Drugo nešto meni nije jasno. Otkud kraljvstvo Avara 814, kada bi trebalo da su uništeni krajem VIII veka?
Jeste, ako si zapazio već sam napomenuo da je slovenski Peloponez još 805. godine bio skučen samo na zapad. Karta zapravo nije toliko
poslije smrti KV, koliko
za vremena njega...
Inače Avari su krajem VIII stoljeća samo zadobili udarac od kojega se nikada nisu oporavili, ali postojali su oni u panonskim prostorima svakako još duž IX stoljeća. Posljednje avarsko poslanstvo poznato jeste ono iz 822. godine, kada idu na dvor cara Ludviga Pobožnoga i pregovaraju. Nije to bio baš plemenski savez hunskoga tipa, tako da se nije mogao ni tek tako raspasti brzo - vjerovatno su postepeno propadali duž cijelog 9. vijeka, kada imamo sve nejasnije i nesigurnije spomene avarskoga etnosa.
Što se karte tiče, meni je jassno da na atraktivnom prostoru kao što je Šumadija i plodne rečne doline, a između Franaka, Avara, Bugara i Vizantinaca, nije mogla opstati neorganizovana rulja. Ili se radi o čvrstom savezu sa Srbima na čelu, ili je ceo prostor pod jednom krunom (ili jednim arhontom), srpskom naravno.
Kao što sam ti već rekao, karta je zastarjela. Romejsko carstvo je već do 814. godine bilo povratilo dobar dio teritorija koje su Stari Sloveni bili otrgli.
Cijeli prostor nikako nije mogao biti pod jedinstvenom vlašću. Pa u kontintentalnom dijelu imali smo Srbiju (sa Bosnom), dok je duž jadranskoga primorja postojala nekolicina manjih slavinija - Paganija (Neretljanska kneževina iliti Meranija), Zahumlje, Travunija (s Konavlima) i Duklja. Postoji još veliki niz državica koji nije ostao zabilježen - danas znamo da je u Pomoravlju, duž ako se ne varam Južne Morave, postojala i jedna
Moravska slovenska arhontija. I postojao je i dalje tako niz, Jezerce i Milinge na Peloponeskom poluostrvu već spomenuh, o brojnim makedonskim plemenima si sigurno već čuo.
Pa naravno da nije mogla opstati.
I nije. Sva južna područja su vrlo brzo vraćena pod kontrolu Carigrada, a lokalno stanovništvo i asimilovano u Grkoromeje, te raseljeno. Taj proces je donekle jedino preprečila seoba Bugara, koji stvaraju do kraja IX i početka X stoljeća moćnu državu, izbijajući čak i do Jonskog mora. Stoga, ne samo da tu nije bilo ama baš nikakva
čvrstog saveza, nego Vizantinci malčice i pretjeruju kada, više u strahu no racionalno, pišu o tome kako će Sloveni na području Carstva stvoriti jednu
veliku i jaku monarhiju (što i nije bilo baš neosnovano, zato što je kod Starih Slovena očigledno postojala dosta razvijena kolektivna svijest o pripadnosti odnosno srodnosti - primitivni osjećaj koji su pomalo izgubili
civilizovani narodi, a koji je pak, nešto mi se čini, bio dosta izraženiji nego u recimo Germana).