Bosanska kraljevska porodica na sultanovom dvoru
Padom Bosne pod Osmanlije 25. maja 1463. godine, sultan Mehmed Fatih naredio je da se kralj Stjepan Tomašević pogubi zbog izdaje, a da se njegova mlađa sestra Katarina i mlađi brat Sigismund pošalju u Istanbul. U Istanbulu je Katarina s bratom prešla na islam i dobila ime Emina, odnosno Tarihi-hanuma. Na osmanskom dvoru, nakon pada Bosanskog kraljevstva, bosansko plemstvo odmah je dobilo visoke položaje, neki od njih primili su islam, a neki su izabrali da zadrže vjeru svojih predaka.
JAKUB SALKIĆ
Osmanskim osvajanjem srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva spuštena je zavjesa na jednu epohu. Većina građana Bosne i Hercegovine, jer samo im se takve informacije serviraju, misli da su bosanska kraljevska porodica i bosansko plemstvo smrću kraljice majke Katarine Kosače Kotromanić tek tako iščezli. A nisu. Historičari to vjerovatno dobro znaju, ali “običan svijet” o tome rijetko i nesistematično podučavaju. O bosanskom plemstvu i vladarskim porodicama govori se samo do dolaska Osmanlija, i tu se priča završava. No, prava istina je da se ona nastavlja i da je u pojedinim momentima blistava i grandiozna kakva je u dijelu svoje povijesti bila i sama Kraljevina Bosna.
Kroz primjere nekoliko historijskih ličnosti koje su živjele upravo u vremenu osvajanja Bosne od Osmanskog carstva pokušat ćemo ispričati ove lijepe i značajne historijske priče.
Recimo, u historiografiji nema mnogo podataka o princezi Huma-hatun Hercegović Kosača (udato Alibegović). Iako široj javnosti potpuno nepoznata, ostat će u historiji upamćena kao žena koja svojim porijeklom objedinjuje Istok i Zapad. Ona je pravi odraz Bosne kakva je Bosna oduvijek bila i kakva želimo da ostane. Huma-hatun (izraz
hatun označava plemkinju, gospodaricu, poslije je zamijenjen i izrazom sultanija) prva je bosanska plemkinja rođena kao muslimanka, u njoj je objedinjeno evropsko plemićko porijeklo s očeve strane i osmansko plemićko porijeklo s majčine.
Huma je kćerka kneza Stjepana Hercegovića Kosače, koji je kao mladić primio islam i stupio u službu na dvoru sultana Mehmeda Fatiha. Postavši musliman, uzeo je ime Ahmed-paša Hercegović. Rodio se u Novom (današnjem Herceg-Novom). Mada historičari nemaju jedinstven stav o godini njegova rođenja, smatra se da je živio od 1456. do 1517. godine. Otac mu je bio herceg Stjepan Vukčić Kosača, vladar Huma i šire okoline. Po njemu je Hercegovina dobila ime – Hercegova zemlja. Herceg Stjepan Vukčić Kosača imao je sa suprugom Jelenom Balšić, kćerkom vladara Zete, sinove Vlatka i Vladislava, te kćerku Katarinu, koja je poslije postala bosanska kraljica. Nakon smrti Jelene, herceg Stjepan oženio je Barbaru, kćerku vojvode od Bavarske, koja je rodila sina Stjepana (Ahmed-pašu Hercegovića) i kćerku Maru.
Nije još posve pouzdano rasvijetljeno kako je Stjepan Hercegović Kosača dospio u Carigrad. Postoje dvije verzije ove priče. Prema prvoj, koju prihvata veliki broj turskih i bosanskih historičara, kada su Osmanlije ušle u Hercegovinu i veći dio nje osvojile, herceg Stjepan Vukčić Kosača nagodio se sa sultanom da zadrži dio svoje zemlje oko Novog, a kao zalog vjernosti poslao mu je najmlađeg sina Stjepana Hercegovića za taoca. Zbog svog plemićkog porijekla, Stjepan mlađi je na sultanovom dvoru odgajan i školovan, ubrzo je primio islam i zatim je krenuo njegov streloviti uspon u Osmanskom carstvu. Prema drugoj verziji, koju zastupa manji broj historičara, nakon smrti oca hercega Stjepana, porodica je naglo osiromašila, stariji brat Vlatko ponašao se rasipnički, a nasljedstvo mladog Stjepana bilo je ugroženo. Vjerovatno zbog borbe za nasljedstvo, mlađahni Stjepan otišao je u Carigrad na sultanov dvor jer je dobro znao da može iskoristiti svoje plemićko porijeklo, a ujedno i zaštititi svoje nasljedstvo. Poslije je Stjepan Hercegović uspio uz pomoć sultana naplatiti dio nasljedstva koje je bilo deponovano kod Dubrovčana.
