN SPLAVIĆ »PONOVLJEN«

http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/847/Tomasovic2012 009.pdf
 
Poslednja izmena:
E vidiš. Znači 1871. ginuli su za Hrvatsku, a 1902. "Do istrage naše ili vaše". Što se u 30 godina toliko promjenilo? Po mom mišljenu desila se jedna osoba: Khuen Hedervary

"...Nepunih 20 godina Khuenova banovanja često se nazivaju »khuenovština.« Riječ je o načinu vladavine koju obilježavaju politička samovolja i nasilje. Prema nekim povjesničarima, dolaskom Khuena Héderváryja na mjesto bana nastupilo je jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti. Osnovna Khuenova zadaća bila je provođenje politike sukladne zahtjevima cara i kralja Franje Josipa koji nije želio dirati u dualističko uređenu Austro-Ugarsku Monarhiju. Hédérvary je stoga dosljedno Hrvatima onemogućavao postizanje veće samostalnosti. Svoj je utjecaj nad hrvatskom politikom ostvario uz pomoć unitarističke Narodne stranke uz čiju je pomoć stekao većinu u Hrvatskom saboru na izborima 1884. Kao pomagaće u svojim nastojanjima da održi svoju političku premoć, kao saveznike angažirao je Srbe u Hrvatskoj. Svojim savezicima davao je ekonomske i političke povlastice. Godine 1884. dolazi do izglašavanja Srpskih zakona koje se upotpunjavaju 1887. u kojem pravoslavna crkva na području Banovine Hrvatske dobiva pravno na samostalno školstvo..."
https://hr.wikipedia.org/wiki/Károly_Khuen-Héderváry

A sad zamisli da su svi Srbi 1991. bili kao ti 1871. Rata ne bi ni bilo...

Ево замишљам, и осмјех од ува до ува... Рата БИ БИЛО, али би трајао недљу-двије, и Хрватима више никад не би пало на памет да нападају на Србе.

Љепо си извукао Википедију па удри. :mrgreen: У Раковичкој буни су учествовали НЕКИ Срби (не сви и не пуно њих), него само они које су Кватерник и његова дружина успјели обманути и које је Раде Чујић за њихове циљеве успио регрутовати.

Напади на Србе су почели годинама прије 1871. и ђе су год Хрвати имали зрно власти користили су ту власт НЕ ДА СЕБИ ПОБОЉШАЈУ живот, ко и остали нормални људи, него да га Србима загорчају. Замисли, Кватерник је преко Срба мислио створити Велику Хрватску, али се прешао и сам у томе подломе циљу изгубио главу.;)
 
Koji dio? :think:



Jbg...

Istina je da pojam "Khuenovi Srbi" nešto znači. No, uz suženo pravo glasa Srbi u Hrvatskoj su bili uvelike pasivizirani.
Ni prije, osim vrlo malog dijela, nisu imali neku hrvatsku svijest, osim pojedinaca, a s razvojem naobrazbe od 1860ih do 1.svj.rata to je već druga priča.

Priča o pravoslavnim Hrvatima je smislena iz pravaške vizure, no nisam vidio da je imala iole značajniju podkrjepu u zbilji.

Generalno, Mato Artuković je u pravu: http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/04.html

Kad se želi istaknuti brojnost srpskog naroda, onda su katolici, vidjeli smo, Srbi. Kad se želi istaknuti postignuća i doprinos srpskog naroda u kulturi, znanosti, onda su također ti katolici Srbi. Tako su Bošković, Gundulić, Relković „ovejani Srbi“, tako je Dubrovnik „srpska Atina“, jer se tada uzima Karadžićeva jezična definicija srpstva. Ali od Karadžićevog načela odustaju Srbi jednako u 19. kao i u 21. stoljeću, kad svoje suvremenike Hrvate podsjećaju na unijaćenje (ili suvremene grijehe) i razne nepravde, koje su njihovi „prađedovi“ učinili Srbima kroz povijest, i pozivaju ih na „pokajanje“. Tog trenutka od jezične koncepcije srpstva ne ostaje ništa. Postoji samo katolik, Hrvat i „Latin“ koji se šćućurio u svakom zlu koje je snašlo srpski narod i u povijesti i u sadašnjosti.

