Српска крсна слава - одакле, откада...

Problem oko slave je taj sto ona najvise izpricana teorija o paganskom poreklu slave ima problem taj sto se slava tek javlja u spiskama srpske vlastele vekovima posle preduzimanje Hrscanstva.

Kod prostog naroda jos kasnije. Tako da ima rupa od nekoliko vekova izmedju gde mi neznamo dal je postojala slava i u kom obliku, ako su je uopste slavili.

Као што сам и навео Домаћин је наследио Своју Крсну Славу и њезине обичаје. И он може да ради шта год хоће са њом. Никакви закони ни канони нису постојали нити постоје. А разне измишљотине српских повратника из Мухамеданства и комунизма нема везе са традицијом. Друго је сеоска или било која друга слава, које се славе по целом свету.
 
Не бих да промашим поенту, али ако славу посматрамо на целокупном српском етничком подручју, онда је окретање и ломљење славског колача само локални обред славе. У Војводини, а (колико знам) и по крајишким крајевима, овог обичаја баш и нема. Има и других куриозитета. На пример, у крајишким крајевима су домаћин и мушки укућани ти који послужују госте, док тај обичај нисам уопште видео код Војвођана или Србијанаца (за ове потоње се ограђујем).
Ne znam šta da ti odgovorim. Grana moje porodice iz Srpskih Moravica je okretala i zalomljavala kolač. Njihovi rođaci koji su preživeli ustaše '41 i '91 još uvek okreću kolač i zalomljavaju ga.
Možda je u drugim krajevima Krajine drugačije, ali ono što sam ja video po Krajini ne odgovara tvom opisu. :think:


А док сам ово куцао, нешто друго ми је пало на памет. Да ли је слава остатак слављења паганских богова, или предака домаћинства, умрлих људи? Тога се сетих због кољива, које се спрема једино за умрле људе и које је неодвојив део славе, а опет они који славе Св. Илију и Св. Аранђела, не праве кољиво, јер њих двојица нису мртви. Св. Илија је човек који је жив узнесен на небо, а Св. Аранђел арханђео, бестелесна сила. Размишљам, ако народ води рачуна о таквим стварима, онда припремање кољива не може бити везано за прослављање живих богова, зар не? Или грешим?
Koljivo ne pripada kultu mrtvih. To je veoma čudna teza koji su forsirali izvesni etnolozi, zasnovana na nepouzdanim svedočenjima.
Drugo, kult predaka iz meni nepoznatih razloga, etnolozi krajnje veštački odvajaju od kulta božanstava.
Imajmo uvek na umu da su Sloveni Dažbogovi unuci, a da se božanstvu rođenog Sunca obraćaju rečima:
"Badnjače, mili naš rođače!"
Drugim rečima, ne možemo posmatrati odvojeno kult predaka i kult božanstava.
Mislim da problem nastaje zato što sud o narodnoj veri donose oni koji je niti razumeju niti praktikuju; nešto nalik osobi koja vežba gimnastiku gledajući snimke Nađe Komaneči.


Problem oko slave je taj sto ona najvise izpricana teorija o paganskom poreklu slave ima problem taj sto se slava tek javlja u spiskama srpske vlastele vekovima posle preduzimanje Hrscanstva.

Kod prostog naroda jos kasnije. Tako da ima rupa od nekoliko vekova izmedju gde mi neznamo dal je postojala slava i u kom obliku, ako su je uopste slavili.
Jes'... pa je posle nekoliko vekova hrišćanstva narod počeo naprasno da slavi slavu kroz paganske obrede i rituale.
'aj nemoj me zasmejavati. :lol:

Sad ozbiljno... da li zaista očekuješ da se u hrišćanskim hronikama u vremenskom periodu od interesa pojavi sledeći opis:
"I tako se navrši treći dan svetkovanja Jarila, kada je vlastelin Vlastimir pored gromile svog oca, vlastelina Vojislava, žrtvovao jagnje, koje je kasnije ispečeno i podeljeno sebrima"
Stvarno šega nije na odmet, ali treba imati mere. ;)
 
Inace Slava ako je ikad i bila nije vise paganski obicaj.

Svaki obicaj i svaki simbol ima taj znacaj koji mu narod daje.

Riba moze biti simbol i Neptuna, Hrsta ili ribarskog restorana.

Simboli i Obicaji nisu sami po sebi paganski, islamski ili hrscanski, nego dobiju svoju znacaj od onih ljudi koji mu daju jedan znacaj.
Isto misli i moj mačor kada zapiša fotelju... smatra da je njegova. Realnost je ipak drugačija.
Nego, ti si večeras baš izvoleo zbijati šale. :think:

Deder, ako ti nije problem, objasni ti nama, ako se paganski obred vrši sa istom paganskom simbolikom i sa istim značenjem i sa istom namenom, a popa koji bi taj obred da menja seljaci izdevetaju i naglavce ga izbace iz kuće, na koji način taj obred više nije paganski?

