Srednjovekovna Hrvatska

Najveći spam je onaj koji tvrdi da fizička smrt istoričara znači da je njihova istoriografija zastarela...
Ajd nadmaši taj spam...

.

Ako insinuiraš da sam ja to izrekao, sad još i podmećeš reči.

I bukvalno ne mogu da poverujem da si pokušao relativizovati tvrdeći da je čovek koji je preminuo 1928. godine i čija su stanovišta uvelike zastarela i odbačena, sa čovekom koji je preminuo 2007. godine. Gde ti je pamet?
 
Najveći spam je onaj koji tvrdi da fizička smrt istoričara znači da je njihova istoriografija zastarela...
Ajd nadmaši taj spam...

.
Visosti, otkud ovi Srbi u Zagrebu 1447 godine?

1657990572242.png
 
Znate šta kolega, ovakvo ocrnjivnje i omalovažavanje kolege forumaša uopšte Vam ne služi na čast:nono3:
Čovek se samo šprdao; svaka rečenica je mala zezancija na svoj način i referenca na neku stariju diskusiju, npr. na diskusiju o tome da je Dalmacija nekada bila značajno više pošumljena pre nego što su Mlečani i u novije vreme samo Dalmatinci to značajno raskrčili itd.

A da je hrvatska imala kompletne legije konjanika, to niko uopšte ni ne tvrdi. Ne tvrdi to niko ozbiljno ni od Hrvata, samo ovaj forumaš Vaša visost malo truća bezveze, kao, da bi provocirao Srbe malo, jer mu je dosadno (sličan razlog, donekle, zašto je i suave napisao objavu koju si ti citirao). U suštini polemika se vodi oko nepostojećeg pitanja.
Razmislite o svom rečniku i ponašanju pre nego Vam se obrate nadležne institucije:banovati:
 
Taj Porfirogenetov deo o Hrvatskoj meni je zanimljiv. Kao da nastoji stvoriti od Hrvatske nešto što se ne može iščitati iz arheoloških nalaza, pri tome pre svega mislim na nalaze materijalne kulture a ne epigrafske spomenike koji bivaju "pronalaženi" strateški raspoređeni na prostoru koje bi današnji istoričari hazua rado predstavili kao jezgro "Hrvatske narodnih vladara". Pri tome se Hrvatska javlja, sa svojim vladarima tek od sredine devetog veka, nakon Ahenskog mira, kad se, po hrvatskim istoričarima, njen teritorij našao pod kontrolom (ali ne i vlašću) franačke držaave. Čini mi se da bi raspetljavanje tog perioda nešto pre i posle Ahenskog mira bilo upravo ključno za shvatanje geneze same hrvatske države kao i "Mita o Hrvatskoj" za čijeg prvog mitomana smatram upravo spomenutog Konstantina

Jedan italijanski istoričar, Frančesko Bori (dobio je i i stimulativnu nagradu za taj rad) je izneo hipotezu da su te brojke dospele na osnovu potencijala veće sile Hrvatske, odnosno jerbo se u jednom momentu učinilo da će Hrvatska moći parirati Bugarskoj, odnosno da ciljem da se kod Romeja Hrvati, koji su u datom momentu bili u usponu i naneli prvi poznati poraz Simeonovoj Bugarskoj, predoče kao potencijalna sila na Balkanu i jaki saveznik protivu Bugara. I da bi u kontekstu tom trebalo posmatrati i brojno stanje hrvatske vojske koje donosi Porfirogenit.
 
