Сребреница - 30 година након

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
srpske kuce su opljackali i palili Hrvati na kraju rata, a Hrvatske Srbi na pocetku rata...Tako rekoh...
Према податцима УН-а до половине 1992. из Хрватске је протјерано 280 000 Срба. Пази, ово је ван Крајине. Ко је њихово тј. моје пљачкао и палио? Ни шпице ничије узео нијесам нити ми треба то проклетство, нити сам палио и уништавао било чију имовину.

Нијесу они остали дужни Србима ни на почетку рата. Већина рата се водила на просторима на којима су већином живили Срби.

Значи шириш усрану хрв. пропаганду.
 
Alija je računao na tadašnje demografske trendove koji su bili ultra povoljni po tadašnje Muslimane a po novom Bošnjake.Berlinski zid je odlučio da padne 9.Novembra 1989.Da je pao na primer 9.Novembra 1999,Alija i Muslimani verovatno bi imali svoju "građansku i cjelovitu" ali pao je 9 Novembra 1989.Alija nije akceptirao stvarnost.Bio je zagledan u očekivanu demografiju BiH.
Значи Алија је спасио Србе у Босни.
 
Očigledno su Bošnjaci išli na ratnu opciju nahuškani od strane Hrvata i Amera. Zato je propao Kutiljerov sporazum koji su svi potpisali. Hrvati su već marta 1992 upali u Bosnu jer im je odgovaralo da rat ne bude samo u Hrvatskoj. Sa druge strane verovatno su Ameri ubedili Aliju preko onog ambasadora da je Kutiljerov sporazum način da se Srbija meša u BiH. Na kraju su dobili Dejtonski na osnovu kojeg se i Hrvatska i Srbija mogu mešati u BiH do besvesti i ništa od Alijine ratne i suverene Bosne.
Повели се за Хрватима ко и прошли пар пута. И добили по носу и за себе и за Хрвате. Није им то никад било паметно али добро су прошли кад се све сагледа.
 
Pa to samo govori o herojskom Otporu koji je gotovo nenaoružan Bošnjački narod pružio protiv više neprijatelja.

Palestinci pa Mi.
Алкаиђани па ви!

Нијесте били ненаоружани, а имали сте огромну премоћ у људству. Али најозбиљније, боље сте радили него Срби иако су Срби имали надмоћ у оружју. Онако како су муслимани користили пјешадију на примјер, тако би ја радио.
 
Значи Алија је спасио Србе у Босни.
Može i tako da se kaže ali uz napomenu da mu to nije bio cilj.Milošević i Karadžić su mu nudili da SR BiH ostane u skraćenoj SFRJ sa sličnim statusom kakva je imala u vreme SFRJ ali on je to odbio sa obrazloženjem da Muslimani ne prihvataju tu ideju."Neće bolan Aco ljudi to ovde" rekao je tadašnjem šefu KOS-a Vasiljeviću.
 
30 година је прошло од трагичних догађаја у Сребреници, масовног страдања Бошњака. Сећање на тај масакр, тај злочин против човечности, у којем су живот изгубили хиљаде невиних људи
cekaj bre, a srba okolo srebrenice nije stradalio hiljade od naserovih koljaca, to smo izmislili?
muje su izginule u proboju hiljade,a stotine jesu pobijene u ratnom zlocinu, od nekog hrvata, borio se na sve strane. koji se nagodio sa sudom, pa je danas na slobodi, a genocidas u ime srpske strane - nije to posteno ni moralno, a ni ti nisi, kada preskaces fakte
 
Значи Алија је спасио Србе у Босни.
Tako nekako i dođe. Vukao je radikalne poteze i to brzo. Zamisli da je došao neki fini i uljudni čikica i rekao mi smo za Jugoslaviju a ujedno radio na doseljavanju muslimana iz SRB i Cg a potiskivao Srbe i Hrvate ka susjednim zemljama. BiH bi se odvojila ko Crna Gora bez Srba i Hrvata ili sa nekih 10ak posto ne muslimana.
 
cekaj bre, a srba okolo srebrenice nije stradalio hiljade od naserovih koljaca, to smo izmislili?
muje su izginule u proboju hiljade,a stotine jesu pobijene u ratnom zlocinu, od nekog hrvata, borio se na sve strane. koji se nagodio sa sudom, pa je danas na slobodi, a genocidas u ime srpske strane - nije to posteno ni moralno, a ni ti nisi, kada preskaces fakte
Čuo si. Srebrenica je Aušvic, Jasenovac Vrnjačka banja.
 
