Tema o kojoj se malo govori i prěćutkuje se.
Мени је пример Димитрија Коњовића врло сликовит за ову тему- многи су се Срби тада нашли по нужди на супротној страни од сродника, неки су остали у туђој униформи, а неки су, и у туђим униформама, радили у корист рода свога.
Dimitrije Konjović, pilot, pomorski oficir i čuveni srpski industrijalac. Rođen je 1888. u Stanišićima kod Sombora u porodici učitelja Pavla Konjovića. Njegov stariji brat bio je ugledni srpski kompozitor Petar Konjović, a brat od strica poznati slikar Milan Konjović.
Po završenoj osnovnoj i srednjoj školi, Dimitrije Konjović je pohađao prestižnu Vojnu akademiju u Puli. Prvi svetski rat zatekao ga je kao pomorskog oficira u Austro-Ugarskoj ratnoj mornarici, ali je svojim podvizima trajno zaduži srpski i francuski narod.
In 1916, two Serbian pilots, Dimitrije Konjovic and Walter Zelezny of the Austro-Hungarian air service, bombed and sank French submarine Foucault in the Adriatic, thus becoming the first to sink a submarine from the air. Spotting survivors in the water, they landed their flying boats and rescued all of them, an act for which the French government awarded Konjovic special recognition in 1968
Konjović je ušao u istoriju kao
prvi pilot koji je potopio podmornicu iz vazduha. Bila je to podmornica Francuske u vodama Jadranskog mora. Kada je video da ima preživelih mornara, Konjović je
spustio svoj hidro-avion i spasao im živote.
Zahvaljujući njemu, u zimu 1916. godine, sačuvano je Miroslavljevo Jevanđelje, jedno od najvećih kulturnih blaga srpskog naroda.
Umesto da, po naređenju koje je dobio, bombarduje srpske trupe koje su se ukrcavale u brodove u jadranskoj luci San Đovani di Medua, Dimitrije Konjović je okrenuo avion i bacio bombe u more. Ispostavilo se da se u brodovima koje je trebalo da gađa, u specijalnom transportu u čijoj je pratnji bio i budući srpski patrijarh Gavrilo, nalazilo Miroslavljevo Jevanđelje, koje je na taj način sačuvan.
Kao kapetan fregate Konjović je 1918. godine sačekao pobedničke jedinice vojske Kraljevine Srbije i predao im flotu i ukupan vojni efektiv austrougarske vojske u Kumboru, u Boki Kotorskoj. Ubrzo po stupanju u službu Vojske Kraljevine SHS, prešao je u rečnu ratnu mornaricu u Novi Sad, gde je bio aktivan do 1923. godine.
http://www.ikarbus.co.yu/osnivac.htm