Danas se navršava 15 godina od potpisivanja sporazuma u Kumanovu, 9.  juna 1999. godine kojim je, nakon 79 dana, okončano NATO bombardovanje  Srbije, odnosno SRJ
U bombardovanju je poginuo 1.031 pripadnik vojske i srpske policije, a  teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece. Ranjena su  5.173 vojnika i policajca, a desetak osoba se i dalje vode kao nestali.  
	
	Ukupna materijalna šteta procenjena je tada na 100 milijardi dolara.  Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjenii. 
	
	Poslednji projektili pali su na području sela Kokoleč u 13.30 sati, a u Savetu bezbednosti UN usvojena je Rezoluciju 1244.
	
	U južnu srpsku pokrajinu upućeno 37.200 vojnika Kfora iz 36 zemalja, sa  zadatkom da čuvaju mir, bezbednost i povratak više stotina hiljada  albanskih izbeglica dok se ne definiše najširi stepen njene autonomije.
	
	Odluka o agresiji na SRJ doneta je, prvi put u istoriji, bez odobrenja  Saveta bezbednosti UN, a naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih  snaga, američkom generalu Vesliju Klarku izdao generalni sekretar NATO  Havijer Solana. 
	
	
SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u  Rambujeu i Parizu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija. 
	
	Nakon što je odluku o neprihvatanju stranih trupa potvrdila Skupština  Srbije, koja je predložila da snage Ujedinjenih nacija nadgledaju  mirovno rešenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19.45 časova  započeo vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više  područja Srbije i Crne Gore. 
	
	Devetnaest zemalja alijanse, bombardovali su sa brodova u Jadranu, iz  četiri vazduhoplovne baze u Italiji, podržane strateškim operaterima  koji su poleteli iz baza u zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD. Najpre  su gađane kasarne i protivvazdušne odbrane Vojske SRJ, u Batajnici,  Mladenovcu, Prištini i drugim mestima. 
	
	Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti. 
	
	U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata,  onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je  14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69  škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok su 38 razoreni. 
	
	Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom  zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila  ukupne mase 22.000 tona. 
	
	NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, izručio 37.000 „kasetnih  bombi“ od kojih je poginulo oko 200 osoba, a ranjeno više stotina, i  upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom. 
	
	Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane  su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put  upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje  elektroenergetskog sistema. 
http://www.akter.co.rs/27-drutvo/92187-petnaest-godina-od-sporazuma-u-kumanovu.html