Средњовековни стећци

Po zvaničnim podacima od nekih 70.000 stećaka, 60.000 se nalazi u BiH. A da li se zna koliki je postotak od tih 60.000 u RS ?

Ja bih onako ofrlje rekao lapo-lapo... najveća koncentracija stećaka je u Hercegovini i Istočnoj Bosni (mada ih ima širom BiH, Dalmacije, dijela Crne Gore i Zapadne Srbije) a ove regije su podijeljene između RS i FBiH.
 
Da je tzv. "bosančica" izmišljena od strane austrijskih agenata nama su otvoreno rekli i něki od najboljih poznavalaca bosanskog srědnjověkovlja:

,,Изумитељем“ босанчице сматра се Хрват, Ћиро Трухелка, који од локалне варијанте српске ћирилице прави посебно, наводно потпуно независно, писмо од ћирилице коју назива босанчица. Овај термин је у неким крајевима ушао у употребу па се тако у ,,Енциклопедији ликовних умјетности“, 1959., Загреб, може пронаћи одредница ,,босанчица“, а као објашњење да је то ,,босаница, босанска буквица, хрватска ћирилица, звана и женско писмо“.

Bogumili u Bosni nisu postojali kao ni bosančica, koja je starosrpska ćirilica
http://forum.krstarica.com/entry.php/20141-Bogumili-u-Bosni-nisu-postojali-kao-ni-bosan%C4%8Dica-koja-je-starosrpska-%C4%87irilica

s_2694721.jpg

Merijen Vencel (Marian Wenzel), britanska profesorka,
u světu poznati autoritet za istoriju Bosne srědnjeg věka.

Britanski istraživač Merien Vencel je na osnovu višegodišnjih istraživanja dokazala "da stećke nisu pravili bogumili", jer oni nisu ni postojali. U posebnosti "bosanske crkve", u podizanju jednog vida srpske ćirilice na nivo posebnog pisma "bosančice", kao i u nametanju "bosanske nacije" M. Vencel vidi argumente za konačni zaključak da je u svim tim falsifikatima okupaciona vlast "tražila ideološko uporište za razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije"

Merijen Vencel (Marian Wenzel), britanski, u svetu poznati autoritet za istoriju Bosne srednjeg veka, 1999. je u Sarajevu objavila dve studije o bogumilima. Veli da je 1960. došla u Sarajevo da istražuje bogumile i živela je u ubeđenju da su stećci njihovi. „Ovome su sledile godine istraživanja, tokom kojih sam shvatila da stećke nisu pravili bogumili“, i da oni nisu ni postojali. Napisala je da su ovu teoriju prvi zastupali habzburški političari „tražeći ideološko uporište njima neophodnog razdvajanja Bosne i Hercegovine od Srbije“. Urednik koji je u Sarajevu objavio prevod ove studije Merijen Vencel, autor je velike knjige o nastanku bošnjačke nacije od srednjovekovnih bogumila. Zapadna politika ne bi bila tako nemilosrdna u razbijanju Jugoslavije a danas srpske države, da počiva na nekim istorijskim istinama.

Одлично...
 
Osim likovnih motiva, mene su posebno iznenadili i zainteresovali atpisi na stećcima, toliko lepi, dubokoumni, filozofski, religijski... neverovatno da je narod na našim prostorima stvarao takve stvari u ono vreme, prilično sam se iznenadio kada sam se ozbiljnije posvetio čitanju tih natpisa

Да да, има неких који су мене фасцинирали. Што ли се догодило нашем народу за ових пар стотина година?
 
Тај ми је фантастичан.


Има још један са врло сличним натписом:

"Живјех мирно, Бога молећи и зла не мислећи. Овден где ми је кам, уби ме гром. Зашто Боже? Да су клете и проклете руке које би ово претуриле док одговор не добијем."
 
Poslednja izmena:
Да да, има неких који су мене фасцинирали. Што ли се догодило нашем народу за ових пар стотина година?
Sistematska deelitizacija (obezglavljivanje).

Obavezno pročitaj (nema mnogo):
Vasilije Krestić: Duhovni problemi srpskoga naroda

http://forum.krstarica.com/showthread.php/363911-Vasilije-Krestić-Duhovni-problemi-srpskoga-naroda
http://www.scribd.com/doc/88481641/Vasilije-Krestić-Duhovni-problemi-Srpskog-naroda
 
Ti, koji pročitas moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima ništa, do ponovo ti sam


Človjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti



Meni lično, ovaj je među najlepšima

Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah,razmisljah,oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari,a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba.
I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
 
A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u Zahumlju.