cekaj bre, a srba okolo srebrenice nije stradalio hiljade od naserovih koljaca, to smo izmislili?
muje su izginule u proboju hiljade,a stotine jesu pobijene u ratnom zlocinu, od nekog hrvata, borio se na sve strane. koji se nagodio sa sudom, pa je danas na slobodi, a genocidas u ime srpske strane - nije to posteno ni moralno, a ni ti nisi, kada preskaces fakte
Drazen Erdemovic ako me pamcenje sluzi.
 
Drazen Erdemovic ako me pamcenje sluzi.
genocid napravio covek, a sada uziva, pa hajde reci mi ti jel tebi to normalno?
da smo ti ili ja napravili genocod, obesili bi nas, ili streljali, a ovaj erdemovic sada uziva u zivotu, smislili da natovare srbima, i unapred ga angazovali

kengurski sud, i majmunisanje @Dе Sisti ja sa njima
da je bilo genocida, erdomovic bi bio na dozivotnoj najmanje, ali je on angazovan da napravi zlocin, i natovari se srbima
 
Poslednja izmena:
Naravno da nije normalno.
pa jel on prvo sluzio, ratovao u muslimanskoj i hrvatskoj vojsci? kako je zavrsio u srpskoj? ubacen je, da napravi zlocin, i mi se optuzimo za genocid,. sve je unapred smisljeno, i on dobio slobodu kada je obavio prljavi posao, racunao je, i obecano mu je da nece uopste robijati, ali malo ipak jeste, pa je pusten
 
Ни шпице ничије узео нијесам нити ми треба то проклетство, нити сам палио и уништавао било чију имовину
Verujem ti da ti nisi pljackao, niti si koga ubio...Naravno da velika vecina nije pljackala...
 
Ti moras da shvatis da su logicne stvari, potpuno logice, to sto su oni zeleli da se odvoje tada kada su zeleli da se odvoje...Da ne govorim u vreme rata, zamisli tek tada koliko je ta zelja rasla i rasla...Kao sto je i logicno da je ogromna vecina Bosnjaka zelela da zivi u Jugoslaviji onda kada je zelela da zivi u Jugoslaviji, to vazi i za sve druge narode... Nema tu nista cudno....Pre svega toga smo mi promenili ustav, te smo Jugoslavaviji smanjili ovlascenja...
Logicna stvar bi bila onda da se postuju svacije zelje.Svih drugih naroda,kao sto kazes.
To sto je neko zelio da se odvoji protivustavno ne daje mu nikakvo pravo da ispunjava svoje zelje.
Znam da bi Bosnjacima bilo lijepo da imaju svoju drzavu,ali su to nekako zamislili da imaju i na srpskim imanjima i zemlji...a to bas i ne ide bez pitanja.
 
Junuz Mehić, sin Osmana, rođen 1958. godine sa prebivalištem u Srebreniku u spisku nestalih i ubijenih pod redim brojem 4.696 se vodi ovo lice sa godištem rođenja 1959, ali je provjerom utvrđeno da postoji samo jedno lice sa ovim imenom i prezimenom koje je rođeno 1958, a ne 1959. godine.

Među imenima uklesanim na spomen pločama u Potočarima je i Ramo Mehmedović, sin Kare, rođen 1948. godine prijavljen u Hadžićima; Suljo Mehmedović, sin Šabana, rođen 1952. godine sa prebivalištem u Srebrenici; Ibrahim Mekanić, sin Mehmeda, rođen 1965. godine, sa prebivalištem u Kladnju; Abid Mujić, sin Mustafe, rođen 1970. godine sa prebivalištem u Ilijašu; Bahrudin Mujić, sin Bajre, rođen 1975. godine čiji se podaci u novoj bazi CIPS-a nalaze pod statusom osobe “živ” ali bez mjesta prebivališta.

Ibrahim Mujić, sin Sejdina, rođen 1937. godine sa prijavljenim prebivalištem u Srebreniku. U spisku nestalih i ubijenih pod rednim brojem 5.391 nalazi se ime i prezime Ibrahim Mujić, sin Šabana, rođen 1937. godine, a izvršenom provjerom utvrđeno je da je riječ o licu Ibrahim Mujić, sin Sejdina, rođen 1937. godine, a koji u novoj bazi CIPS-a ima status osobe “mrtav”; Adem Muminović, sin Mustafe, rođen 1946. godine sa prebivalištem u Srebreniku.