Poslednja izmena:
Jedan italijanski istoričar, Frančesko Bori (dobio je i i stimulativnu nagradu za taj rad) je izneo hipotezu da su te brojke dospele na osnovu potencijala veće sile Hrvatske, odnosno jerbo se u jednom momentu učinilo da će Hrvatska moći parirati Bugarskoj, odnosno da ciljem da se kod Romeja Hrvati, koji su u datom momentu bili u usponu i naneli prvi poznati poraz Simeonovoj Bugarskoj, predoče kao potencijalna sila na Balkanu i jaki saveznik protivu Bugara. I da bi u kontekstu tom trebalo posmatrati i brojno stanje hrvatske vojske koje donosi Porfirogenit.
Moguće, to mi čak izgleda kao sasvim dobro objašnjenje. Thanks kolega
 
Ne znam šta te je navelo da pomisliš da pričamo o nekakvim seoskim krajevima. Spomenuo sam Splitsku hroniku Tome Arhiđakona:

Na izrečeno traženje arhiepiskopa Lavrencija, presjajni muž Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je Crkvi Sv. Dujma Crkve Sv. Stjepana i Sv. Marije u Solinu sa svim njihovim dobrima. Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena darujući ih splitskoj stolici u trajan posed. Te su crkve zbog poštovanja kraljevskih grobova bile predane na određeno vreme nekim redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir, zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike Sv. Stjepana.

@АнаиванГорд



Znači, ideš u Solin?
Ево података о папином легату који је крунисао Звонимира.....

IMG_20220716_203316.jpg
 
Ako insinuiraš da sam ja to izrekao, sad još i podmećeš reči.

I bukvalno ne mogu da poverujem da si pokušao relativizovati tvrdeći da je čovek koji je preminuo 1928. godine i čija su stanovišta uvelike zastarela i odbačena, sa čovekom koji je preminuo 2007. godine. Gde ti je pamet?
Da skratimo, ti očito ne razumiješ da dovođenje Porfirogenetovih brojeva u pitanje predstavlja samo jedno novo mišljenje, a ne neku novu povijest. Ti želiš isforsirat mišljenje jednih istoričara preko mišljenja drugih istoričara, pa ove koji tebi ne pašu proglasit zastarjelima - evo opet si reko "ovaj je umro 1928. - on je zastario i odbačen". Tko kaže da je zastario i odbačen? Historijski zbornik iz 2007. godine kritizira novo Živkovićevo mišljenje, dakle nema općeg suglasja oko njegovog mišljenja...
Kada bi bilo tako kako ti kažeš, onda bi se u povijesti prestalo uopće spominjati te Porfirogenetove brojeve, jer zašto bi uopće spominjao nešto što je glupost? Međutim, najviše što mainstrem povijest može je ponudit drugačija mišljanje, uz obvezno navođenje točnih brojeva iz bizantske evidencije...

Koliko su Porfirogenetove brojke smislene vidimo iz usporedbe sa stanjem hrvatske vojske iz mletačkih anala, za 14/15. stoljeće, kada imamo 60 000 konjanika , tojest 90 000 konjanika sa Hrvatinićevom Bosnom. Kao i sa usporedbom stanja hrvatske konjice iz ostatka ostataka. Dakle, Hrvati u ostacima ostataka podižu 20 000 konjanika za napad na protestantsku europu, dok glavnina snaga ostaje branit granicu od Turaka. Dakle, imamo sigurno još 20 000 konjanika doma, tojest 40 000 konjanika sveukupno. Ako u ostacima ostataka imamo 40 000 konjanika sveukupno, sigurno smo imali 90 000 konjanika kada smo bili najjači - pred dolazak Turaka, tojest 60 000 konjanika u doba Porfirogeneta...
Hrvatski posavac-autohtoni hrvatski konj, koji zapravo potječe od divljeg mongolskog konja. Hrvatima je ostalo puno ovakvih konjeva nakon što su ih oduzeli mongolskim narodima-Avarima i Mongolima, prilikom njihovih invazija...
1657995967763.png
 
Da skratimo, ti očito ne razumiješ da dovođenje Porfirogenetovih brojeva u pitanje predstavlja samo jedno novo mišljenje, a ne neku novu povijest. Ti želiš isforsirat mišljenje jednih istoričara preko mišljenja drugih istoričara, pa ove koji tebi ne pašu proglasit zastarjelima - evo opet si reko "ovaj je umro 1928. - on je zastario i odbačen". Tko kaže da je zastario i odbačen? Historijski zbornik iz 2007. godine kritizira novo Živkovićevo mišljenje, dakle nema općeg suglasja oko njegovog mišljenja...
Kada bi bilo tako kako ti kažeš, onda bi se u povijesti prestalo uopće spominjati te Porfirogenetove brojeve, jer zašto bi uopće spominjao nešto što je glupost? Međutim, najviše što mainstrem povijest može je ponudit drugačija mišljanje, uz obvezno navođenje točnih brojeva iz bizantske evidencije...