Ili da preporučim svom mačoru da te uzme za advokata za građansku parnicu oko fotelje? :lol:
 
Isto misli i moj mačor kada zapiša fotelju... smatra da je njegova. Realnost je ipak drugačija.
Nego, ti si večeras baš izvoleo zbijati šale. :think:

Deder, ako ti nije problem, objasni ti nama, ako se paganski obred vrši sa istom paganskom simbolikom i sa istim značenjem i sa istom namenom, a popa koji bi taj obred da menja seljaci izdevetaju i naglavce ga izbace iz kuće, na koji način taj obred više nije paganski?

Ili da preporučim svom mačoru da te uzme za advokata za građansku parnicu oko fotelje? :lol:

Mozes da manje pricas gluposti.

Pagansko poreklo Slave nije dokazano, ma koliko to tvrdio da je 100 % fakat.

Simboli tek dobiju znacaj od ljudi koji mu daju znacaj to je jedna od stvari koji su logicni sami po sebi.

Nepismenom slova isto nista ne znacu.
 
Ne znam šta da ti odgovorim. Grana moje porodice iz Srpskih Moravica je okretala i zalomljavala kolač. Njihovi rođaci koji su preživeli ustaše '41 i '91 još uvek okreću kolač i zalomljavaju ga.
Možda je u drugim krajevima Krajine drugačije, ali ono što sam ja video po Krajini ne odgovara tvom opisu. :think:



Koljivo ne pripada kultu mrtvih. To je veoma čudna teza koji su forsirali izvesni etnolozi, zasnovana na nepouzdanim svedočenjima.
Drugo, kult predaka iz meni nepoznatih razloga, etnolozi krajnje veštački odvajaju od kulta božanstava.
Imajmo uvek na umu da su Sloveni Dažbogovi unuci, a da se božanstvu rođenog Sunca obraćaju rečima:
"Badnjače, mili naš rođače!"
Drugim rečima, ne možemo posmatrati odvojeno kult predaka i kult božanstava.
Mislim da problem nastaje zato što sud o narodnoj veri donose oni koji je niti razumeju niti praktikuju; nešto nalik osobi koja vežba gimnastiku gledajući snimke Nađe Komaneči.



Jes'... pa je posle nekoliko vekova hrišćanstva narod počeo naprasno da slavi slavu kroz paganske obrede i rituale.
'aj nemoj me zasmejavati. :lol:

Sad ozbiljno... da li zaista očekuješ da se u hrišćanskim hronikama u vremenskom periodu od interesa pojavi sledeći opis:
"I tako se navrši treći dan svetkovanja Jarila, kada je vlastelin Vlastimir pored gromile svog oca, vlastelina Vojislava, žrtvovao jagnje, koje je kasnije ispečeno i podeljeno sebrima"
Stvarno šega nije na odmet, ali treba imati mere. ;)

Slava se kod srpske vlastele pojavi u 13 veku po spiskama.

Dokaze o tome da obican narod ima slavu tek se javljaju jos kasnije.

I Srbi odavno vise nisu pagani, najveci deo Srba su ateisti i neki novokomponovani pristalice esoterike.

I tvoja Religija za pravim slovenskim verovanjem nema nikakve veze, nego je cista novokomponovana esoterika.
 
Poslednja izmena:
Ili znas koliko ima vracara u Srbiji.

A i price kako ovo i ono ne valja.

Pa koliko ja znam sve te "vračare" su pravoslavne. Ili barem misle da jesu.
Ti ćeš i kod svake vlaške vračare naći gomilu ikona i tako toga.
Nemaju one neke kultove i organizacije, nije to Sai Baba.

Ti valjda misliš na sujeverje, ali to nije religija.
 
Pa koliko ja znam sve te "vračare" su pravoslavne. Ili barem misle da jesu.
Ti ćeš i kod svake vlaške vračare naći gomilu ikona i tako toga.
Nemaju one neke kultove i organizacije, nije to Sai Baba.

Ti valjda misliš na sujeverje, ali to nije religija.

Dobro mozda sam za tom pricom pogresio.

Oficialna verzija kod Pravoslavne Crkvih je da magija ne postoji.
 
Ne znam šta da ti odgovorim. Grana moje porodice iz Srpskih Moravica je okretala i zalomljavala kolač. Njihovi rođaci koji su preživeli ustaše '41 i '91 još uvek okreću kolač i zalomljavaju ga.
Možda je u drugim krajevima Krajine drugačije, ali ono što sam ja video po Krajini ne odgovara tvom opisu. :think:

Ја могу да посведочим само како се славило у мојој породици, и у оним малобројним које су славиле и пре 90-их. Кољиво је обавезно, а посни дани се традиционално не поштују. Нпр. у Панчеву је Никољдан мрсна слава и тај израз кружи и као пошалица. Можда нисмо славили правилно, али нисмо имали славски колач, нити смо га окретали и ломили. То сам први пут у животу и чуо и видео тек када су 90-их почели да се штампају приручници како се слави слава, како се понаша у цркви и сл. и тада је маса "нових" кренула све да обележава по пе-есу.