Na spisku je i Mujo Mujić, sin Mustafe, rođen 1977. godine bez prijavljenog prebivališta; Šefik Mujić od oca Redže, što je navedeno i u spisku Federalne komisije pod brojem 5.484, uz određeni matični broj, ali je provejrom u novoj bazi CIPS-a utvrđeno da je pod navedenim matičnim brojem evidentirano lice Šefika Mujić-Vareškić sa prebivalištem u Banovićima.

Na spomen-pločama u Potočarima i u spsiku Federalne komisije pod brojem 5.642 nalaze se podaci lica Ibrahim Muratović, sin Muje, a provjerama kroz staru i novu bazu CIPS-a utvrđeno je da se nalaze tri lica sa ovim imenom i prezimenom koja su u BiH nakon 2003. godine imali prijavljeno prebivalište i to: Ibrahim Muratović, sin Muje, rođen 1931. godine sa posljednjim prijavljenim prebivalištem u Živinicama i Ibrahim Muratović, sin Muje, rođen 1943. godine sa posljednjim prijavljenim prebivalištem u Srebreniku (obojica u novoj bazi CIPS-a imaju status osobe “mrtav”), te Ibrahim Muratović, sin Muje, rođen 1954. godine sa prebivalištem u Kalesiji i sa trenutnim statusom “živ”.

Jusuf Muratović, sin Omera, rođen 1944. godine sa prebivalištem u Srebrenici; Šaban Mustafić, sin Mehmedalije, rođen 1956. godine sa prebivalištem u Tuzli; Senad Mustafić, sin Ibrahima, rođen 1972. godine sa prebivalištem u Živinicama, a u spisku Federalne komisije za nestale osobe pod brojem 5.891 nalaze se podaci za lice Senahid Mustafić, sin Ibrahima, rođen 1972. godine, ali je provjerom u bazi CIPS-a utvrđeno da je riječ o Senadu Mustafiću.

Među imenima uklesanim na spomen pločama je i Elmaz Nukić, sin Bajre, rođen 1962. godine, što je zavedeno i u spisku nestalih i ubijenih pod brojem 5.973, ali je riječ o licu Elmir Nukić, sin Bajre, rođen 1962. godine sa prebivalištem u Zvorniku, što je evidentirano u staroj bazi podataka u CIPS-u, a u novoj bazi se pod istim matičnim brojem nalazi lice Savo Bojić, sin Đoje.

Na spisku je i Mehidin Omerović, sin Mehmeda, rođen 1960. godine sa prebivalištem u Lukavcu; Mehmed Omerović, sin Alije, rođen 1943. godine sa prebivalištem u Hadžićima, ali u spisku nestalih i ubijenih pod brojem 6.071 se vodi lice Alija Omerović, sin Mehmeda, rođen 1943. godine, a provjerom je utvrđeno da je riječ o Mehmedu Omeroviću, sinu Alije; Meho Omerović, sin Mehmeda, rođen 1954. godine sa prebivalištem u Lukavcu.

Među imenima su i Mirsad Omerović, sin Zaima, rođen 1968. godine sa prebivalištem u Bratuncu; Šefik Omerović, sin Šemse, rođen 1953. godine sa prebivalištem u Ilijašu; Azem Osmanović, sin Ibrahima, rođen 1960. godine sa prebivalištem u Zavidovićima; Osman Osmanović, sin Šabana, rođen 1953. godine sa prebivalištem u opštini Novo Sarajevo; Enver Porobić, sin Omera, rođen 1980. godine prijavljen u Ilijašu; Izet Rahmić, sin Rifeta, rođen 1974. godine sa prebivalištem u Lukavcu; Vahidin Ridžić, sin Muniba, rođen 1968. godine sa prebivalištem u Bratuncu.