Koliko su Porfirogenetove brojke smislene vidimo iz usporedbe sa stanjem hrvatske vojske iz mletačkih anala, za 14/15. stoljeće, kada imamo 60 000 konjanika , tojest 90 000 konjanika sa Hrvatinićevom Bosnom. Kao i sa usporedbom stanja hrvatske konjice iz ostatka ostataka. Dakle, Hrvati u ostacima ostataka podižu 20 000 konjanika za napad na protestantsku europu, dok glavnina snaga ostaje branit granicu od Turaka. Dakle, imamo sigurno još 20 000 konjanika doma, tojest 40 000 konjanika sveukupno. Ako u ostacima ostataka imamo 40 000 konjanika sveukupno, sigurno smo imali 90 000 konjanika kada smo bili najjači - pred dolazak Turaka, tojest 60 000 konjanika u doba Porfirogeneta...
Hrvatski posavac-autohtoni hrvatski konj, koji zapravo potječe od divljeg mongolskog konja. Hrvatima je ostalo puno ovakvih konjeva nakon što su ih oduzeli mongolskim narodima-Avarima i Mongolima, prilikom njihovih invazija...
Pogledajte prilog 1188548

Čovek napiše da skratimo i ostavi duplo duži post.
 
Jedan italijanski istoričar, Frančesko Bori (dobio je i i stimulativnu nagradu za taj rad) je izneo hipotezu da su te brojke dospele na osnovu potencijala veće sile Hrvatske, odnosno jerbo se u jednom momentu učinilo da će Hrvatska moći parirati Bugarskoj, odnosno da ciljem da se kod Romeja Hrvati, koji su u datom momentu bili u usponu i naneli prvi poznati poraz Simeonovoj Bugarskoj, predoče kao potencijalna sila na Balkanu i jaki saveznik protivu Bugara. I da bi u kontekstu tom trebalo posmatrati i brojno stanje hrvatske vojske koje donosi Porfirogenit.
A u nastavku priče se potvrdilo da su Hrvati u stanju rastrgati Bugarski Imperij, što su pomalo i napravili...
Hrvati su za tih pedeset godina rata imali taktiku uletavanja jakim konjičkim naletima u prostor Bugarske i Srbije, kako bi iscrpljivali Bugarski Imperij. Za ovo je trebala jaka ofanzivna vojska, a to znači jaka konjica. Konačno, Bugari više nisu bili u stanju držati Srbiju pod svojom kontrolom, tako da je baš jaka hrvatska konjica bila ta koja je donijela slobodu srpskome narodu, kako prikazuje ovaj vrhunski povijesni atlas. Zato treba malo više povijesnog respekta prikazati prema jakoj hrvatskoj konjici...
crop.png
 
A u nastavku priče se potvrdilo da su Hrvati u stanju rastrgati Bugarski Imperij, što su pomalo i napravili...
Hrvati su za tih pedeset godina rata imali taktiku uletavanja jakim konjičkim naletima u prostor Bugarske i Srbije, kako bi iscrpljivali Bugarski Imperij. Za ovo je trebala jaka ofanzivna vojska, a to znači jaka konjica. Konačno, Bugari više nisu bili u stanju držati Srbiju pod svojom kontrolom, tako da je baš jaka hrvatska konjica bila ta koja je donijela slobodu srpskome narodu, kako prikazuje ovaj vrhunski povijesni atlas. Zato treba malo više povijesnog respekta prikazati prema jakoj hrvatskoj konjici...
Pogledajte prilog 1188572

Ja ću da te stavim na ignore, a drugi neka vide šta će.
 