VELIKI VEZIR SIN HERCEGA STJEPANA
No, to je dilema koju historičari trebaju rasvijetliti. Ono što je sigurno, Stjepan Hercegović Kosača, odnosno Ahmed-paša Hercegović, jedna je od najznačajnijih historijskih ličnosti porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Školovan je prvo na dvoru oca hercega Stjepana, zatim u Dubrovniku, a na osmanskom dvoru naučio je turski, arapski i perzijski jezik, savladao osnove orijentalno-islamske metrike i poetike, te vještinu sastavljanja administrativnih spisa na osmanskom turskom jeziku. U službu je stupio kod sultana Mehmeda Fatiha, a zatim je služio još dvojicu sultana – Bajazida II i Selima I. Za četrdeset godina službe u pet navrata bio je veliki vezir Osmanskog carstva – to je kao da danas neko u nekoj moćnoj državi, poput Njemačke ili Francuske, bude državni premijer pet mandata. Bio je dobar ratnik, diplomata, političar i prijatelj svojih zemljaka koje je okupljao na dvoru. Od oca hercega Stjepana naslijedio je kuću i vrtove u Konavlima kod Dubrovnika. Umro je 1514. godine. Sahranjen je u dvorištu džamije koju je uvakufio u selu Dil, poslije po njemu nazvanom Hersek.
Bio je oženjen sultanijom Hundi-hatun, kćerkom sultana Bajazida II, s kojom je imao sinove Ali-bega, Mustafa-bega, Ahmed-bega i Mehmed-bega, te četiri kćerke Mahdume-zade, Kamer-šah, Ayni-šah i Huma-hatun. Historičari nisu jasno utvrdili jesu li sva ova djeca bila iz braka sa sultanijom Hundi. Neki smatraju da je Ahmed-beg Hercegović, nakon smrti Hundi-hatun, imao još jednu ženu s kojom je imao djecu – Perihal-hatun, ali nije utvrđeno koje je dijete iz kojeg braka, kao što nije ni jasno utvrđeno koliko je tačno imao djece.
Huma je, kako neki historičari smatraju, dobila ime po imenu zemlje kojom je vladao Ahmed-pašin otac herceg Stjepan – Hum (staro ime Hercegovine), ali postoji i teorija da joj je ime nadjenuto po nani svoje majke Hundi-hatun, majci Mehmeda Fatiha, Hatice Alime Huma-hatun.
Humin djed s očeve strane bio je herceg Stjepan Vukčić Kosača, a s majčine sultan Bajazid II, sin sultana Mehmeda Fatiha, nana s očeve strane bila je kneginja Barbara Bavarska, a nana s majčine strane princeza Bulbul; tetka s očeve strane bila mu je kraljica Katarina Kosača, a s majčine strane Seldžuka, majka Gazi Husrev-bega. Prvi rođaci bili su joj Ishak-beg Kotromanić, Katarina mlađa Kotromanić, Gazi Husrev-beg, Skender-beg Crnojević, sultan Sulejman itd.
Huma Hercegović Kosača udala se za Mehmed-bega Alibegovića. Jedina je iz plemićke porodice Kosača koja se vratila u Hercegovinu i tu živjela do smrti. Njen muž Mehmed-beg bio je hercegovački krajišnik od 1523. do 1527. godine. I poslije službe njezina muža u hercegovačkom krajištu ostala je živjeti najvjerovatnije na području Mostara. Do sada nisu poznati podaci o njezinoj djeci, godini smrti njenog muža i tačnoj godini njezine smrti. Iz dubrovačkih izvora može se zaključiti da je umrla oko 1542. godine. Nije ostao pisani trag o njenom potomstvu, pa se pretpostavlja da nije imala djece. Međutim, u dubrovačkim arhivima spominju se sporovi nasljednika Ahmed-pašine loze oko nasljedstva u Konavlima, koje je Ahmed-paša ostavio Humi, pa je ipak moguće da je imala djece jer su sporove mogli voditi samo njeni potomci ili muž.
Historičari navode da je na području Mostara Huma-hatun uvakufila nekoliko objekata. Čini se da još niko nije detaljno pregledao arhive kako bi se utvrdilo koji su to njeni vakufi, ali teško je vjerovati da je išta od toga do danas sačuvano.
Na osmanskom dvoru, nakon pada Bosanskog kraljevstva, bosansko plemstvo odmah je dobilo visoke položaje, neki od njih primili su islam, a neki su izabrali da zadrže vjeru svojih predaka. Među njima su bila i djeca kralja Stjepana Tomaša i kraljice Katarine Kosače – Katarina Tomašević Kotromanić i njen brat Sigismund Kotromanić.