Наравно, на згражавање старијих људи који су и током оних 50 година чували традицију, а ове звали "нововерцима", јер се тако у стара времена није радило.

Ту не говорим за славу, него генерално за обичаје. Мноштво народа се одродило од обичаја, па су их накнадно учили читајући из приручника који описују само обичаје једног краја.

За славу видим преко Гугла да се и по Војводини описује ломљење колача. Не знам, ја само кажем да тога код мене није било. То јест, у кућама обојице мојих дедова.

Крајину сам поменуо јер од 90-их знам доста Крајишника и имао сам прилике да се упознам и са њиховим обичајима. Ту мислим на "праве" Крајишнике, оне који су дошли сад са овим ратовима, а не на колонисте, који су своју традицију махом затирали и углавном је нису обележавали. Код Крајишника, конкретно Личана, био сам на пар слава где се "тврдо" држе обичаја. Пази сад ово... На чело стола оставе празан тањир. А домаћин и мушкарци иду и служе госте, жене се и не примичу асталу. Тога код мене нема. Деда седи на челу стола, пали славску свећу, неко од најмлађих чита Оченаш, а након тога деда дарива унуке и једе се. А ни ови Крајишници нису окретали колач, баш они рекоше да је то србијански обичај.

Да подвучем, нисам никад био у Крајини, већ ово говорим на основу познастава са људима из крајишког дела РСК и из Босанске Крајине.

Koljivo ne pripada kultu mrtvih. To je veoma čudna teza koji su forsirali izvesni etnolozi, zasnovana na nepouzdanim svedočenjima.
Drugo, kult predaka iz meni nepoznatih razloga, etnolozi krajnje veštački odvajaju od kulta božanstava.
Imajmo uvek na umu da su Sloveni Dažbogovi unuci, a da se božanstvu rođenog Sunca obraćaju rečima:
"Badnjače, mili naš rođače!"
Drugim rečima, ne možemo posmatrati odvojeno kult predaka i kult božanstava.
Mislim da problem nastaje zato što sud o narodnoj veri donose oni koji je niti razumeju niti praktikuju; nešto nalik osobi koja vežba gimnastiku gledajući snimke Nađe Komaneči.

Опет кажем, не знам, али у мојој породици и код свих оних из мог краја који се држе обичаја а које познајем, кољиво је везано за мртве. Односно на оне којима је само душа жива, или су се одвојили од тела, небитно како се формулише. Дакле, гробљански обичаји и све славе сем Св. Илије и Св. Аранђела.

И, да, са чашом са чистим кашичицама и чашом за одлагање олизаних. Неко је исто тако кренуо једном да "филозофира" како све мора са једном кашичицом, јер је то истински обичај. Као, једном се кашичицом и причешћује...

Култ предака и култ божанстава је, по мени, нешто сасвим различито. Човек је након смрти дух и на "оном" је свету. Богови су богови.

Не бих ја онако тумачио оне стихове. Прво, "Бадњаче, наш мили рођаче" је и по језичкој конструкцији и по распрострањености очигледно стих релативно новијег датума, па (по мом мишљењу) не може бити сведочанство односа људи према боговима у давно прошлим временима. Друго, бадњак је парче дрвета које се пали, а не сунце.[/QUOTE]

Isto misli i moj mačor kada zapiša fotelju... smatra da je njegova. Realnost je ipak drugačija.
Nego, ti si večeras baš izvoleo zbijati šale. :think:

Deder, ako ti nije problem, objasni ti nama, ako se paganski obred vrši sa istom paganskom simbolikom i sa istim značenjem i sa istom namenom, a popa koji bi taj obred da menja seljaci izdevetaju i naglavce ga izbace iz kuće, na koji način taj obred više nije paganski?

Ili da preporučim svom mačoru da te uzme za advokata za građansku parnicu oko fotelje? :lol:

Имаш одличне поенте када су теме овог типа у питању, и по том питању сам више пута био јасан. С тим у вези, овде не кажем да је Константин у праву, а да ти ниси, већ браним Константинов методолошки приступ који је сасвим коректан. Константин овде може бити у праву и то се не може оспорити критиковањем његове методологије, која је сасвим коректна, већ једино чињеницама и контрапримерима.

У јудеохришћанском контексту, неко је људску религиозност угрубо поделио у три развојна степена, пагански, старозаветни и новозаветни. Овде бих напоменуо да номенклатура уопште није битна, нити "унижавање" паганства, већ принцип. На пример, индијска религиозност је паганска, али и унутар ње такође постоје ова три ступња, само што се у контексту индијске цивилизације не би могли тако назвати.

Та три принципа могу постојати и унутар новозаветног хришћанства. Обојица смо постовали на пдф Религија. Хришћанство је по дефиницији новозаветно. Тамо видимо зилоте, који су они прави старозаветни јудеоидни фанатици. А поникли на новозаветном, само се негде успут дегенерисали и почели милостивог и ненасилног Христа да замишљају као строгог, страшног, љубоморног и осветољубивог Јахвеа итд. - све у фазону старог завета, као да их је неко из Књига Мојсијевих истргао и убацио међу људе. Ако погледаш овамо - чека те пакао, ако погледаш онамо - чека те пакао. Ако несебично спасеш људски живот, а учиниш то на начин који није прописан у књигама закона - чека те пакао.

