Srbi u Iraku

111111

Legenda
Banovan
Poruka
60.291
Ispovest srpskog specijalca: TRI PRSTENA IRAČKOG PAKLA

Beograđanin Marko B., jedan od najboljih ljudi za obezbeđenje u svetu, u ekskluzivnoj ispovesti za Pressmagazin otkriva tajne posla kojim se poslednjih šest godina bavi u Bagdadu

Profesionalci... Najtraženiji su ljudi iz vojske i policije jer imaju predznanje i taktičku obuku

Bagdad u poslednjih šest godina svakako nije mesto na kojem biste voleli da se nađete ukoliko vam se nije smučio život ili niste spremni da platite mnogo dolara, kako bi vas u turističko razgledanje grada poveli najobučeniji specijalci, čija je najveća koncentracija danas upravo u tom gradu.

Biznis... U Iraku radi 100 firmi za obezbe|enje, u poslu glavni Englezi i Amerikanci

Kako bismo preneli makar deo priče o iračkom paklu, ekipa Pressmagazina poslednjih meseci dala se u poteru za srpskim „plaćenicima", za koje smo čuli da su među najcenjenijim „privatnim vojnicima". Stupili smo u kontakt s ukupno sedmoricom naših ljudi. I stalno smo dobijali isti odgovor - ukoliko želite autentičnu priču, onda vam treba samo Marko B. iz Beograda, specijalac, jedan od najboljih ljudi za obezbeđenje u Iraku. Samim tim i u svetu.

Oprez... Često se ne zna ko je običan građanin a ko terorista

Znali smo da u Srbiju dolazi u februaru i čekali smo nekoliko meseci. Posle brojnih preporuka i provera, našli smo se početkom nedelje u jednom beogradskom kafiću. Kamera je bila zabranjena, često nam je isključivao i diktafon, iako bi prevariti ovakvog čoveka bilo slično kao i otići u Bagdad bez obezbeđenja.

To smo pokušali da mu objasnimo na početku našeg razgovora, ali jak stisak ruke, prodoran pogled i neverovatan intelekt iza jake, baš jake građe ništa nije hteo da prepusti slučaju.

Uigran tim... Svako zna svoje dužnosti, sve lokacije su prethodno proverene, a pripreme traju najmanje 24 sata

Tražio nam je autorizaciju, iako nam nije otkrio ni svoje prezime. Dao nam je slike koje treba da dočaraju makar deo Iraka koji nikada ne vidite na televiziji, deo izvan takozvane Zelene zone. Pokazao nam je i neke druge, iako za njih nismo imali dovoljno želuca.

Marku to nije problem. U Iraku je punih šest godina, od ulaska američkih trupa do evo njihovog polako najavljenog odlaska. A kako sam kaže, da biste upoznali jednu ovakvu zemlju, potrebno vam je bar pet godina. Danas već može da govori arapski, malo teže da čita, a nama savetuje da ukoliko želimo da upoznamo islamski svet krenemo od Damaska, a završimo u Saudijskoj Arabiji. Onda će nam postati jasno zašto se nikad živ ne bi predao fundamentalistima, ali i zašto priprema za „jedno obično" obezbeđenje raznih novinarskih, političkih i biznis ekipa izgleda baš ovako:


ostatak na
http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=59538&sectionId=63

-------------------------------------------------------------------------------
Prokleta je Amerika, ali su dolari primamljivi....:per:
 
U Iraku je sada oko 130 plaćenika iz Hrvatske kamo su otišli posredstvom američke zaštitarske tvrtke Blackwater. Plaće su od 10 do 12 tisuća dolara, a najkraći rok boravka 6 mjeseci.
Vodeća svjetska tvrtka za osiguranje i novačenje plaćenika, američki Blackwater, novači i razvojačene hrvatske branitelje za borbu u Iraku. Kako iz pouzdanog izvora doznaje Slobodna Dalmacija, ta je privatna zaštitarska tvrtka do sada angažirala oko 130 branitelja iz Domovinskog rata, i to za mjesečnu plaću između 10 i 12 tisuća američkih dolara, uz najsuvremenije naoružanje i vrhunsku opremu.

Hrvatskim su plaćenicima povjerene najrizičnije zadaće poput zaštite naftnih polja, pratnje teretnih konvoja kroz najopasnije iračke prometnice, patroliranje ulicama gradova, zaštita zgrada iračke vlade te pružanje osobne zaštite iračkim dužnosnicima. Hrvatskim se časnicima s fakultetskom diplomom jamči i napredovanje te ulazak u zapovjedni terenski kadar Blackwatera. U Iraku moraju ostati minimalno šest mjeseci.

Regrutiranje razvojačenih hrvatskih vojnika obavlja se uglavnom neslužbenim kanalima koje američki časnici imaju među umirovljenim visokim časnicima Hrvatske vojske. Među hrvatskim plaćenicima ima nekadašnjih vojnika iz gotovo svih gardijskih brigada HV-a, s tim da prema nekim procjenama prednjače oni iz nekadašnje splitske 4. gardijske brigade te 7. varaždinske.
 