Srpski samostalci u najrazličitijim varijacijama promiču uvjerenje kod srpskog naroda da je „ugrožen“, da su Hrvati izazvali sukob, da krivnja Hrvata prema Srbima postoji kroz povijest te da je njihovo „priznanje grijeha“ i „pokajanje“ za grijehe osnovni preduvjet za slogu Hrvata i Srba. Pritom su Hrvati okrivljeni prije svega za nastojanje da se Srbi privedu katolicizmu (na drugom mjestu će Srbin Srbobrana pisati kako Gundulić nije obični već „veliki Srbin“). To je „istočni grijeh“ Hrvata, u kome srpski ideolozi nalaze, da se izrazimo riječima njihovoga glasila, „glavnicu od koje kamate stalno rastu“. Taj hrvatski agresivni doprinos u službi Vatikana, tj. unijaćenje Srba, traje od 15. i 16. st., dakle od prvog susreta oba naroda. O tome „istočnom grijehu“ Hrvata u Srbobranu čitamo: „‘Rimska tijara’ je s Hrvatima kao sredstvom protiv Srba natkrilila Turke“, te su „grijesi turske čalme kud i kamo lakši nego crna kronika onih zala što ih počiniše obzoraški đedi“ od samog dolaska Srba među Hrvate.27 Ovakva su mišljenja u srpskom tisku neprestano prisutna, i već to pokazuje da pretvaranje katoličkih kulturnih velikana u Srbe nije plod uvjerenja, nego plod potrebe da se praznine u kulturnom stvaralaštvu Srba ispune prisvajanjem tuđe baštine. U srpskom tisku se često i rado govori o „Srbima tri vjere“, ali iz svega što je napisano izlazi da srpstvo nije ugroženo jedino ondje, gdje je pravoslavlje zadovoljno.

Tri činjenice proizlaze iz ovih pogleda srpskih ideologa što smo ih predstavili.
Prvo: da su Hrvati nasljedno spremni na uništenje Srba. Drugo: da su Hrvati narod bez kulturnih postignuća, da nemaju ni pojedince vrijedne spomena, jer su sve to Srbi. Treće: kad se općenito govori o broju naroda, onda su, kako je već rečeno, katolici Srbi da se poveća broj Srba, a zemlje gdje oni žive proglase srpskim zemljama, koje moraju pripasti Srbiji. Ovakav pogled srpskih političkih krugova preživio je cijelo stoljeće i jednako je živ i danas kao i u 19. stoljeću.
 
Poslednja izmena:
Знаш ли да је побуњеничка војска у Раковици да су то били Срби, као и лојална војска која је угушила буну - исто Срби.

Nije tacno! Krleza je recimo poreklom Cincar, Penkala Poljak, Ljudevit Gaj 100 procenti Nemac, Strosmajer nemackog porekla, August Šenoa nemacko-slovackog itd.

Naravno. Naučili smo tu na forumu da u Hrvatskoj ne žive Hrvati, i da Hrvati nisu nikad ni postojali...
 
Naravno. Naučili smo tu na forumu da u Hrvatskoj ne žive Hrvati, i da Hrvati nisu nikad ni postojali...

Ђе сам ја тврдио да у Хрватској не живе Хрвати?

Ти си ође навео Раковицу а да о томе и не знаш ништа више него што пише на Википедији.
По твојој аналогији и Јелачић кад је направио савез са Србима и Патријархом Рајачићем, то су све били уствари Хрвати. Исто ко и Раковица. Само је проблем што и 1848. и 1871., Рајачић и Раде Чујић о томе веле.... А веле да су Срби, ту нема никакве сумње.
 
Ђе сам ја тврдио да у Хрватској не живе Хрвати?

Ти си ође навео Раковицу а да о томе и не знаш ништа више него што пише на Википедији.
По твојој аналогији и Јелачић кад је направио савез са Србима и Патријархом Рајачићем, то су све били уствари Хрвати. Исто ко и Раковица. Само је проблем што и 1848. и 1871., Рајачић и Раде Чујић о томе веле.... А веле да су Срби, ту нема никакве сумње.

Pa Jelacic nas covek, majka mu Srpkinja :D
 

Back
Top