Исто тако је могуће и да неко ко никад у животу није чуо ни за Јарила ни за Дажбога, да једноставно крене да гради култ светитеља. Или култ икона, кипова и др. То што се неко Светом Николи обраћа као полубогу не мора да значи да је пре тога заиста поштовао неког полубога, па наставио то исто кроз поштовање Св. Николе. Може да буде, али само по себи не мора да значи. То је са чисто логичке и принципијелне стране, и са те стране се Константинова аргументација не може оспоравати, јер је коректна.
 
Po oficialnom mislenju SPC koljivo se treba i za zive svece koristiti. Jer se moli za dusa predaka, a ne za sveca, jer svetac je svet pa mu i ne treba.

Inace Caliburn ovde radi istoriju Religije ovog naroda po principu sta je babi milo tako je i bilo. Ili Dereticeva logika.
Mi o paganskim obicajima nasih nepismenih slovenskih predaka nemamo nikakvu predstavu. U nasem narodu su vekovima bili pismeni ljudi jedino crkveni ljudi, koji su naravno sve paganske stvari odbacili. Sta je meni kao coveka koji se interesuje za istoriju jako zao, ali nemoze da se radi.

Jedine mitologije indogermanskog jezicnog i kulturnog podneblja u Evropi koji mi bas i znamo je Grcka i Rimska. A i kod obadvoje se postavlja pitanje, dal su epski Pesnici imali drugu predstavu bogova kao obicnog smrtnickog Grka. Pesnici krajnih vremena su napravili od Bogova neku vrstu spanske serije. I Filozofi su imali drugi pristup prema bogovima nego obican narod. To je vidljivo da od 2 veka pre nove ere sve vise se filozofija priblizava Monoteizmu. Poceci naravno od Platona za konceptom jedne svetske duse.

Ovo oko Badnjaka je ziva fantastika.
 
Poslednja izmena:
Nazalost najverovatnije necemo znati pravu istinu o poreklu slave, dal je to obicaj koji je tek nastao u srednjem veku, staroslovenski ili ilirski.

Znamo da se slicne price ispostavile kao gluposti (Vidovdan kao dan boga Vida, a ne kao dan Vitusa iz Sicilije). Pokusaj Jakova Grima da dokaze istinski germansko poreklo Osterna (Uskrsa) od germanske boginje Ostera. Umesto lake konstacije Ostern (Uskrs), Osten (istok). Jerusalim je prema istoku, crkve pokazuju prema istoku.
 
Isto misli i moj mačor kada zapiša fotelju... smatra da je njegova. Realnost je ipak drugačija.
Nego, ti si večeras baš izvoleo zbijati šale. :think:

Deder, ako ti nije problem, objasni ti nama, ako se paganski obred vrši sa istom paganskom simbolikom i sa istim značenjem i sa istom namenom, a popa koji bi taj obred da menja seljaci izdevetaju i naglavce ga izbace iz kuće, na koji način taj obred više nije paganski?

Ili da preporučim svom mačoru da te uzme za advokata za građansku parnicu oko fotelje? :lol:

Paganski obicaj koji ima isti znacaj a u pitanju je molitva za hrscanskog sveca.

Ili je Sv. Djordje od jednom slovenski bog.
 
Poslednja izmena:
И да, Константин јесте у праву, слава је данас српски хришћански обичај. Предоминантно православни, али пошто има и католика који је славе, онда хришћански. На пример, у приморју постоје католичке породице којима је крсна слава Св. Анте, светац ког нема код православаца. Дакле, у аутентичном облику постоји и код католика.

Да у сличном облику постоји и у исламу, била би и муслимански. Да постоји и код осталих Словена, била би и словенски. Да имамо словенске пагане, била би и пагански.

У случају да је предхришћанског порекла, највероватније је паганског. Само треба видети из ког паганизма. Слава је код Срба централни породични празник. Да се ради о обичају понетом из словенске прапостојбине, остаје питање како онда она не постоји код других Словена.
 
Mozes da manje pricas gluposti.
Pagansko poreklo Slave nije dokazano, ma koliko to tvrdio da je 100 % fakat.
Simboli tek dobiju znacaj od ljudi koji mu daju znacaj to je jedna od stvari koji su logicni sami po sebi.
Nepismenom slova isto nista ne znacu.
Imaš li ti neki argument osim argumentum ad hominem? :ceka:


Slava se kod srpske vlastele pojavi u 13 veku po spiskama.
Kod makedonske vlastele, slava se pominje početkom XI veka i to uzgredno, kao mizanscen političkog atentata od strane Romeja na jednog od Samuilovih vojvoda.


Dokaze o tome da obican narod ima slavu tek se javljaju jos kasnije.
Dokaze? Ne dokaze nego hronike.