Čelnici Blackwatera svoju tvrtku predstavljaju kao profesionalnu vojsku koja djeluje na području cijelog svijeta na poslovima "ojačavanja pravne države, sigurnosti i očuvanju mira". Blackwater je jako blizak republikancima i Bushu. Njihov zaštitni znak su crne uniforme, a posjeduju teško oružje, oklopnjake, vojne helikoptere. . .
Zapovjedni kadar čine većinom Amerikanci, ali za vojnike koji idu na prvu crtu uzimaju Čileance, Kolumbijce, Filipince, a u zadnje vrijeme i istočne Europljane (Srbe, Hrvate, Ruse). Do sada je Blackwater obučio više od 50 tisuća ljudi, a tisuće njihovih vojnika i zaštitara trenutačno se nalaze u Iraku, među kojima su i Hrvati. Jerry Zovko je prvi Hrvat koji je poginuo u iračkom ratu, i to u odori Blackwatera 2004. godine.



ISPOVIJEST PLAĆENIKA SPLIĆANIN IVICA BULJAC, BIVŠI PORUČNIK HV-a, IDE RATOVATI U IRAK

’Ubijanje je posao kao i svaki drugi’

U Iraku je rizik velik, ali je zato velika i lova. Znam da ću biti u poziciji ubijati ljude, ali to je isto kao kad kažeš mesaru mora li ubiti kravu, kaže poručnik Buljac


Prijavio sam se za Irak, ne mogu više stati besposleno doma, treba mi novca, a iskreno govoreći, nedostaju mi i uzbuđenje i ratna atmosfera. Nevjenčana supruga i mojih petero djece žele me spriječiti, ali neće uspjeti — kaže nam poručnik Ivica Buljac (44), rođeni Splićanin, koji je prošao brojna hrvatska ratišta, kraj Drniša je ranjen u nogu, a sada u ispovijesti "Slobodnoj" govori što ga je, kaže, prisililo na odlazak u Irak.
— To je posao kao i svaki drugi. Znam da je rizik velik, ali velika je i lova. Najmanja plaća tamo je veća nego što ti ovdje bilo tko može platiti, pet ili šest tisuća dolara. Kada sam krenuo u Domovinski rat, onda nisam išao radi novca, ali sada idem — tvrdi poručnik Ivica Buljac.
Željan uzbuđenja

Ivica Buljac: Nigdje nema takvog uzbuđenja i jedinstva kao u rat nda možemo bez zadrške reći da ste plaćenik američkih privatnih vojski, poput ozloglašene tvrtke "Blackwater"?
— Ne vrijeđa me kada me zovete plaćenikom "Blackwatera" ili "Global-securityja", kojima sam poslao službeni zahtjev da me prime u svoje redove. Poziv za Irak, kako sam obaviješten, mogu očekivati do Nove godine.
Možda ćete biti u poziciji ubijati ljude, kako na to gledate?
— Sve to znam, ali posao je posao. To je isto kao da kažeš mesaru - moraš li ubiti tele, kravu, a sutra bi došao i pitao ima li telećih bržola. Glupa usporedba, ali posao je posao.
Usporedba, blago rečeno, nije na mjestu. U pripremi intervjua ste mi spominjali da je bitan razlog odlaska u Irak "uzbuđenje"?
Naši su zadovoljni

— Vama je to čudno, ali tko god je prošao rat, mislim baš pravi rat, a ne vucaranje po rivi, uhvati ga želja za tim uzbuđenjem. To mi najviše nedostaje kada pogledam stare slike i vidim prijatelje iz rata, jer nigdje ne možeš doživjeti takvo jedinstvo kao u ratu.
Što kaže obitelj?
— Nevjenčana supruga Nada pokušala me odgovoriti u više navrata, ali zna da sam tvrdoglav pa ono što naumim učiniti, to i ostvarim. Imam petero djece, plaćam trećinu mirovine za alimentaciju, a djeci želim osigurati još i više, ali ne mogu s četiri tisuće kuna koliko sada dobivam od države.
Znate li nekoga iz Hrvatske tko je bio u Iraku?
— Znam ih, kažu da su zadovoljni, i uglavnom to nije tako strašno tamo. Meni su rekli da naših ljudi tamo ima između 100 i 150 - idu da zarade, jer pogledajte mene - ja sam iskusan ratnik, a vozim kamione, bauštelim i moram se skrivati da me inspekcija ne uhvati i oduzme mi mirovinu. Dosta mi je toga!
 
Ma, bolje je da su tamo, i da zarađuju (velike) pare obezbeđujući kojekakve njuške, nego da se ovde bave kriminalnim, mafijaškim poslovima. Jer, ruku na srce, šta bi ti JSO-ovci i sl. umeli da rade u Srbiji?
 

Back
Top