Jedan rad Mirana Palčoka, nedavno objavljen u Starohrvatskoj prosvjeti, 2020. godine: O ******skim freskama.

U njemu se obrađuje vest o nekom srednjovekovnom kodeksu koji se čuva u Londonu i u kojem se spominje Trpimir i neke freske koje su bile u ******skoj Crkvi Sv. Jurja.

Dotična crkva se smatra da je iz prve polovine IX stoleća, iz vremena kneza Mislava. Ona se spominje i u famoznoj Trpimirovoj darovnici.

---------------------------------------------------------------------

Znači, za Krstaricu je sporna reč ******??? :rotf:

Bože, svašta. :roll:
 
Link za broj stanovnika na kraju 15-tog stoljeća...
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_population_in_1500

Hrvatska - 1 010 000 stanovnika
Srbija - 990 000 stanovnika


.
Visosti, slabo ti tu nešto računaš, Srbi nisu tada živeli samo u Raškoj, već i u Grčkoj, Bugarskoj, Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Jenopolju, Ugarskoj i Hrvatskoj
Ako ti nešto nije jasno, konsultuj se sa sir Oliverom ili Grunfom.

1658042990794.png


Znaš Srbi kad se sele oni to čine radijalno, pokrivaju sav krug od 360 stepeni, idu na sve strane, ali istovremeno ostaju i tamo odakle su krenuli.
Zato smo tako za.ebani.
 
На теми о Готима форуимаш Q. in perpetuum hibernum ие приложио видео клип са излагањем Иван Башића
Који је примијетио важну ст6вар. Тома Архиђакон у свом рукопису повремено поистовјећује Готе са Словенима и Хрватима. Међутим разлози тог поистовјећивања су другачији од разлога неких хрватских кругова почетком ХХ вијека гдје је доминантна тежња направити отклон од словенска и открити неку везу, неко заједничко поруијекло са германским народима.
Код Томе је разлог анимотитет који је имао и према Хрватима и према Словенима уопште а због тога што су у моменту доласка на ове просторе били сљедбеници аријанизма, односно били су из визуре ортодоксног хришћанства јеретици и према Готима. И ту је водиља тежња све те колективитете према којима има анимозитет стрпати у исти кош.

Када су пак Хрвати у питању, од првог помињања Тома их је изгрдио (овдје стр 42).
Hrvatska je brdovita pokrajina, koja se nalazi na sjevernoj granici Dalmacije. Od davnine se taj kraj zove Kurecija, a narodi koji se sada nazivaju Hrvatima, nekada su imali ime Kureti ili Koribanti;(5) stoga Lukan kaže: Tamo se uzda u ratniĉki narod Kureta koje ani zemlja okružena Jadranskim morem.(6) Zvali su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trĉali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama i gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljaĉkama. Veoma ratoborni i ne libeći se izložiti se smrti najĉešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrĉine mjeseca, misle da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije: Kureti koji o mjed udaraju.(7) Izmiješali su se ti narodi i postali jedan narod koji je imao sliĉan naĉin života, obiĉaje i jedan jezik. Imali su i vlastite vođe. Iako su bili pokvareni i divlji, ipak su bili kršćani ali veoma sirovi. Zarazila ih je također i arijanska kuga. Mnogi su ih nazivali Gotima i isto tako Slavenima prema posebnom imenu onih koji su došli iz Poljske ili Ĉeške.
Kako je već spomenuto, oni su napadali latinske stanovnike koji su nastavali primorske krajeve a najviše Salonu, glavni grad ĉitave pokrajine.
Taj je grad već izgubio svoju nekadašnju moć i veoma je osiromašio. Grad nije imao dostojnoga upravitelja i zbog toga su ga neprijatelji mogli lako osvojiti i opustošiti.
Пише да су покварени и дивљи, иако хришћани, ипак веома сирови, а заразила их је такође и аријанска куга. Пише и да су раније били луталице, битисали у дивљини те да су се попут звијери веселили суровом ратовању, нападима и пљачки, уз подругљив осврт на нека вјеровања и обичаје.
Тако Тома Архиђакон пише о Хрватима.
 
