Сродне душе, да ли постоје

  • Začetnik teme Začetnik teme milsu
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Za skoro sva pitanja odgovor bi se dobio introspecijom, ovde si dusi dala osobine ega koji nije dusa.Da bi nasao srodnu dusu covek prvo treba da bude go pred sobom i da izbaci sve usvojeno kao uslov, a tek onda dusa moze da oseti drugu dusu.Recimo ovako, imas vaspitanje, imas pogresne izbore, imas stereotipe koji vladaju u tebi...ne mozes da prepoznas ni koje boje je macka, a ne srodna dusa.

Ogoljavanje nije recept koga se svi drže. Čovek je sklon tome da bude neiskren ne samo prema drugima no i sa samim sobom. Neobjektivan, prosto rečeno. Čak i kada je svestan slabosti, samoopravdava se. Možda baš zbog svesnosti o svojoj nesavršenosti proba da nađe nekog ko mu je sličan, sa kim može da se razume. Nešto kao - iz istog smo kalupa. Naravno, besmisleno je govoriti da ljudsko savršenstvo postoji. Nema ga. No ima prepoznavanja duša. Pitanje je samo, da li je naš izbor srodne duše uvek ispravan, tj. šta je sve neophodno da bi ta nenametljiva, lagodna, prijatna simbioza bila trajna. Šta ako se mi, što je logično, vremenom promenimo i onda naša srodna ne može više da nas prati. Ili one eto tako rastu zajedno, i postoji ta neprekidna nit koja će ih uvek vezivati bez obzira na sve izazove, previranja, uticaje.


Srodna dusa se poznaje lako...To je mesto gde si siguran i gde ti planovi za buducnost sami iskacu,nevazno da li su zajednicki, a pri tome osetis i fizicku sigurnost.
Zasto to nije u okviru porodice? Iz cisto animalnih razloga koji cak ne zavisi od privlacnosti.


Šta ako srodna duša jednom reši da ode...da li to znači da je srodnost bila lažna? Nisam sigurna da se prepozna lako, osim ako su instinkti u čoveku zaista toliko jaki, njegova intuicija dobra, moć razaznavanja visoka.
Za osećaj sigurnosti je potrebno dosta vremena, odnosno dosta primera da se to potvrdi. Ali to svakako postoji,slažem se.
Ne razumem te animalne razloge koje sprečavaju bliskost unutar porodice, osim ako je život tako koncipiran da je čovekov duševni mir uslovljen povezivanjem sa strukturama izvan kruga koji mu je nametnut.
 
Budalastina...srodna dusa nije ona koju instinktivno navuces na sebe, sasvim jasno definisana uticajima.

Izaci iz kruga srodnih dusa nije nimalo lako i ne desava se na raskrsnicama.

Kada se nadju srodne duse, iako se isto desava u glavi, ali se ne nadju u sexu.

Nesto ste pobrkale obe ili se odustale od onoga sto ste ikad trazile.

Dusa nisu leptirici u stomaku i uostalom, nastavite same da se tesite.
 
Srodne duše se kroz vreme razvijaju i menjaju, često u različitim pravcima i na nekoj raskrsnici sretnu novu srodnu dušu, a staru zaborave i ponekad se sebi čude na izboru. A mogu i da se zamrze.

Sve opcije su otvorene. Na žalost ili na veliku sreću.

Nesto ste pobrkale obe ili se odustale od onoga sto ste ikad trazile.Dusa nisu leptirici u stomaku i uostalom, nastavite same da se tesite.

Ijao, tako li izgledaju one što se nisu orodile ssrodnom?
Kako li samo džangrizala i gorki ko čajevi od kičice nađu svoju šolju?
 
Ogoljavanje nije recept koga se svi drže. Čovek je sklon tome da bude neiskren ne samo prema drugima no i sa samim sobom. Neobjektivan, prosto rečeno. Čak i kada je svestan slabosti, samoopravdava se. Možda baš zbog svesnosti o svojoj nesavršenosti proba da nađe nekog ko mu je sličan, sa kim može da se razume. Nešto kao - iz istog smo kalupa. Naravno, besmisleno je govoriti da ljudsko savršenstvo postoji. Nema ga. No ima prepoznavanja duša. Pitanje je samo, da li je naš izbor srodne duše uvek ispravan, tj. šta je sve neophodno da bi ta nenametljiva, lagodna, prijatna simbioza bila trajna. Šta ako se mi, što je logično, vremenom promenimo i onda naša srodna ne može više da nas prati. Ili one eto tako rastu zajedno, i postoji ta neprekidna nit koja će ih uvek vezivati bez obzira na sve izazove, previranja, uticaje.