I Srbi odavno vise nisu pagani, najveci deo Srba su ateisti i neki novokomponovani pristalice esoterike.
Prema Republičkom zavodu za statitstiku oko 85% državljana Srbije su pravoslavci.


I tvoja Religija za pravim slovenskim verovanjem nema nikakve veze, nego je cista novokomponovana esoterika.
Neki argument za ovu tvrdnju? :ceka:

U stvari, gde ti je argment za bilo koju tvrdnju koju si izneo do sada? :think:


Inace Caliburn ovde radi istoriju Religije ovog naroda po principu sta je babi milo tako je i bilo. Ili Dereticeva logika.
Primetimo da si toliko očajan u nedostatku argumentacije da jedino možeš da vređaš. :lol:


Mi o paganskim obicajima nasih nepismenih slovenskih predaka nemamo nikakvu predstavu. U nasem narodu su vekovima bili pismeni ljudi jedino crkveni ljudi, koji su naravno sve paganske stvari odbacili. Sta je meni kao coveka koji se interesuje za istoriju jako zao, ali nemoze da se radi.
Čud jedno kako postoje zapisi o slovenskoj religiji i kako postoji narodno predanje i usmena književnost.
To što ti ništa ne znaš je nešto čega bi trebalo da se stidiš i svakako ne znači da drugi ne znaju.


Jedine mitologije indogermanskog jezicnog i kulturnog podneblja u Evropi koji mi bas i znamo je Grcka i Rimska.
Jes'... pošto, po tebi izgleda, osim o slovenskoj, ništa ne znamo i o nordijskim religijama, ni o keltskoj religiji, itd.
Ti si zaglavio u nekom mračnom srednjem veku sa svojim obrazovanjem... :think:



A i kod obadvoje se postavlja pitanje, dal su epski Pesnici imali drugu predstavu bogova kao obicnog smrtnickog Grka. Pesnici krajnih vremena su napravili od Bogova neku vrstu spanske serije. I Filozofi su imali drugi pristup prema bogovima nego obican narod. To je vidljivo da od 2 veka pre nove ere sve vise se filozofija priblizava Monoteizmu. Poceci naravno od Platona za konceptom jedne svetske duse.
Ajoj, pa ti pojma nemaš ni o toj grčkoj i rimskoj religiji, koje tvrdiš da poznaješ. :hahaha:
Mitovi grčke religije, po pravilu, imaju jasno objašnjenje u skladu sa znanjima, stavovima i opservacijama fenomena antičkih Grka. Komparativna mitologija nas jasno obaveštava da su kroz mitove kodirana znanja tadašnjih ljudi.
Jedan od meni omiljenih primera je ciklus mitova o Afroditi, Hefastu i Aresu, koji zapravo predstavlja opis razvoja metalurgije u antičkoj Grčkoj i uvođenje legura i katalizatora u proces obrade metala.
Što se mene tiče, posle karakterizacije grčke religije kao španske serije, jasno si deklarisao sebe kao nekoga ko zaista pojma nema o čemu priča.


Ovo oko Badnjaka je ziva fantastika.
To što je za tebe fantastika je za većinu Srba živa realnost svake godine. :bye:
 
Nazalost najverovatnije necemo znati pravu istinu o poreklu slave, dal je to obicaj koji je tek nastao u srednjem veku, staroslovenski ili ilirski.

Znamo da se slicne price ispostavile kao gluposti (Vidovdan kao dan boga Vida, a ne kao dan Vitusa iz Sicilije). Pokusaj Jakova Grima da dokaze istinski germansko poreklo Osterna (Uskrsa) od germanske boginje Ostera. Umesto lake konstacije Ostern (Uskrs), Osten (istok). Jerusalim je prema istoku, crkve pokazuju prema istoku.
Tebi svakako ostaje još podosta da učiš, pre nego što prestaneš da iznosiš vrdnje bez ikakvog osnova.
Običaj nastao u srednjem veku sa paganskim obredima. :hahaha:
Meni bi bilo sramota da odvalim takvu glupost... :think:
 
Paganski obicaj koji ima isti znacaj a u pitanju je molitva za hrscanskog sveca.
Slavski kolač, koljivo i ostali obredi oko slave su po tebi molitva za hrišćanskog sveca?! :eek:
Da li mi se čini ili ti ne znaš ni o čemu se diskutuje na ovoj temi? :think:

Ili je Sv. Djordje od jednom slovenski bog.
:roll:
Po ko zna koji put- sv. Đorđe je kult tračkog Herosa. To je dokazana činjenica. :rtfm:
Obredi oko sv. Đorđa pokazuju da je Herosu dodata atribucija Jarila.
 