Poslednja izmena:
Ako u 15-om stoljeću u Zagrebu žive Srbi, onda su stanovnici Hrvatske velikim delom bili Srbi očigledno
Zagreb tada ima par tisuća stanovnika, pa je i velik dio od toga mogla bit prašina. Nema nikakvog posebnog povećanja broja stanovnika u Zagrebu u vremenu o kojem ti govoriš. Broj tada doseljenih iz Srbije u Zagreb može biti par stotina...
Dakle, oko 1500. godine u Hrvatskoj živi preko miljon Hrvata i par tisuća doseljenih Srba...
Evo, graf zagrebačke populacije kroz povijest ti pokazuje stanje običnog stanovništva, bez svećenstva i hrvatskog plemstva koje nije popisivano tada, a koje je dakle moglo uključivati i eventualne doseljenike iz Srbije...
2022-07-17.png




.
 
Da li su Hrvati zavladali Bosnom nakon smrti Časlava?
A gdje ti vidiš Bosnu za Časlava...?
Nema u povijesti jasnih granica hrvatskog overlorda, nakon bugarsko-hrvatskosrpskog rata. Kao što je slavonija prije Tomislava bila ničija zemlja, između nas i Mađara, tako i Bosna i Srbija ostaje nedefiniran teritorij između nas i Bugara. U određenom smislu taj prostor ostao je samostalan, ali kako je bio samostalan ako je poslije rata bio jedva naseljen? U naravi je Bizant trebao ostvarivati kontrolu nad tim područjem, ali kakvu je kontrolu u praksi Bizant mogao imati s ove strane balkana, ako ga je Bugarski Imperij sabio u sam ćošak s njegove strane balkana? Formalnu vlast Bizanta podrazumijevala je praktična vlast bizantskih saveznika Hrvata. Dakle nema jasnog odgovora na tvoje pitanje, a to je onda prilika za povijesne strvinare da projiciraju neke svoje stvarnosti. Ali ako te zanima kako ovo vrijeme prikazuju vrhunski povijesni atlasi, onda je to ovako kako vidiš ispod na slici - primjenjuju objektivan pristup, koji je jedino zamisliv postojećim prilikama na terenu - dakle totalna kontrola zapadnog balkana od 160 000 Tomislavovih vojnika...
Europe_around_900.jpg
 
Poslednja izmena:
Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo - 200 000 konjanika...
Za Anžuinaca, nekoliko desetljeća ranije, brojno stanje bilo je još i veće. Hrvatsko-poljskom personalnom unijom ujedinjene su konačno sve bjelohrvatske zemlje, a opseg vazalnih država tog sistema bio je još i veći. Poljaci tada još nisu nešto posebno definirani u odnosu na Bijele Hrvate, jer Poljaci potječu od Bijelih Hrvata, a o Galiciji a ne govorimo. To što se tamo tada nešto naziva Poljska isto je kao što se ovdje tada nešto naziva Slavonija. Bjelohrvatska i Poljska, tada tamo, je nešto kao Hrvatska i Slavonija tada ovdje. Zato su ti Bijeli Hrvati iz Poljske i Galicije, shvativši da su mađarske dinastije definitivno svrgnute, drage volje mirno prihvatili našega kralja i podvrgnuli mu se dragovoljno. Naravno, zbog same snage kraljevstva podvrgnuli su mu se dragovoljno i drugi, najveći dobitak svakako je apeninski poluotok, u vidu Napuljskog Kraljevstva. To je onda još za trećinu više konjanika, tako da je situacija u europi tada ovakva:

