Nacionalizam je nešto što je u većoj meri iskorenjeno kod našeg naroda, tek tu i tamo poneki eksces se desi i kad se desi bude medijski utučen do daske
u smislu da to rade nepismeni i "dno-dna" svet..
..izvinite me svi, ali zato nam je ovako kako nam je i zbog toga ćemo vrlo brzo nestati kao nacija a svi koji su se hvalili svojim antinacionalističkim uredjenjem
nastaviće da vode glavnu reč i prosperirati, naravno kao nacija, na takvoj licemernoj politici...ende...
Slab je to izgovor, odnosno, korelacija ne znači i uzročnost (correlation doesn't imply causation).
Uzmimo Nemce kao primer - nacionalizam je kod Nemaca neuporedivo više "utučen" nego kod Srba, i to sistematski već 60ak godina, praktično od svih u bližem i daljem okruženju. Deca u Nemačkoj uče da je nacionalizam loš, da je militarizam loš, i tome slično. Naravno, za to su se pobrinule sile pobednice u 2. svetskom ratu, i to iz, neosporno, (tada) jako dobrih razloga. Iako i USA i Rusija neguju kako nacionalizam, tako i militarizam, kao nešto jako pozitivno (naravno, samo sopstveni vide kao pozitivan, a sve ostale kao "loš" i "pretnju", ali to je jedna sasvim druga tema)
U Nemačkoj se, recimo, i dan danas nacionalna zastava može videti retko, pogotovo u privatnim baštama i na prozorima. Ono što je, recimo, u susednoj Švajcarskoj sasvim normalno - u CH, puno ljudi ima jarbole za zastavu i švajcarske zastave na njima, zastave vise svuda, u prozorima, kao nalepnice, na odeći i na ruksacima, itd. - u Nemačkoj se na to i dalje gleda podozrivo i negativno, kao na "loš nacionalizam". I zaista, osim za sportske prilike, zastave uglavnom kače samo "hardcore" nacionalisti, ili barem ih kao takve smatraju njihove komšije, i to uglavnom u unutrašnjosti i na istoku Nemačke. Ima povremenih odstupanja, ali to je za već pomenute sportske događaje - posebno je bilo primetno u "katarzi" nacionalnih osećanja tokom svetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine (održanog u Nemačkoj), kada je skoro svaki auto imao okačenu nemačku zastavicu, i zastave su se svuda mogle videti. Međutim, kada je prvenstvo prošlo, zastave su nestale. Za sledeća dva prvenstva bilo je opet istaknutih zastava i zastavica, ali daleko, daleko manje. Van sportskih događaja, zastave se retko viđaju (osim na državnim zgradama za svečane prilike).
Takođe, svako pominjanje "nacionalnih osećanja", "zbijanja oko zajedničkog nacionalnog cilja", "služenje vojske za čast zemlje", "mi Nemci treba...", "nacionalne manjine nisu Nemci" i tome slična retorika se gledaju jako negativno od većine Nemaca - nosioci takve retorike se automatski razvrstavaju na krajnju desnicu (trenutno u vidu NPD i nešto manje AfD), i aktivno "guše" na svakom koraku.
A opet, Nemci su, neosporno, više nego uspešni u poslednjih 60ak godina, kako ekonomski, tako i politički, iako su bili totalno pregaženi, porušeni i skoro svaki pomen industrije sravnjen sa zemljom. I da, takođe su izgubili poprilično teritorije, i to čak četvrtinu (oko 26%), i još dodatno bili podeljeni na dva dela tokom 45 godina (1945-1990).
Šta je naš izgovor?