Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.164
Tomina Solinska istorija nije još uvek najbolje od svega proučen izvor. U bližoj budućnosti bi trebalo da očekujemo neko novo kritičko izdanje, koje će nešto detaljnije rasvetliti određene istorijske probleme. Nisam ga ni ja dovoljno detaljno proučio (a niti šta kaže istoriografija o njemu) da bih mogao ovde iznositi neki smeliji sud.
Ali, ukratko oko onog što je evidentno:
Ako bismo samo u celosti prihvatili Tomin opis po kojem su Paganija i Zahumlje bili u sastavnu Hrvatskog kraljevstva (sa Duvnom kao istočnom granicom hrvatske države) pre XII stoleća, taj navod ne može biti dokaz Crvene Hrvatske. Štaviše, Tomin specifični navod Paganije i Zahumlja kao zasebne subjekte u okviru tog Hrvatskog kraljevstva, potvrda je njihove individualnosti, koja je kompatibilna Porfirogenitovim vestima.
Ono što je meni potpuno neverovatno kako se niko ne seti da se zapita jeste: Kako to da sam Toma Arhiđakon ne zna za Crvenu Hrvatsku?
Nema Crvene Hrvatske u Kaletićevom prepisu Hrvatske kronike. Nema Crvene Hrvatske kod Marka Marulića u Regum Dalmatiae et Croatiae gesta, nema je u Historia Salonitana kod Tome Arhiđakona. Ali, eto, Toma je (za neke) potvrda nečega što piše u jednoj od verzija Dukljaninovog spisa.
O ovome mislim da je potrebno još istraživanja ili diskusije, tako da neću ni decidnije izneti šta je moj stav oko Tominog opisa granica Hrvatskog kraljevstva. Ali, ukratko, navešću par stvari koje, prosto, uspevam da namirišem i šta mi deluje na osnovu nekoliko činjenica (jednim delom nepovezanih u celinu, pošto ću neke stvari za sada ostaviti za sebe)
1) Tomin izvor za ove podatke (i slične) bile su darovnice. Te darovnice nisu autentične; radi se o diplomatičkim falsifikatima nastalim nakon promene vlasti 1102. godine, kada je Hrvatska bila pripojena Ugarskoj.
2) U opisu, stoji da se Hrvatsko kraljevstvo prostiralo do Dunava, slično kao i u falsifikatu darovnice kneza Trpimira. S obzirom da Toma zna gde je Dunav i govori o stranama Dunava, govoreći da su Mađari zauzei obe strane. To bi značilo da bi granice takvog kraljevstva morale biti smeštene u razdoblje pre 900. godine, pre dolaska Ugara.
3) Toma Arhiđakon sam kaže da je prvi Hrvatski kralj bio Stjepan Držislav. Hrvatsko kraljevstvo za Tomu Arhiđakona ne postoji pre 988. godine. On i za Tomislava eksplicitno kaže da je bio knez. Dakle, Tomino Hrvatsko kraljevstvo se ne može odnositi niti na razdoblje pre 988. godine, niti na razdoblje posle 900. godine.
4) Granice antičke sirmijske mitropolije, išle su tačno do Dunava.
5) Granice koje su opisane, najverovatnije, granice su Splitske arhiepiskopije. Kada budem nešto temeljnije istražio onodobne izvore, postaviću ovde ekvivalentne iz istog perioda, a koje izraz regnum koriste u značenju „crkvene provincije“. Ovo se tiče, naime, na razdoblje Splitskih sabora iz 925. i 928. godine. Istih sabora koji pominju, u dokumentima u Historia Salonitana Maior — i prisustvo Srba, te zahumskog kneza Mihaila Viševića (na I saboru). Granice nove (ili obnovljene) nadbiskupije, sa sedištem u Splitu, obuhvatale su pored Hrvatske i državu kneza Mihaila.
6) Ako bismo prihvatili da je tada, u vreme održavanja I sabora (925 god.) knez Mihailo prihvatio vrhovnu vlast kneza Tomislava, kao seniora i moćnijeg vladara (u šta bi prilog išla razlika u titulama u pismu pape Ivana X Tomislavu iz 925. godine, odnosno sadržaj saborskih akta) onda to ni na koji način ne bi bilo potvrda Crvene Hrvatske. Ne bi bilo svedočanstvo drevnog (i očigledno potpuno fiktivnog) narativa Popa Dukljanina o nekakvoj Crvenoj Hrvatskoj uspostavljenoj još i vekova ranije, niti o etničkom identitetu žitelja Gornje Dalmacije (posebno ako govorimo o izvoru koji se, naprotiv, najčešće može tumačiti upravo kao potvrda njihovog srpskog etničkog identiteta, a koji bi u tom smislu bio kompatibilan i sličnom opisu iz DAI o poreklu Neretljana, Zahumljana, Travunjana i Konavljana, u glavama 33, 34 i 36). Naprotiv, ako išta — jedino bi moglo bti dokaz suprotnog. Naime upravo bi eventualna vrhovna vlast kneza Tomislava na tom području do Kotora jedno vreme u prvoj polovini X stoleća mogla biti iskorišćena kao izvesna klica za kasnije stvaranje tradicije o tzv. „Crvenoj Hrvatskoj“ u jednom od varijanti famoznog spisa Popa Dukljanina.
