Nedaleko od Budimpešte nalazi se Sentandreja, najpoznatiji srpski grad u Mađarskoj, nekadašnje sjedište srpskog patrijarha, a sada Eparhije budimske. U ovoj baroknoj varoši, u koju se za vrijeme Velike seobe Srba, 1690. godine, pod vođstvom Arsenija Trećeg Čarnojevića doselilo oko 5.000 Srba, sada živi svega pedesetak srpskih duša.
...
Srbi su se iz Sentandreje gotovo potpuno iselili poslije Prvog svjetskog rata, ali značaj mjesta, kako ističu malobrojni Srbi koji još tamo žive, nije u brojnosti već u kulturnom i duhovnom smislu.
Doseljavanjem Srba u petnaestom vijeku počinje novija istorija ove varoši koja svoj uspon bilježi u 18. vijeku. Sa Srbima je došao i manji broj pripadnika drugih pravoslavnih i nepravoslavnih naroda i etničkih grupa, Jermena, Bugara, Grka, Vlaha i Dalmatinaca koji su bježali pred najezdom Otomanske imperije. Oslonjeni na privilegije dobijene od cara Leopolda Prvog, kasnije i na vječiti ugovor sa caricom Marijom Terezijom i prava potvrđivana od drugih austrijskih vladara, Srbi su već krajem sedamnaestog vijeka u Sentandreji bili većinsko stanovništvo, a u osamnaestom vijeku uhvatili su ekonomski, kulturni, obrazovni korak sa velikom Evropom. Srpski doseljenici svojom preduzimljivošću, energijom i vještinom učinili su to mjesto jednim od najnaprednijih u svojoj sredini.
Za nekoliko decenija podignute su i oslikane čuvene sentandrejske crkve: Saborna ili Beogradska, Blagoveštanska, Preobraženska, Požarevačka, Ćiprovačka, Opovačka i Zbeška, koje su sa svojim riznicama neprocjenjivog bogatstva, bile i ostale ponos srpskog naroda.
Srbi su u Sentandreji podigli prelijepe crkve u kojima su izrazili svoj duhovni i likovni identitet. Podizali su i prelijepe krstove, rasute po gradu, kao posebna duhovna staništa i znamenja, mjesta narodnog okupljanja.
Fond sentandrejske zbirke, koji obuhvata umjetnička ostvarenja od 14. do 19. vijeka, a koji je izložen u Muzeju budimske eparhije, pruža jedinstven uvid u tokove preobražaja i procvata srpske umjetnosti u tom periodu.
Kustos srpskog crkvenog muzeja Eparhije budimske Kosta Vuković rekao je da crkveno-umjetnička zbirka u Sentandreji obuhvata najvredniji dio umjetničkog blaga eparhije, dok se preostale dragocjene starine čuvaju u četrdesetak srpskih crkava na tlu Mađarske.
- Ovdje se, između ostalog, čuva i najstarija rukopisna knjiga nastala u Budimskoj eparhiji. Osnovni i najvažniji dio sa 109 listova ovog cvjetnog trioda ispisan je na pergamentu u prvoj polovini 14. vijeka, a sačuvan je i nekadašnji zaštitni list zadnje korice sa tekstom s kraja 13. vijeka - rekao je Vuković.
On je naglasio da je među najstarijim eksponatima u muzeju Eparhije budimske putir iz 15. vijeka, od pozlaćenog srebra, a izuzetnu vrijednost ima i krst sa raspećem i pozlatom, djelo nepoznatog duboresca i slikara s kraja 16. vijeka.
U sentandrejskoj crkveno-umjetničkoj zbirci, najviše je dragocjenosti iz 18. vijeka, među kojima se ljepotom izdvaja ikona patrijarha Arsenija Trećeg Čarnojevića iz 18. vijeka.
Iako je Sentandreja danas poznatija kao turističko i trgovačko mjesto, stjecište boema i umjetnika, miris tamjana iz srpskih hramova i zvuk crkvenih zvona podsjeća da je to i sada duhovno srpsko središte.
...
http://www.glassrpske.com/plus/teme/Sentandreja-Biser-srpske-duhovnosti-i-kulture/lat/48690.html