Ја могу да посведочим само како се славило у мојој породици, и у оним малобројним које су славиле и пре 90-их. Кољиво је обавезно, а посни дани се традиционално не поштују. Нпр. у Панчеву је Никољдан мрсна слава и тај израз кружи и као пошалица. Можда нисмо славили правилно, али нисмо имали славски колач, нити смо га окретали и ломили. То сам први пут у животу и чуо и видео тек када су 90-их почели да се штампају приручници како се слави слава, како се понаша у цркви и сл. и тада је маса "нових" кренула све да обележава по пе-есу.
Što se slavskog kolača tiče, stvarno do sada nisam čuo ni za koga ko je slavio slavu bez slavskog kolača. :think:


Наравно, на згражавање старијих људи који су и током оних 50 година чували традицију, а ове звали "нововерцима", јер се тако у стара времена није радило.
Ту не говорим за славу, него генерално за обичаје. Мноштво народа се одродило од обичаја, па су их накнадно учили читајући из приручника који описују само обичаје једног краја.
Oh, da... svakako na veliko zgražavanje starijih ljudi nailaze nova pravila u vezi slave,ali i drugih svetkovina, koje propisuje SPC od kraja XX veka.



Опет кажем, не знам, али у мојој породици и код свих оних из мог краја који се држе обичаја а које познајем, кољиво је везано за мртве. Односно на оне којима је само душа жива, или су се одвојили од тела, небитно како се формулише. Дакле, гробљански обичаји и све славе сем Св. Илије и Св. Аранђела.
Grana moje familije iz Šumadije je koljivo pravila uz objašnjenje da je to za pretke, kako bi žito rodilo. Slično kao i za polivanje Badnjaka žitom, medom i vinom.


И, да, са чашом са чистим кашичицама и чашом за одлагање олизаних. Неко је исто тако кренуо једном да "филозофира" како све мора са једном кашичицом, јер је то истински обичај. Као, једном се кашичицом и причешћује...
:lol:
O, da... potpuno se slažem, čak smo baš ovaj slučaj i pominjali na jednoj od tema na podforumu "Religija".


Култ предака и култ божанстава је, по мени, нешто сасвим различито. Човек је након смрти дух и на "оном" је свету. Богови су богови.
Skrenuo bih ti pažnju da su rimski imperatori proglašavani za božanstva, isti je bio slučaj sa vladarima Inka. U oba slučaja zazivani su da pomognu svojim potomcima, narodu i državi. Dakle, model postoji. ;)
Dalje, tu je i rodbinska veza Slovena sa svojim božanstvima kroz formulisnaje da su Sloveni Dažbogovi unuci.


Не бих ја онако тумачио оне стихове. Прво, "Бадњаче, наш мили рођаче" је и по језичкој конструкцији и по распрострањености очигледно стих релативно новијег датума, па (по мом мишљењу) не може бити сведочанство односа људи према боговима у давно прошлим временима. Друго, бадњак је парче дрвета које се пали, а не сунце.
Hm, a ako bi smo gledali neku drugu religiju, na primer hrišćanstvo po jezičkoj konstrukciji, rezultat bi bio da je isto nastalo sredinom XX veka. :lol:
Dalje, Badnjak je parče drveta isto koliko je Časni krst spoj dve letve iz tarabe.


Имаш одличне поенте када су теме овог типа у питању, и по том питању сам више пута био јасан. С тим у вези, овде не кажем да је Константин у праву, а да ти ниси, већ браним Константинов методолошки приступ који је сасвим коректан. Константин овде може бити у праву и то се не може оспорити критиковањем његове методологије, која је сасвим коректна, већ једино чињеницама и контрапримерима.
Ne slažem se sa tvojom konstatacijom.
Konstantinova metodologija je manjkava na prvom mestu, što dalje uzrokuje njegove pogrešne stavove.
Ne samo na ovoj temi, nego i na drugim temama (na primer, na temi o Neronu) Konstantin pokazuje nekoliko osobina koje oslikavaju lošu metodologiju. Ne kontroliše izvore, veruje isključivo pisanim izvorima, dok materijalni nalaz i usmenu književnost zanemaruje, i što je najgore smatra da ako njemu nešto nije poznato to ne smao da nikome nije poznato nego i ne postoji.
Na više mesta se njegov pristup pokazao pogrešnim.
Da bih detaljno demolirao sve što je izneo na ovoj temi trebalo bi mi da ga prvo podučim nekolicini disciplina koje očito ne zna, iako mu kao budućem istoričaru predstavljaju neophodne alate njegove struke.
Za tako nešto nemam vremena, pa mi je brže i lakše da demoliram njegovu metodologiju, a da primere dajem samo kao ilustracije.
Uostalom, ako ga na fakultetu nisu naučili, za nisam plaćen da mu popunjavam rupe u znanju, kao što je ona glupost o tome da znamo samo grčku i rimsku religiju, a ni njih nešto posebno. :roll:



У јудеохришћанском контексту, неко је људску религиозност угрубо поделио у три развојна степена, пагански, старозаветни и новозаветни. Овде бих напоменуо да номенклатура уопште није битна, нити "унижавање" паганства, већ принцип. На пример, индијска религиозност је паганска, али и унутар ње такође постоје ова три ступња, само што се у контексту индијске цивилизације не би могли тако назвати.