Zasto me mati rodi?

Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi no istine,vislje uzimanja no davanja.

Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.

Zasto me mati ti rodi?

Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom odmoris,osmijehom razveselis.

O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja hotcu samo nju.

I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada sjetiti,mene i moje ljubavi.

Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.

Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg trena,vridlo me i rodit.

Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.

1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.
 
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja


Hodih,al` ne dojdoh.Gradih,al` ne zgradih.Sadih,al` ne znjeh.Govorih,al` ne iskazah.Voljeh,al` ne bijah voljen.

Sad odoh,a ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne zavrsih.


A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.

Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti,al` za taj dan druktciji.

I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.

I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.

Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase..
 
A se leze Krksa i Kalija na svojini,na plemenitoj u Kljucu.Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.

A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.

I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.

Kad Krksa zmre,za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.

Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u zivljenju bjesmo.

Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.

1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic..
 
A se lezi Stanac Godinov sin,na svojini,na plemenitoj, v Bosni.

Ne ubi me sedam rani od strijela, kopja i sjekre, ne prozdra me ni jena sumska zvijer, ne proguta me rijecni vir, ni oganj ni zima mi ne zmetose trag.

Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla.

Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam,makar sada sam.

Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.

1209.ljeto v listopad mjesec lijep, al tujzan, jer nijma vislje onog tso bi, a nijma ni onog tso tce nekad opet bit.




i još jedan koji mi je posebno zapao za oko:

..... ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.

Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.

1377. , kad Kralj nas bjese Tvrtko
 
Probao sam jednom davno, k'o dijete, divlju jabuku i to me stalno kroz zivot pratilo. Dobri Boze, zasto i u smrti isto je.



u ovoj beskrajnoj sutnji ja slutim prisustvo i nagovjestaje tvojih,ne Bozijih koraka. Ako je to jos i Bozija kazna ja se toj kazni svojim ludim srdcem radujem.




jer Nebo postoji da bi ti misletci da ces skotciti u vjetcnost lakse skotcio u nista.




nebo je bilo u meni. Ne spoznah to dok ne padoh medju zvijezde




Neispunjeni sni peku k'o prave rane od sjekre.



... ako ikako mozes ne dolazi. Ovdje si stalno sam. ....




Dubina ti bjese plica nego tvoje vjerovanje. A i te tvoje rijeci o njoj ...





vec sam na drugoj strani, prepoznajem hodnike, andjele, .... volim te, al' ti disi, disi, samo disi.
 
Pogledajte prilog 237727

Можда најчуднији стећак икада. Висок око 4 метра, не сјећам се гдје се тачно налази, пронаћи ћу па ћу поставити.

ovaj stećak se nalazi u Bakićima. Posebno je zanimljiv jer se na njemu nalazi heraldički prikaz štita, kacige i čelenke sa glavom divljeg vepra

stecakbakici.jpg
 
Prelepi primerci narodnog stvaralaštva. Ovo su samo neki od pozantih i dokumentovanih natpisa, ima toga još mnogo. Na mene je sve ovo ostavilo neverovatan utisak, svojom lepotom i dubinom

Прелијепо. Овакво нешто још нигдје нисам срео. И опет не могу а да се не запитам- што нам се догодило?
 
A se leze Krksa i Kalija na svojini,na plemenitoj u Kljucu.Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.

A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.

I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.

Kad Krksa zmre,za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.

Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u zivljenju bjesmo.

Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.

1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic..

Овај је оставио дубок утисак. Иначе, гдје си нашао ове натписе?
 
Кад спомену већ Твртка, гдје је он уопште сахрањен?


То јесте проблем. Стећци заслужују да се упишу у свјетску културну баштину, али ми смо луди народи овдје, око свачега смо се ми у стању поклат.

Postoji predlog da se upišu na listu svetske kulutne baštine, kao nasleđe Srba, Hrvata i "Bošnjaka" zajedno. Jednom sam slučajno naleteo na prezentaciju te inicijative, ali sada ne mogu da pronađem tu stranicu
 

Back
Top