Mahmut Šaćirović, sin Vahida, rođen 1964. godine sa prebivalištem u Ilidži; Hasan Salihović, sin Hase, rođen 1946. godine sa prebivalištem u Gradačcu, a u spisku Federalne komisije pod brojem 6943 vodi se lice Hasan Salihović, sin Hasiba, ali provjerom u novoj bazi CIPS-a riječ je o Hasanu Salihoviću sinu Hase; Kemal Salihović, sin Ibrahima, rođen 1980. godine sa prebivalištem u Tuzli, dok se u spisku komisije pod brojem 6974 vodi lice Kemo Salihović, sin Ibrahima, rođen 1980. godine, ali je provjerom utvrđeno da je riječ o Kemalu Salihoviću.

Na spisku je i Zulfer Salihović, sin Hasana, rođen 1955. godine sa prebivalištem u Ilijašu; Meho Salkić, sin Šabana, rođen 1954. godine sa prebivalištem u Ilijašu; Sedin Salkić, sin Hakije, rođen 1974. godine što se vodi i u spisku Federalne komisije pod brojem 7.203, ali je provjerama utvrđeno da je riejč o Sedini Salkić, kći Hakije, rođena 1974. godine koja se u novoj bazi CIPS-a vodi kao Sedina Salkić-Bumbulović sa prebivalištem u Srebrenici.

Među imenima su i Akif Šečić, sin Rašida, rođen 1982. godine sa prebivalištem u Gračanici; Zijad Sejdić, sin Bećira, rođen 1962. godine sa prebivalištem u Ilidži; Nurija Sinanović, sin Salke, rođen 1952. godine sa prebivalištem u Lukavcu; Jusuf Smajlović, sin Osmana, rođen 1955. godine sa prebivalištem u Srebrenici; Fikreta Sulejmanović, kći Zahira, rođena 1954. godine sa prebivalištem u Gračanici; Alija Velić, sin Mustafe, rođen 1952. godine, sa prebivalištem u Srebreniku.

Na spisku je i Mustafa Špijodić, sin Jakufa, rođen 1972. godine sa prebivalištem u Ilijašu, a u spisku nestalih i ubijenih u Srebrenici pod brojem 8.048 vodi se lice sa istim imenom i prezimenom ali 1971. godište, ali je provjerama utvrđeno da je riječ o licu Mustafa Špijodić rođen 1972. godine; Šaban Suljaković, sin Jusufa, rođen 1941. godine sa prebivalištem u Ilijašu, a u novoj bazi CIPS-a ima status osobe “mrtav”.

Među navedenim imenima je i Šaban Zahirović, sin Rame, rođen 1974. godine bez prijavljenog mjesta prebivališta, a u spisku Federalne komisije pod brojem 8.272 vodi se lice Šaban Zahirović, sin Rame, rođen 1972. godine, a uvidom u evidencije CIPS-a utvrđeno je da je navedeno lice 1974. godište i da mu je u Diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH u Vašingtonu 9. jula 2003. godine, a zatim i 12. marta 2012. godine izdata putna isprava.
Dakle,velik broj ljudi je na spisku,a koji nisu stradali u Srebrenici.
To nije moglo biti samo posljedica "tehnicke"greske u nekom imenu ili datumu nego je radjeno s namjerom.
Postavlja se onda logicno pitanje...cemu manipulacija?
I da li ima jos nekih manipulacija u svemu tome kao npr.ona da je rijec o "genocidu"?
 
Znam da bi Bosnjacima bilo lijepo da imaju svoju drzavu,ali su to nekako zamislili da imaju i na srpskim imanjima i zemlji...a to bas i ne ide bez pitanja.
odakle jevrejima drzava?> iz holokausta, a da ga nije bilo nikad ne bi dobili drzavu, kao sto je palestinci nemaju, jer ih hitler nije genocidisao; e tako i bosnjaci, neko im je obecao ako su srbi genocidni, cela bosna bosnjacka, i odatle sve ovo
e, sad taj koji im je obecao, tak neka im je i da, ali ih je slagao, i sad problem
 
Е, овако, да вам кажем штогод као Србин, Србијанац и српски родољуб:

30 година је прошло од трагичних догађаја у Сребреници, масовног страдања Бошњака. Сећање на тај масакр, тај злочин против човечности, у којем су живот изгубили хиљаде невиних људи, превазилази национална и верска обележја – то је људска трагедија која захтева достојанствено памћење, озбиљно сагледавање и одважан морални став.