.

Ovo stoji osim da se dusa menja s nama.Bice da je realan svet i instinkti pobrkali loncice, pa svesno zanemarili dusu, a da se to posle odrazi kao
nerazumevanje ili promena. Odlazenje od srodne duse nema smislakoliko god mi hteli ne bi mogli. Druga je stvar sto iz svog naucenog stava prihvatimo da nam je srodna dusa ona koja nam odgovara na neki drugi nacin, pa kada pocnu promene stavova dolazimo u sukob sa sobom i drugim bicem.

- - - - - - - - - -

Pretpostavka je da dusa nema svest, nema emocije i nema fizicke karakteristike,

ali na sve to utice odredjenim kanalima.
 
Ovo stoji osim da se dusa menja s nama.Bice da je realan svet i instinkti pobrkali loncice, pa svesno zanemarili dusu, a da se to posle odrazi kao
nerazumevanje ili promena. Odlazenje od srodne duse nema smislakoliko god mi hteli ne bi mogli. Druga je stvar sto iz svog naucenog stava prihvatimo da nam je srodna dusa ona koja nam odgovara na neki drugi nacin, pa kada pocnu promene stavova dolazimo u sukob sa sobom i drugim bicem.- - - - - - - - - -Pretpostavka je da dusa nema svest, nema emocije i nema fizicke karakteristike,ali na sve to utice odredjenim kanalima.

Nekada previše opterećujemo dušu svojim očekivanjima. Onim delom koji uključuje svest, emociju i fiziku.
 
Meni je sada veoma interesantno to što svi imaju prividno različita mišljenja o tome šta je Srodna Duša. :mrgreen:

Mislio sam da se to manje-više podrazumeva u kontekstu ljudi koji slično razmišljaju, imaju slična osećanja i jednostavno znaju kakva su im međusobna osećanja. Kapiraju se savršeno. Taj fazon.
 
Poslednja izmena:
Kada su zaista srodne, ne postoji nijedna granica koja ih razdvaja. Srećnici to nadju, ostali o tome maštaju.

Predivno rečeno i istinito.

Srodne duše su ljudi koji se prepoznaju po sličnostima, jer izmedju njih energija teče bez prepreka.
Srodne duše nisu fatalne ljubavi zbog koji se seku vene i rone suze, to su duše koje prelaze sve fizičke i materijalne granice i prepreke jer se jedna drugoj privlače kao magnet, a ta sila je toliko snažna da ne postoji granica koja ih može sprečiti u tome.

Srodne duše su one uz koje se čovek oseća da je oplemenjen i zadovoljan, ispunjen mirom i lakoćom, kada ne postoje razmirice, trzavice ili traume već zadovoljstvo, prepoznavanje i dopunjavanje, jer su ljudi slični i osete šta je drugoj strani potrebno.

Sličnosti se spajaju i traju, razlike stvaraju pukotine od kojih nastaju provalije koje razaraju i ljude i odnose.
 
Poslednja izmena:
Pogledaj odgovore u psihologiji.Uopsteno se ljudski odnosi baziraju na interesima.Pri tome ne mislim uopste na materijalni interes nego interes u smislu zajednickih izlazaka,razloga zasto nam neko odgovara.Zato se,npr,vrcina drustava iz skole razbije kad se vise ne ide u isti razred,istu skolu itd.Upise neko fakuktet,neko se zaposli,odseli itd.Tu je u stvari najbitniji odnos prema sebi.Dok god trazis odgovore u drugima,neces biyi zadovolja.Prvo prihvati ti sebe pa ce se piojaviti i pravi ljudi i oni koji te prihvataju.
 
Misliš nisi htela da kvariš svoju idealizovanu projekciju idlile svoje ,,srodne duše,, ?Izivitoperila bi se imaginacija onoga što srodna duša mora biti?
Ako se sa nekim prepoznaš na duhovnom nivou, nećeš to kvariti telesnim pogotovo ako nije obostrano. Ako se sa nekim prepoznaš seksualno, manja je šansa da se kompletirate i duhovno. Pitanje početka, jaje ili koka, šta vam je u početku, to vam je.
 

Back
Top