Po doseljavanju Srba iz Rima je poslata delegacija sveštenika koja je vršila pokrštavanje na Balkanu, i samo delimično uspešno, a za vreme vladavine vizantijskog cara Vasilija I u IX veku vladarski rod i vlastela, kao i jedan deo stanovništva primaju hrišćanstvo. dok je konačno hrišćanstvo utemeljeno u vreme misionarskog rada sv. Save Nemanjića.
Srbi nikako nisu mogli da prvo prime rimokatoličko hrišćanstvo, pa čak i da su hteli, jer se crkveni raskol dogodio 1054! tek od tada postoje pravoslavlje i katoličanstvo. Da li je sveštenik iz Rima, Milana ili Konstantinopolja, uopšte nije bilo suštinski važno do 1054, bar po tom pitanju pokrštavanja, jer naravno postojali su sukobi oko kontrole što većeg broja dijeceza itd... ali sve je to bila jedna crkva, tako da je potpuni idiotizam tvrditi da su Srbi prvo primili katoličku veroispovest.
Stefan Nemanja, jedan od najvećih srpskih vladara, ako ne i najveći, jeste se prvi put krstio po zapadnom obredu, ali tada u Duklji nije bilo pravoslavnih sveštenika, a zna se da su u srednjem veku krstili decu odmah po rođenju.
One gluposti - Karađorđe kralj itd, neću ni da komentarišem.
I, naravno da postoje Srbi katolici - pa Dubrovčani srednjeg veka i ranog novog veka su najbolji primer za to. Marin Držić, Ruđer Bošković i dr.
A, Srbi rimokatolici nisu Hrvati nego Srbi katolici. Pogrešno je smatrati da jedan narod mora da bude jedne veroispovesti.