Та три принципа могу постојати и унутар новозаветног хришћанства. Обојица смо постовали на пдф Религија. Хришћанство је по дефиницији новозаветно. Тамо видимо зилоте, који су они прави старозаветни јудеоидни фанатици. А поникли на новозаветном, само се негде успут дегенерисали и почели милостивог и ненасилног Христа да замишљају као строгог, страшног, љубоморног и осветољубивог Јахвеа итд. - све у фазону старог завета, као да их је неко из Књига Мојсијевих истргао и убацио међу људе. Ако погледаш овамо - чека те пакао, ако погледаш онамо - чека те пакао. Ако несебично спасеш људски живот, а учиниш то на начин који није прописан у књигама закона - чека те пакао.

Исто тако је могуће и да неко ко никад у животу није чуо ни за Јарила ни за Дажбога, да једноставно крене да гради култ светитеља. Или култ икона, кипова и др. То што се неко Светом Николи обраћа као полубогу не мора да значи да је пре тога заиста поштовао неког полубога, па наставио то исто кроз поштовање Св. Николе. Може да буде, али само по себи не мора да значи.
Slažem se, ali ja pišem o obredima, koji imaju isto značenje i u paganskim religijama i u hrišćanstvu, a ne o obraćanju hrišćanskom svecu ili paganskom božanstvu. Obredima koje narod i dan-danas obavlja.
Na primer, magijski obred na jutro Božića, koji se obavlja kod pravoslavaca je džaranje, kada položajnik džara vatru koja je založena Badnjakom i izgovara magijsku formulu: "koliko varnica, toliko parica..." itd.
Zaista me interesuje kako neko tačno zamišlja da se ovaj, očigledno paganski ritual, može pripisati hrišćanstvu, tumačiti iz ugla hrišćanstva ili uopšte dovesti u vezu sa hrišćanstvom. :ceka:
Tim pre, što sam više puta, o Badnjem danu, slušao propovedi pravoslavnih sveštenika koji jasno govore o prethrišćanskom poreklu Badnjaka i njegovom značaju koji se nije promenio! :rtfm:



То је са чисто логичке и принципијелне стране, и са те стране се Константинова аргументација не може оспоравати, јер је коректна.
Ama, koja argumentacija?! :roll:
Ne može se osporavati, jer je nije ni izneo. :lol:
 
Oficialna verzija kod Pravoslavne Crkvih je da magija ne postoji.

Oficijalna jeste ali ne mora bas uvek da bude tako. Svi cudotvorci su u stvari bili ljudi sa (kako se to danas govori) ekstrasenzornim sposobnostima. Pa cak i Isus Hristos je imao taj natprirodni dar. Mnogi od tih vidovnjaka i iscelitelja su vernici Pravoslavne Crkve i nisu bas oni krivi sto taj dar poseduju.

Govorim za Pravoslavnu Crkvu posto se isti fenomen srece i kod pripadnika ostalih religija. Znaci, Crkva je u osnovi PROTIV ali ce vrlo blagonaklono gledati na ljude koji imaju isceljteljske sposobnosti a koji su verujuci.
 
citat iz ruske Vikipedije u vezi Krsne slave:

Слава — православный обычай, празднование дня семейного святого. Этот обычай в основном присутствует у сербов, которые считают Славу одной из особенностей своей культуры; однако Слава празднуется и в Черногории, Македонии, некоторых районах Болгарии, как и некоторыми хорватами, православными албанцами, румынами, греками и русскими.
 
Tebi svakako ostaje još podosta da učiš, pre nego što prestaneš da iznosiš vrdnje bez ikakvog osnova.
Običaj nastao u srednjem veku sa paganskim obredima. :hahaha:
Meni bi bilo sramota da odvalim takvu glupost... :think:

Gde je dokaz, bez dokaza nema vise rasprave.

Gde je dokaz o paganskom obicaju Slave.

Inace ja uopste ne trebam da dam dokaze, nego ti, ti imas zadatak da dokazes pagansko poreklo slave i niko vise.

Kad prdis o metodologiji moro bi znati da se stvari o kojima ne postoji neki dokaz nemogu ni da se falsifikuju.

A ti me hoces da ucis.
 
Poslednja izmena:
Prica o takozvanim novopaganskim grupacijama na podrucujem Srbije nema najverovatnije (posto nemogu i ja znati kako je slovenska duhovnost izgledala) nikakve veze za istinitskim verovanjem nasih slovenskih predaka. Jer posto i oni sami neznaju kako je verovanje prostog naroda izgledao. O starim slovencima nemamo nikakve izvore, moderna istorija odbacila je ideju da je Raganök deo pangermanske kulture, o Keltima znamo samo ono sta su Rimljani o njima napisali i nekih rekonstrukcija po irskim legendama (koji su isto sami po sebi kriticni).

Po pitanju narodnog predavnja ostaje pitanje u kojim srpskim legendama se prica o nastajanju sveta, jedne slovenske vidjenje zivota posle smrti i gde se spominju bogovi i njeni zadaci. Znam one fore Sveti Nikola je bog onog i onog Ilija je manifestacija Peruna i slicne stvari.

Samo sto vec tu imamo problem sto izmedju Sv. Ilije i Peruna ima velikih razlike.


Sveti Ilija nije manifestacija nekog boga vec jedan svetac koji je od naroda dobijo osobine tek posle uzimanje hrscanstva. Osobine nekih bivsih boginja, novih osobinai. Sveti Ilija je svetac koji je relativno malo slavljen u svetu posto je prorog starog zaveta. Tako me i cudi postojanje njegovog kulta kod nas. Inace po dosta drugim evropskim zemljama za vetar je zasluzen prvenstveno Sveti Petar i tu se postavlja pitanje sto nije preuzeo Sveti Petar mesto Peruna. Po slicnosti Petar, Pera i Perun.

A i smesno je sto Caliburn mene napada kao buduceg istoricara a nezna da te teorije kako je u narodu ostao jos onaj pravi istinitski paganizam, teorija koja je nastala u 19 veku kao jedan deo nacionalnog budjenja. Danas te teorije niko vise ne fura. Istoricari su svesni velikog gubitka tih prehrscanskih kulteva.

Neopaganske kulteve su stvar 19. veka.

U okviru antikleriskog mislenja, antisemitizma, teorije o nekoj rasnoj cistoci, raznih rasnih teorija se pojavila prica o povratku pagansku. Sve te grupacije su vise oslikavali skliku i priliku 19. veka, a ne neki iskosni paganizam. Uz to je pratilo naravno price o povratku priorodi gde se vidi koliko se ta gradska elita odvojila od zivota na selu. Priroda nije deo harmonije i ljubavi, nego mesto principa ko nema srece i ko nije dovoljno jak on je mrtav.

Kor brate Isus je bog, tako da ga za nikog od nas mozes da uporedis.
 
Poslednja izmena:
A i nije mi jasno kako se posle onog sranja za Jugoslaviom moze voditi te panslovenske gluposti.

Samo po sebi je osim toga i jasno da Hrscanstvo i Slovenski a i drugi paganizmi dele neke zajednicki osobine. Po samoj logici sto religije uglavnom daju objasnenje za pitanje ljudstva "odakle sam i gde odlazim". Tako da je kult mrtvih koji dosta nasih prepisivaju nekih paganskih obicaja u nikakvom sukobu za hrscanstvo. Bas drugacije nego je elementaran sastavni deo hrscanske vere. Po pravim Hrscanstvu bi se sahrane trebale slaviti, jer nas dragi covek je sad kod boga i ceka svoje vaskrsanje. Tako su i dosta obicaji naseg naroda vezani za grobove u nikakvom sukobu za Hrscanstvom. Tako su nase kvalitetne novine lupile kad je covek hteo muziku na sopstvenoj sahrani o nekakvim protivhrscanskim aktom.

Koliko Srba ima koji su po sopstvenoj izjavi pravi Hrscani a ne veruju u zivot posle smrti, a navodno su Hrscani, i to jos pravoslavni da bude jasno da nismo mi mrski katolici, a ne prihvate ni najvaznije dogme te vere od postojanja prvim hrscanskih grupacija poceci od Jerusalima, Aleksandrije, Antijohije i.t.d.

Kult Predaka isto nije u sukobu za Hrscanstvom, tako da se obicaju vezani za njega nemogu nazivati paganskim. Jer taj kult dele i pagani, muslimani i hrscani. Jedna forma tog kulta je karakteristican za sve svetske religije.

Hrscanstvo je jedan u nizu oblika religije koja bila paganska ili monoteisticka ima nekih zajednickih osobina. Posto je Hrscanstvo instituelna religija koja ima svetu knjigu je i jasno da su dogme dosta jasne, dok kod Grka vec imamo za svakog boga po 2 3 verzije.
 
Poslednja izmena:
Верујем у једнога Бога, Оца, Сведржитељ, Творца неба и земље и свега видљивог и невидљивог.

И у једнога Господа Исуса Христа, Сина Бозијег, јединородног, родјеног од Оца пре свих векова, Светлост од Светлости, Бога истинитог од Бога истинитог, родјеног не створеног, једносусног Оцу, кроз кога је све постало;

Који је ради нас људи и ради насега спасења сисао с небеса, и оваплотио се од Духа Светога и Марије Дјеве и постао цовек;

И Који је распет за нас у време Понтија Пилата и страдао и погребен;

И Који је васкрсао у треци дан као сто је писано;

И Који се узне на небеса и седи са десне стране Оца;

И Који це опет доци са славом да суди зивима и мртвима, и Његовом Царству неце бити краја.

И у Духа Светога, Господа, животворног, Који од Оца исходи, Који се заједно са Оцем и Сином обозава и слави, Који је говорио кроз пропоке.

У једну, свету, саборну и апостолску Цркву, исповеда једно крстење за отпуштење грехова.

Цекам васкрсење мртвих, И зивот будуцег века. Амин.




Ovo su dogme pravoslavlja gde postoji i vidljivo i nevidljivo i materijalno i nematerijalno kao i magija.

Ali je upražnjavanje magije i vračanja nedozvoljeno i sankcionisano i diskriminisano od strane crkve!

Amin
 

Back
Top