---------------------
P. S. 7) (više kao podsetnik i dopuna): ukoliko se otvorimo mogućnosti vrhovne Tomislavove vlasti nad područjem do Kotora, moramo razgovarati u isto vreme o identifikaciji Srba u HSM. Jedno bez drugoga — ne ide.
2) U opisu, stoji da se Hrvatsko kraljevstvo prostiralo do Dunava, slično kao i u falsifikatu darovnice kneza Trpimira. S obzirom da Toma zna gde je Dunav i govori o stranama Dunava, govoreći da su Mađari zauzei obe strane. To bi značilo da bi granice takvog kraljevstva morale biti smeštene u razdoblje pre 900. godine, pre dolaska Ugara.
3) Toma Arhiđakon sam kaže da je prvi Hrvatski kralj bio Stjepan Držislav. Hrvatsko kraljevstvo za Tomu Arhiđakona ne postoji pre 988. godine. On i za Tomislava eksplicitno kaže da je bio knez. Dakle, Tomino Hrvatsko kraljevstvo se ne može odnositi niti na razdoblje pre 988. godine, niti na razdoblje posle 900. godine.
4) Granice antičke sirmijske mitropolije, išle su tačno do Dunava.
5) Granice koje su opisane, najverovatnije, granice su Splitske arhiepiskopije. Kada budem nešto temeljnije istražio onodobne izvore, postaviću ovde ekvivalentne iz istog perioda, a koje izraz regnum koriste u značenju „crkvene provincije“. Ovo se tiče, naime, na razdoblje Splitskih sabora iz 925. i 928. godine. Istih sabora koji pominju, u dokumentima u Historia Salonitana Maior — i prisustvo Srba, te zahumskog kneza Mihaila Viševića (na I saboru). Granice nove (ili obnovljene) nadbiskupije, sa sedištem u Splitu, obuhvatale su pored Hrvatske i državu kneza Mihaila.
6) Ako bismo prihvatili da je tada, u vreme održavanja I sabora (925 god.) knez Mihailo prihvatio vrhovnu vlast kneza Tomislava, kao seniora i moćnijeg vladara (u šta bi prilog išla razlika u titulama u pismu pape Ivana X Tomislavu iz 925. godine, odnosno sadržaj saborskih akta) onda to ni na koji način ne bi bilo potvrda Crvene Hrvatske. Ne bi bilo svedočanstvo drevnog (i očigledno potpuno fiktivnog) narativa Popa Dukljanina o nekakvoj Crvenoj Hrvatskoj uspostavljenoj još i vekova ranije, niti o etničkom identitetu žitelja Gornje Dalmacije (posebno ako govorimo o izvoru koji se, naprotiv, najčešće može tumačiti upravo kao potvrda njihovog srpskog etničkog identiteta, a koji bi u tom smislu bio kompatibilan i sličnom opisu iz DAI o poreklu Neretljana, Zahumljana, Travunjana i Konavljana, u glavama 33, 34 i 36). Naprotiv, ako išta — jedino bi moglo bti dokaz suprotnog. Naime upravo bi eventualna vrhovna vlast kneza Tomislava na tom području do Kotora jedno vreme u prvoj polovini X stoleća mogla biti iskorišćena kao izvesna klica za kasnije stvaranje tradicije o tzv. „Crvenoj Hrvatskoj“ u jednom od varijanti famoznog spisa Popa Dukljanina.
---------------------
P. S. 7) (više kao podsetnik i dopuna): ukoliko se otvorimo mogućnosti vrhovne Tomislavove vlasti nad područjem do Kotora, moramo razgovarati u isto vreme o identifikaciji Srba u HSM. Jedno bez drugoga — ne ide.
...a što to radite vi.... odreda pobrojani ? Pod firmom uglađene "akademske rasprave" potkrijepljene "znanstvenim dokazima" prenosite srpsku propagandu i mitomaniju a sve u silnoj želji da dokažete kako je sve hrvatsko u stvari....srpsko. Treba popuniti prazninu od 500 godina...pa hajde da malo ukrademo od drugih.
&