1. Hrvatsko-Bjelohrvatsko, Anžuinsko Kraljevstvo - 300 000 konjanika...
2. Francuska - 100 000 konjanika...
3. Njemačka - 60 000 konjanika...
4. Engleska - 40 000 konjanika...
5. Rusija - 30 000 konjanika...
6. Španjolska - 30 000 konjanika...
7. Prusija - 30 000 konjanika...
8. Albanija - 30 000 konjanika...
9. Gruzija - 30 000 konjanika...
10. Trapezentinsko Carstvo - 25 000 konjanika...
11. Morejsko Carstvo - 20 000 konjanika...
12. Katalonija - 12 000 konjanika...
13. Venecija (dalmacija) - 10 000 konjanika...
14. Kraljevstvo Aragona - 10 000 konjanika...
15. Škotska - 10 000 konjanika...
16. Norveška - 10 000 konjanika...
17. Milansko Vojvodstvo - 10 000 konjanika...
18. Papa - 8000 konjanika...
19. Portugal - 6000 konjanika...
20. Kralj Rene - 6000 konjanika...
21. Zajednica Genove - 5000 konjanika...
22. Vojvodstvo Burgundije - 3000 konjanika...
23. Cipar - 2000 konjanika...
24. Markiz Mantue - 2000 konjanika...
25. Markiz Ferrare - 2000 konjanika...
26. Bolonja - 2000 konjanika...
27. Florenca - 2000 konjanika...
28. Markiz Montferrat - 2000 konjanika...
Louis's_kingdoms_and_his_vassal_territories_(crop).png

Velika_Bijela_Hrvatska_9_st.jpg
 
Poslednja izmena:
Za Anžuinaca, nekoliko desetljeća ranije, brojno stanje bilo je još i veće. Hrvatsko-poljskom personalnom unijom ujedinjene su konačno sve bjelohrvatske zemlje, a opseg vazalnih država tog sistema bio je još i veći. Poljaci tada još nisu nešto posebno definirani u odnosu na Bijele Hrvate, jer Poljaci potječu od Bijelih Hrvata, a o Galiciji a ne govorimo. To što se tamo tada nešto naziva Poljska isto je kao što se ovdje nešto naziva Slavonija. Bjelohrvatska i Poljska tamo je nešto kao Hrvatska i Slavonija ovdje. Zato su ti Bijeli Hrvati iz Poljske i Galicije, shvativši da su mađarske dinastije definitivno svrgnute, drage volje mirno prihvatili našega kralja i podvrgnuli mu se dragovoljno. Naravno, zbog snage kraljevstva podvrgnuli su mu se dragovoljno i drugi, najveći dobitak svakako je apeninski poluotok, u vidu Napuljskog Kraljevstva. To je onda još za trećinu više konjanika, tako da je situacija u europi tada ovakva:

1. Hrvatsko-Bjelohrvatsko, Anžuinsko Kraljevstvo - 300 000 konjanika...
2. Francuska - 100 000 konjanika...
3. Njemačka - 60 000 konjanika...
4. Engleska - 40 000 konjanika...
5. Rusija - 30 000 konjanika...
6. Španjolska - 30 000 konjanika...
7. Prusija - 30 000 konjanika...
8. Albanija - 30 000 konjanika...
9. Gruzija - 30 000 konjanika...
10. Trapezentinsko Carstvo - 25 000 konjanika...
11. Morejsko Carstvo - 20 000 konjanika...
12. Katalonija - 12 000 konjanika...
13. Venecija (dalmacija) - 10 000 konjanika...
14. Kraljevstvo Aragona - 10 000 konjanika...
15. Škotska - 10 000 konjanika...
16. Norveška - 10 000 konjanika...
17. Milansko Vojvodstvo - 10 000 konjanika...
18. Papa - 8000 konjanika...
19. Portugal - 6000 konjanika...
20. Kralj Rene - 6000 konjanika...
21. Zajednica Genove - 5000 konjanika...
22. Vojvodstvo Burgundije - 3000 konjanika...
23. Cipar - 2000 konjanika...
24. Markiz Mantue - 2000 konjanika...
25. Markiz Ferrare - 2000 konjanika...
26. Bolonja - 2000 konjanika...
27. Florenca - 2000 konjanika...
28. Markiz Montferrat - 2000 konjanika...
Pogledajte prilog 1189487
Pogledajte prilog 1189486
Ti zaista nemaš da radiš ništa pametnije, nego da šalješ te budalaštine.
 

Back
Top