Нема оправдања за масовни злочин над цивилима. Није га било ни за крваве Божиће, Кравицу, Скелане и десетине српских села у Подрињу: уништене породице, нестали, цивили страдали у нападима на бројна српска села. Али, нема га ни за злочиначку одмазду након пада Сребренице. Злочин су Казани, али је злочин и Вилина Влас. Злочинац је Јусуф Празина, али је злочинац и Милан Лукић. Не може прво бити зло, а друго добро. А ни обрнуто. Зло је зло, у оба случаја.

Нема правдања ни за масовно стрељање заробљених војника: не може се кукати на муџахедински покољ заробљених Срба из озренских бригада Војске Републике Српске, а ћутати на стрељање заробљених Бошњака из 28. дивизије Армије БиХ. Не може прво бити зло, а друго добро. А ни обрнуто. Зло је зло, у оба случаја.

Мученик је Раде Рогић, али је мученик и Рамо Османовић и његов 19. годишњи син Нермин.

Зло не познаје нацију – оно делује онда када људи изгубе човечност, када се идеологија претвори у мржњу, а оружје у средство понижења.

А злочинац, ма којем народу припадао, једнако је опасан по све — и по сопствени народ, јер одсуство савести и искуство проливања крви га уништава изнутра. У одсуству непријатеља споља, такав злочинац, ће у неком тренутку тражити непријатеља унутра, дићи руку на своје сународнике

Сребреница је злочин и срамота коју је учинило мноштво људи српског имена и српских ознака на униформама.

Као што рекох, Срби су током ратова такође били жртве, и то никада не сме бити заборављено. Али су жртве итекако били и Бошњаци, у овом несрећном и непотребном рату и ВИШЕ него Срби.

Оно што нас мора водити, јесте универзална вредност — да је страдање невиних, без обзира на порекло, увек губитак за све нас. Само ако истрајемо у истини, у правди, и у одбијању да изједначимо народе са злочинцима, можемо изградити будућност мира и узајамног поштовања.

Нека ова годишњица буде опомена - да ћутање на злочин није неутрално.

Ова годишњица јесте морални тест – да ли смо способни да осудимо зло без страха, и да поштујемо сваки невини живот, без обзира на порекло.
77% su bili borci mudzahedini.
Imena potvrdjuje Jedinstveni Registar Branitelja Armije BiH.

To je verovatno jedini genocid nad jednom vojskom u nekom ratu.

Mozes li da objasnis zasto zalis mudzahedine gradjanskog rata u BiH? Prelazis u islam ili je nesto drugo u pitanju.
 
cekaj bre, a srba okolo srebrenice nije stradalio hiljade od naserovih koljaca, to smo izmislili?
muje su izginule u proboju hiljade,a stotine jesu pobijene u ratnom zlocinu, od nekog hrvata, borio se na sve strane. koji se nagodio sa sudom, pa je danas na slobodi, a genocidas u ime srpske strane - nije to posteno ni moralno, a ni ti nisi, kada preskaces fakte
Погледај званични извештај министарства правде РС, приложио сам линк.
Изгледа да Срба није страдало толике хиљаде, као што се прича.
И то је ДОБРА вест да нас је страдало МАЊЕ.

Сличан приступ треба применити и за бошњачке жртве. Поштено је раздвојити чисте цивилне од војних жртава, као стрељане заробљенике од оних који су погинули у борби (непосредно у Сребреници или током пробоја до Тузле)
 
Према податцима УН-а до половине 1992. из Хрватске је протјерано 280 000 Срба. Пази, ово је ван Крајине. Ко је њихово тј. моје пљачкао и палио? Ни шпице ничије узео нијесам нити ми треба то проклетство, нити сам палио и уништавао било чију имовину.

Нијесу они остали дужни Србима ни на почетку рата. Већина рата се водила на просторима на којима су већином живили Срби.

Значи шириш усрану хрв. пропаганду.
Pokusano je po istom obrascu u Donbasu.Proterati sve ruse odatle,ali tako da ih mi isprovociramo da oni krenu na nas, rst ce se samo tamo i voditi,gde zive rusi.
 
Pa nek takija sa muslimanima, šta meni upućuje tu reč. Nikad čuo za to.
Odgovorio sam na postavljeno pitanje u najboljoj nameri, na ovoj temi je to moj prvi upis, pitanje je da li cu dalje ucestvovati u njoj.
Sama problematika je kompleksnija, potrebno ju je sagledati iz vise aspekta medu kojima je i verski.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top