Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

original.jpg
 
a100c9e5e0b3fee1a28c4de3fcf59d21.jpg



“Nisam ja za ovo izveštačeno vreme. Meni su za sreću potrebne sitnice. Oči koje me gledaju zaljubljeno, zagrljaj u kojem poželim provesti večnost. Da mi zadrhti srce u nečijoj blizini, da me stomak zaboli od smeha. Meni su za sreću potrebne sitnice. Skupe sitnice koje se ne mogu kupiti novcem.”

- Meša Selimović
 
PJESMA O PROBUĐENIM SPOMENIMA

Propala ljubav ne nosi se na put
Kao što nosiš kovčege i svežnje.
U spomenima život samo spava:
Kad probudi se - oni budu čežnje.
Putuješ dane i putuješ noći:
Oni su tvoje društvo u samoći.
U zanosima, lutanju daleku
oni te naglo zabole, zapeku.
Otiđeš dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost samo piju.
Na dnu ti srca čuče sumnje; čuju
micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muče,
U sutra sjenu bacajuć od juče.

Dobriša Cesarić
 
I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio...


Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao svetlosni znak?
Zovem se slično odjeku. Ne nečeg što je bilo,
ne nečeg što je sada, ne nečeg što se
priprema.

Odjek sam svega zajedno.

I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.
Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.
Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju
mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje
mirnoćom svoga unutra.

I mirnoćnom svoga spolja.

Šta je, uopšte, ime?

Ono je naša mogućnost da letimo kroz prostore
kao opiljci svemira, i da plodimo cvetanja
veštinom poverenja i majstorijom nade.

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao boja života?

Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja
plamtim. I čuvam u tom požaru način
paljenja zvezda. Otud i takve čarolije u
dubini mog oka.

Znaš kako se ja zovem?
Zovem se: čekanje tebe.

M. Antić
 
Urota stara stoljećima sada će izazvati lavinu s pogubnim posljedicama. Nemilosrdni ubojica skriva najmračniju tajnu iz Rembrandtove prošlosti. Prva žrtva prisiljena je progutati kamenje. Druga je nasmrt išibana. Trećoj je probodeno srce. Diljem Londona i NewYorka događaju se strašna ubojstva. Što su to žrtve znale? Zašto su brutalno ubijene? Tko je još na ubojičinu popisu? I može li ga itko zaustaviti? Nadahnuta stvarnim događajima iz umjetnikova života, Rembrandtova tajna nevjerojatno jenapeta priča koja okrutno ubojstvo isprepleće sa skrivenom istinom o životu jednog od najvećih svjetskih slikara. , vrsna poznavateljica povijesti umjetnosti, stekla je dragocjeno iskustvo radeći kao galeristica u londonskoj galeriji na Bond Streetu. Duboka fascinacija umjetničkim svijetom potaknula ju je na pisanje krimića čija je najveća vrijednost precizna povijesna rekonstrukcija razdoblja u kojem su djelovali najveći svjetski umjetnici kao štosu Rembrandt, Goya, Tizian. Alexandra Connor objavila je nekoliko uspješnih povijesnih saga

Alex Connor-Rembrandtova tajna
 
....
Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no sto se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma
velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sam ćeš se setiti.

Poslednja bajka, M. Antić
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

KPCTAHK
Srećan vam 20. april - dan iskrenosti, nežnosti i ljubavi prema samome sebi!
Odgovora
0
Pregleda
114
KPCTAHK
KPCTAHK
B
Da li je ova prica samo meni romanticna
2 3
Odgovora
56
Pregleda
894
*pustinjakinja
*pustinjakinja

Back
Top