Kada je Katarinin otac Stjepan Tomaš umro 1461. godine, bosansko prijestolje naslijedio je njen polubrat Stjepan Tomašević. Katarina je s bratom i majkom nastavila živjeti na kraljevskom dvoru. Padom Bosne pod Osmanlije 1463. godine, sultan Mehmed Fatih naredio je da se kralj Stjepan Tomašević pogubi zbog izdaje, a da se njegova mlađa sestra Katarina i mlađi brat Sigismund pošalju u Istanbul. U Istanbulu je Katarina s bratom prešla na islam i dobila ime Emina, odnosno Tarihi-hanuma.
PRINC ISHAK-BEG I PRINCEZA EMINA
Brigu o malodobnoj Emini preuzeo je Isa-beg Ishaković (oko 1414–1472), krajišnik Bosansko-skopskog krajišta (1454–1463) i drugi bosanski sandžak-beg (1464–1470), poznat kao osnivač Sarajeva i Novog Pazara. Zbog Isa-begove službe, prešla je iz Istanbula u Skoplje, gdje se obrazovala i odgajala pod njegovim tutorstvom. Inače, postoji teorija da je Isa-beg dalji rođak Kosača, pa samim tim i Eminin rođak, koja je po majci bila Kosača.
Princeza Emina preminula je mlada prirodnom smrću u Skoplju. To je bilo nakon 1474. godine, jer se te godine posljednji put spominje u osmanskim izvorima. Pokopana je u Skoplju, gdje joj je Isa-beg kasnije podigao turbe. Srušeno je u zemljotresu koji je 1963. godine pogodio Skoplje, a obnovljeno između 2011. i 2014. godine.
Njen brat Ishak-beg Kraljević (rođen kao Sigismund, Žigmund) Kotromanić bio je istaknuti osmanski velikodostojnik. Po majčinoj lozi, djed mu je herceg Stjepan Kosača, pradjed Vukac Hranić (?–1432), a daidže Vlatko (1427–1489), Vladislav (1426–1490) i Ahmed-paša Hercegović (rođen kao Stjepan Hercegović Kosača). Djeca Ahmed-paše Hercegovića su mu daidžići. Moguće da su mu rođaci po materi krajišnici Bosanskog krajišta Ishak-beg i njegov sin Isa-beg Ishaković, ako je tačna tvrdnja da je Ishak-beg porijeklom iz porodice Hranić / Hranušić. Preko Kosača je u srodstvu i s Ferhad-begom Vukovićem-Desisalićem, bosanskim sandžak-begom (1568–1572) i graditeljem poznate sarajevske džamije Ferhadije.
Po očevoj lozi, djed Ishak-bega je kralj Stjepan Ostoja (1398–1418), pradjed Tvrtko I Kotromanić (1353-1391), kralj Bosne, Srbije, Hrvatske, Dalmacije i Primorja, amidže bosanski kraljevi Radivoj Ostojić (1432–1435) i Stjepan Ostojić (1418–1421), a amidžić Matija Kotromanić (1465–1471), nominalni kralj Bosne za vrijeme Osmanlija.
Prilikom osmanskog zauzeća Bosne 1463. godine, dok je još bio tinejdžer, zarobljen je sa sestrom Katarinom. Odveden je u Istanbul. Ondje je primio islam te promijenio ime u Ishak. Odgajan je u Istanbulu i Karahisaru (jugozapadna Anadolija). Nikada se nije vratio kršćanstvu, iako ga je majka Katarina više puta pokušavala nagovoriti na takav korak.
Ishak-beg je izgradio sjajnu karijeru u Osmanskom carstvu. Budući da je mladalačke dane provodio u osmanskom dvoru Topkapi, najvjerovatnije se obrazovao na Enderunu, elitnom dvorskom univerzitetu. Po svršetku univerziteta, bio je sposoban da se prihvati državničkih funkcija. Bio je 1473. godine u pratnji sultana Mehmeda Fatiha tokom pohoda protiv Uzuna Hasana, sultana Ak Kojunlua. Aktivno je sudjelovao u Prvom osmansko-memlučkom ratu (1485–1491). Bio je pod komandom svog daidže Ahmed-paše Hercegovića. Učestvovao je 1486. godine u bici kod Adane, koja je završila osmanskim porazom. Tom je prilikom Ishak-beg zarobljen i odveden s rođakom Ahmed-pašom u Kairo u tvrđavu kod memlučkog sultana Kajt-beja (1468–1496). Ondje su zbog iskazanog junaštva carski primljeni. Obećavane su im sve počasti. Čak je sultan nudio Ahmed-paši ruku svoje kćeri samo da ostane u Egiptu u memlučkoj službi. No, njih su dvojica mudro odbijali sve ponude. Poslije godinu zarobljeništva, pušteni su 1487. godine, zajedno s poklonima za sebe i osmanskog sultana.
Dalje
https://stav.ba/vijest/bosanska-kraljevska-porodica-na-sultanovom-dvoru/2445
