čedina_zebra
Legenda
- Poruka
- 53.468
U čemu je kvaka?
Zašto je teško, neugodno, odvratno Suzani Grubješić, Nadi Kolundžiji, Nenadu Čanku ili Slavici Djukić- Dejanović kazati , da ja sam Srbin ili Srpkinja,
Čega se gade ti ljudi u srpskom parlamentu kada tako olako pristaju da se odreknu svoga srpskog identiteta i podređuju ga jednom neodređenom pojmu kakav je građanin?
Zašto je samo u državi Srbiji sramota biti Srbin a ponos i dika je biti građanin i na
kraju krajeva zašto su oni koje sebe vole zvati građanima (većina njih) glasali za postojeći
Ustav Republike Srbije u kojem jasno piše da su Srbi nosioci suverenosti i državotvornosti u državi Srbiji na osnovu čega država Srbija i nosi svoje ime
Građanin je lice bez identiteta, nešto iz čega ne izvire ništa i ni jedna država koliko ja znam ne nosi ime po građaninu pa ni Srbija i zato imam neki osećaj da vlast u Srbiji želi Srbina pretvoriti u građanina ne bi li mu tako oduzela identitet, korene, poreklo i sve ono što ga čini Srbinom a ne građaninom.
Sve ovo pišem podsećajući na šizofrenu situaciju u kojoj su na jednoj strani isti ljudi pisali Ustav koji su pisali i Statut Vojvodine i sada ti isti ljudi Srbina mutiraju u građanina ukidajući mu tako identitet i izvor suvereniteta na delu svoje teritorije.
Skromno mislim da tu nešto nije u redu sa mentalnog aspekta pisaca Ustava i pisaca Statuta a pošto je predsednica parlamenta psihijatar rada sam joj kazati da nije stramota za psihijatra da ode kod kolege psihijatra i popriča sa njime u vezi sa svojim stanjem prevrtljivog šizofrenog ponašanja i da povede celu vladu sa sobom kako bi stručno i kompetentno lice ustanovilo kako je Srbin u roku 3 godine uspeo da mutira u građanina i tako nestao kao suveren sa dela svoje teritorije.
I još nešto poštovana godpođo Đukić-Dejanović, ako je Vas sramota kazati da ste
Srpkinja, mene nije i to Vam ne daje pravo da od moje države pravite Građaniju, jer ona od davnina nosi ime Srbija, po nama Srbima.
Zašto je teško, neugodno, odvratno Suzani Grubješić, Nadi Kolundžiji, Nenadu Čanku ili Slavici Djukić- Dejanović kazati , da ja sam Srbin ili Srpkinja,
Čega se gade ti ljudi u srpskom parlamentu kada tako olako pristaju da se odreknu svoga srpskog identiteta i podređuju ga jednom neodređenom pojmu kakav je građanin?
Zašto je samo u državi Srbiji sramota biti Srbin a ponos i dika je biti građanin i na
kraju krajeva zašto su oni koje sebe vole zvati građanima (većina njih) glasali za postojeći
Ustav Republike Srbije u kojem jasno piše da su Srbi nosioci suverenosti i državotvornosti u državi Srbiji na osnovu čega država Srbija i nosi svoje ime
Građanin je lice bez identiteta, nešto iz čega ne izvire ništa i ni jedna država koliko ja znam ne nosi ime po građaninu pa ni Srbija i zato imam neki osećaj da vlast u Srbiji želi Srbina pretvoriti u građanina ne bi li mu tako oduzela identitet, korene, poreklo i sve ono što ga čini Srbinom a ne građaninom.
Sve ovo pišem podsećajući na šizofrenu situaciju u kojoj su na jednoj strani isti ljudi pisali Ustav koji su pisali i Statut Vojvodine i sada ti isti ljudi Srbina mutiraju u građanina ukidajući mu tako identitet i izvor suvereniteta na delu svoje teritorije.
Skromno mislim da tu nešto nije u redu sa mentalnog aspekta pisaca Ustava i pisaca Statuta a pošto je predsednica parlamenta psihijatar rada sam joj kazati da nije stramota za psihijatra da ode kod kolege psihijatra i popriča sa njime u vezi sa svojim stanjem prevrtljivog šizofrenog ponašanja i da povede celu vladu sa sobom kako bi stručno i kompetentno lice ustanovilo kako je Srbin u roku 3 godine uspeo da mutira u građanina i tako nestao kao suveren sa dela svoje teritorije.
I još nešto poštovana godpođo Đukić-Dejanović, ako je Vas sramota kazati da ste
Srpkinja, mene nije i to Vam ne daje pravo da od moje države pravite Građaniju, jer ona od davnina nosi ime Srbija, po nama Srbima.
Poslednja izmena: