Mister
Legenda
- Poruka
- 68.235
Pripreme za odlazak su ti dugo trajale: jos od prvog dana kada si stupila u moj stan. Rekla si da tu ne bi mogla izdrzati ni sekundu vise, a ja sam ti predlozio nagodbu: da ostanes samo dvadeset i cetiri sata, a kasnije sta bude da bude. Pristala si bez razmisljanja, a ja sam te upozoravao u sta se upustas. Govorio sam ti da sam ja kao zarazna bolest, ne puno opasna i smrtonosna, ali neugodna i dosadna, bolest, koje ces se tesko kutarisati, a ti si se smijala i rekla da si vakcinisana protiv svega. Onda sam ja rekao da se ja to samo salim i da nikad ne treba da mi vjerujes, da je sve sto kazem tek onako, da prodje vrijeme, da me ne uzimas za ozbiljno, da bih se ja ubio kad bi me ljudi poceli tako shvatati, da ja vec u sljedecem trenutku zaboravim sta sam malocas rekao. Ti si rekla da se nista ne brinem, da ti to znas bolje od mene, da sam prokuzen od prvog momenta naseg susreta i smijala si se. Onda smo sjedili na podu i slusali "Moody Blues". Ja sam te pitao hoces li da ti nesto priznam. Slegnula si ramenima, a to je trebalo da znaci da ti je svejedno, pa sam ja presao preko toga; digao se s poda i otisao u kuhinju po jos jedno pivo. U pauzi, dok sam stavljao drugu plocu na gramofon, pitala si sta ja to hocu da ti priznam. Rekao sam da sam se zaljubio u tebe od prvog dana kada sam te ugledao, a ti si se nasmijala i rekla: "Daj, Dzamonja, bogati, ne budali!" ali svejedno si upitala: "A kad je to bilo?"
Rekao sam ti i mjesto i vrijeme i nastavio da ti govorim kako ja nikad ne lazem, kako nikad u zivotu nisam slagao, kako uvijek moras da mi vjerujes. Vec je bilo jutro kad smo izasli iz kuce. I taj dan smo proveli zajedno, a ja sam ti onda, u cetiri sata poslije podne, rekao da je vec isteklo dvadeset i cetiri sata. Ti si rekla: "Po tvom satu."
Zajedno smo bili te zime, i proljeca, i ljeta. U jesen sam vec izgubio svaki osjecaj za proteklo vrijeme i cinilo mi se da te oduvijek znam, da sam oduvijek bio sa tobom, da sam se s tobom rodio, da prije tebe nista nije ni bilo, a "poslije tebe" jednostavno nije postajalo u mojoj glavi. Navikao sam se na tvoj miris u carsafima, tvoje suze, maze, kreme, karmine, losione, sampone, bocice. Na ogledalu su stajale knjige koje si donijela sa sobom, cinilo mi se da im je bas tu mjesto i da nema te sile koja ce ih odatle pomjeriti. Ja sam, kao i uvijek, tumarao po samom sebi i nisam ni primjecivao da na "tvom satu" kazaljke klize, primicu se trenutku kada ce isteci ona zadata dvadeset i cetiri sata. Dosla si, digla me iz kreveta, natjerala me da operem kosu i da se obrijem, rekla mi da sam ti "sladak", da me mnogo i jako volis, opeglala mi kosulje, oprala sudje, ispraznila pepeljare, izracila sobu, a onda pocela da u torbu trpas svoje karmine i maskare, salove, knjige. Sa slike na privjesku si otkacila kljuc od mog stana i stavila ga na sto ispred mene, sagnula se i poljubila me. Zastala si na vratima, osvrnula se i, kad si zakljucila da nisi osim mene nista zaboravila, otisla.
Dario Dzamonja
Rekao sam ti i mjesto i vrijeme i nastavio da ti govorim kako ja nikad ne lazem, kako nikad u zivotu nisam slagao, kako uvijek moras da mi vjerujes. Vec je bilo jutro kad smo izasli iz kuce. I taj dan smo proveli zajedno, a ja sam ti onda, u cetiri sata poslije podne, rekao da je vec isteklo dvadeset i cetiri sata. Ti si rekla: "Po tvom satu."
Zajedno smo bili te zime, i proljeca, i ljeta. U jesen sam vec izgubio svaki osjecaj za proteklo vrijeme i cinilo mi se da te oduvijek znam, da sam oduvijek bio sa tobom, da sam se s tobom rodio, da prije tebe nista nije ni bilo, a "poslije tebe" jednostavno nije postajalo u mojoj glavi. Navikao sam se na tvoj miris u carsafima, tvoje suze, maze, kreme, karmine, losione, sampone, bocice. Na ogledalu su stajale knjige koje si donijela sa sobom, cinilo mi se da im je bas tu mjesto i da nema te sile koja ce ih odatle pomjeriti. Ja sam, kao i uvijek, tumarao po samom sebi i nisam ni primjecivao da na "tvom satu" kazaljke klize, primicu se trenutku kada ce isteci ona zadata dvadeset i cetiri sata. Dosla si, digla me iz kreveta, natjerala me da operem kosu i da se obrijem, rekla mi da sam ti "sladak", da me mnogo i jako volis, opeglala mi kosulje, oprala sudje, ispraznila pepeljare, izracila sobu, a onda pocela da u torbu trpas svoje karmine i maskare, salove, knjige. Sa slike na privjesku si otkacila kljuc od mog stana i stavila ga na sto ispred mene, sagnula se i poljubila me. Zastala si na vratima, osvrnula se i, kad si zakljucila da nisi osim mene nista zaboravila, otisla.
