- Poruka
- 38.209
Turci su primer anti-urbanizma, ni jedan grad im nije imao urbanisticki plan, a bogme uglavnom ni kanalizacije, i koristili su sredjnjevekovne metode gradnje stambenih objekata, gde je blato glavni vezivni element, to ce ti reci svaki arhitekta. To malo kamenih objekata sto su podigli, u glavnom dzamija, podigli su koristeci iskljucivo vizantijsko znanje.
Pa kamen se koristi tamo gdje ga ima u izobilju, koristio se materijal iz prirode ..
"Arhitektonski teoretičar Dušan Grabrijan je definisao osnovnu organizaciju tipičnih bosanskih gradova. Prepoznavši pet osnovnih cjelina organizacije grada, Grabrijan je okarakterisao tzv. nepisane zakone gradnje u Bosni i Hercegovini. Po njemu okolna brda definišu oblik grada, glavna cesta predstavlja njegovu kičmu, čaršija je srce gradskog, urbanog života, vegetacija pluća, a rijeka duh grada ili izvor njegove živosti. "
"Činjenica da su ljudi koristili rijeku kao osnovni dio urbanog života je doprinijelo izgradnji Starog mosta 1566. godine u Mostaru. U vrijeme kad je bio sagrađen Stari most je bio najveći jednolučni kameni most na svijetu. Njegovo značenje je imalo još veću snagu. On je simbolizirao spajanje istočne i zapadne civilizacije. Pored specifičnog karaktera urbanističkog planiranja, arhitektura Bosne i Hercegovine je u ovom periodu dobila jasniji arhitektonski rječnik.[1] Arhitektura, kao i urbanizam, su bili organizovani oko niza nepisanih zakona. Tu spadaju: ljudske proporcije, nesmetani vidici, geometrija, otvoreni i fleksibilni prostori, jednostavan namještaj, prostorne veze sa prirodom i korištenje lokalnih i tradicionalnih građevinskih metoda. Pored toga dizajn filozofija je preferirala korištenje raznovrsnih materijala. Drugim riječima svaki materijal je imao specifičnu primjenu, koju je prema društvenom ubjeđenju određivao sam graditelj. "
'Juraj Neidhard ta je ubjeđenja opisao na ovakav način:
"Suština je u tome što bosanski čovjek ima svoj stil. On stvara svoje vlastite objekte, prostor i grad prema sebi i u ljudskim proporcijama. On nije mističan nego realista što je i izvor realistične arhitekture, koja je u isto vrijeme udobna, pokorna i demokratična. Svi krovovi i vrata (njeg)ovih kuća su skoro isti, a kuće možemo smatrati bilo čijim i za bilo koga dok su sve u ljudskim proporcijama, skoro sve kao iznikle iz zemlje, i skoro sve sa dekoracijama nastalim i izraženim kroz građevinski proces i strukturu. Arhitektura izgrađena od prirode i okoline.[3]
Prema ovim standardima temelji su bosanskih kuća bili građeni od kamena, prizemlje od gline, nepečene cigle i drvenih poveznica, prvi sprat je imao drvenu strukturu, a krov je gotovo uvijek bio od drveta, kasnije od crijepa. Organizaciono, tipična se bosanska kuća iz 17. vijeka sastojala od pet elemenata. Tu su spadali: ograda, koja je definirala ulicu, a koja je jasno odvajala privatni od javnog prostora, dvorište, koje je obično bilo obloženo oblim kamenom radi lakšeg održavanja, šadrvan, fontana ili česma kao osnovni dio higijene prije ulaska u kuću, hajat, prizemlje ili poluprivatni prostor gdje se okupljala familija, te divanhan(a), prvi sprat koji je bio privatnog karaktera, a korišten je uglavnom za odmor i uživanje čaršijskog vidika ili pogleda u prirodu. [4]'
https://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanska_arhitektura
- - - - - - - - - -