Нисам сигуран са којом је сврхом објава (не пратим ти ја то над*ебавања које имаш са овим ******** тролом)
Pa vidi...znaš ono kad razgovaraš sa baš malim klincima koji postavljaju pitanja
a šta ovo, a šta ono, jerbo tek upoznaju svet? Neću uopšte ni da ulazim u motive; to me ne interesuje i time se (štaviše do gotove isključivosti) bave neki drugi ovde kojima je to zapravo i jedini razlog zašto uopšte diskutuju. Dok god diskutuje u okvirima teme, jednostavno, korisno je prolaziti i analizirati sve ove stvari, zato što puno toga i naučim i bolje razumem.
Ako krene da piskara nešto izvan okvira teme ili krene da vređa, samo treba ignorisati, a ukoliko baš pretera, prijaviti moderaciji da pobriše sve te objave koje nemaju veze sa istorijom. Istina, možda si već 10. koji pita otkuda mi više živaca

ali dosta je korisno, jednostavno. Pre nego što sam otvorio ovu temu, ja i hrvatskoj najranijoj istoriji nisam znao gotovo ništa, a sad imam baš izuzetno dobro poznavanje svih tih istorijskih izvora, uključujući i sve te relevantne citate iz pisanih izvora (znam da nisi pratio; ali vrati se koju stranicu unazad ako te interesuje, poprilično je fascinantno); za to sve, nemalim delom, mogu da zahvalim isključivo Koletu, zato što su njegova pitanja (koliko god nevino glupa bila) i (bez obzira na to što su najčešće pogrešne bile) tvrdnje upravo glavni razlog za to.
To, a i, potpuno nesporno: odličan je trening. Ne samo u polemičkom smislu, što jača diskusione veštine, te je baš dosta korisno i u kontekstu priprema sa decom, već i što, prosto, čeliči. Čovek u diskusiji je samo onoliko snažan koliko je njegov kapacitet da trpi i ne reaguje, odnosno da ostane stoičan, ne dopuštajući da ga ništa iznervira. Uvek bih, prosto, radije izabrao Koleta kao diskutanata, nego pojedine trolove ovde koji bi uradili sve sem diskutovali o istoriji, nego dolazili ovde isključivo iz nekih sujetnih razloga ili da stalno prave špansku sapunicu od ovog potforuma. U tom je smislu Kole11, takav kakav je, bez obzira na to koliko možda i skandalozno bilo ponekad njegovo ponašanje za dotične doslovno (nažalost, verovatno i potpuno nedostižna) institucija, bukvalno.
Уз то, није примједба али чисто сагледавања ради, изоставио си реченице прије гдје се пише о Светоплуку који је своје краљевство (простор раније ромејске, или грчке из млетачке визуре, провинције Далмације) подијелио на четири провинције, и ту Дандоло уз незнатна размимоилажења преписује писаније аутора дјела упамћеног као љетопис попа Дукљанина. у којем пише да је Светоплук подијелио краљевство у двије области, Приморје и Загорје (Србију), Приморје на двије провинције, Бијелу и Црвену Хрватску (Доњу и Горњу Далмацију) а Србију (Загорје) на провинције Босну ин Рашку.
Нисам сигуран са којом је сврхом објава (не пратим ти ја то над*ебавања које имаш са овим ******** тролом) но Дандоло у том пасусу очигледно указује на разлику у именовању некад и данас, односно у његовом времену, XIV вијек, и да се појмом Далмација не обухвата иста област, у ранијем времену, сам почетак Х вијека и у модерном, његовом времену.
Наравно та некаква Црвена Хрватска (за разлику од Босне или пак Рашке који се помињу у прегршт списа, Црвена Хрватска се не помиње ни у једном спису ни савременика тог времена када је наводно постојала, нити у једном касније) је ван сваке сумње измишљотина аутора ЉПД, а Дандоло који је тих дана писања хронике био оптерећен удовољавањем пожуде венецијанских блудних дама, није се стигао бавити истинитошћу навода које преписује већ је, а морамо разумјети јадничка, само преписао измишљотине аутора ЉПД.
Da, otprilike si sve dobro rekao. Dandolo govori o modernom vremenu, bližem sebi. To se vidi i po sledećem:
Po Dandolovoj hronici, nakon što su se proširili na ta primorska ostrva i gradove, mletački duževi su nosili titulu
dux-a ne damo Dalmacije, već i Hrvatske.
Očigledno je da Dandolo govori o Hrvatskoj u zaleđu Dalmacije, kao dan.
Inače, Dandolo brka podatke s leva i u desna. Piše o dosta kasnijem vremenu, tako da je i razumljivo. Primera radi, govoreći o zbivanjima oko 998. godine on piše da se zakoniti hrvatski kralj Surinja sklonio u Trogir, zato što ga je zbacio Muncimir. Surinju predstavlja kao Muncimirovog brata, a Trpimorovog sina. Spojio je podatak o Trpimiru i Muncimiru i prebacio ih je skoro celi vek kasnije, u zbivanja i vreme Suronje, transponujući unapred dve ličnosti za koje je pronašao da su bili najupečatljivije u ranijoj hrvatskoj istoriji, u pokušaju da opiše ko je to tačno zbacio Suronju i ko je pre Suronje vladao Hrvatskom.