Šešelj nije bio ozbiljan u smislu jer je bio opozicija i slično, ali je okupio veliki broj ljudi, ispirao mozgove svojom kretenskom politikom širokim masama, u tom smislu jeste bio ozbiljno, devedesete je trebao provesti u zatvoru a na slobodi huškajući ljude na rat.
Svakako jeste udbaš koji je odigrao svoju ulogu.
Znaš kako, u ratnim okolnostima u prvi plan dolaze budale poput Šešelja.
Da, odigrao je neku svoju ulogu koju su mu trasirale službe državne bezbednosti. Ali zašto? Zašto je srpska državna bezbednost radila protiv interesa srpskog naroda?
Ja ne mogu da prihvatim da su oni to radili samo zbog para. Šta je pravi motiv? Činjenica je da su tokom rata sve znali, sve informacije su imali, ma sve se znalo već godinama unapred. Državna bezbednost, kako god da se zvala, udba, bia, cia, umešana je u svaki ozbiljniji kriminal u Srbiji. Celokupno srpsko podzemlje, ona mafija koja je formirana početkom devedesetih, sve su to ustvari poltroni državne bezbednosti, sve je bilo ili po njihovom dopuštenju ali uz neku kompenzaciju ili po direktnim njihovim instrukcijama.
Vrlo malo se zna o tome šta radi državna bezbednost jer oni sve drže u tajnosti. Sve je zabranjeno za javnost. Imaju ogromnu moć a sve pod izgovorom čuvanja države, mira i stabilnosti u državi. A sve su raili i sve su postigli, samo državu i njen mir nisu sačuvali. Tokom rata devedesetih se znalo sve. Ratnih profitera je bilo koliko hoćeš i svi su radili po dopuštenju i instrukcijama državne bezbednosti.
Ali evo, ni dan danas se ništa ne govori o svim tim ratnim profiterima, baš o onima koji su prodavali municiju, oružije i naftu hrvatima, muslimanima i ostalim tadašnjim srpskim ratnim protivnicima. Ništa se o tome zvanično ne zna, niti se poteže ta tema. Svi ćute ko zaliveni, kao da se nikada ništa nije ni desilo.
A prema informacijama koje nezvanično kruže, i svi u principu to znaju, uvek neko negde nešto progovori, znalo se sve, znalo se čak i koliko mrtvačkih sanduka treba da se napravi. Oni su naručivali mrtvačke sanduke u napred! Naručivali su mrtvačke sanduke i ordenje u napred. O čemu mi dalje da pričamo. Ali svi na kraju napomenu "ovaj razgovor se nikada nije dogodio" kao da će tu na licu mesta da nas pregazi kamion - slučajno.
U Hrvatskoj je to malo drugačije. Bogami se priča i čak je bio i jedan sudski proces protiv bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera za ratno profiterstvo. Hrvati drže do sebi i to je ta razlika. A kod nas muk. A srpskih ratnih profitera je među svima najviše bilo, jer se imalo šta i kome prodavati i dok su jedni ginuli, drugi su pare brojali.