Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

[Lada]

Ceo život provedemo želeći da nešto distignemo, sledeći snove, verujući da ćemo kad to dobijemo postati srećni. ali nije tako. Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lepo produhovljeno je ono čemu težimo. Poslednja stanica je smrt. ako ne umemo da budemo srećni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju. Život je prepun blaga za kojim ljudi jure to su sve one stvari za koji oni veruju da će im doneti sreću a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudeo, čovek se zatekne samo s prazninom u rukama.

Horhe Molist-Prsten

 

[Mister]

Svjetla sa ulice obasjavaju
metalne ramove slika svuda po sobi.
U toj jesenjoj noći
dok ležim na leđima
posmatrajući odsjaje na plafonu
mislim o propuštenim prilikama.

Stotine života koje nisam
proživio sada se smjenjuju
tu odmah iznad vrata.

Jedino što sigurno znam
je to da bih dao sve
za osjećaj,
za trenutak kada se smijem
na cvijetu koji gleda
svoj posljednji zalazak Sunca,
ne žaleći za tim što odlazi
jer zna da nije mirisao uzalud
svjedočio je životu,
živio je.

Pored prozora vidim slijepe
kovače tuđe sreće koji
ne obazirući se na moje
postojanje udaraju istim ritmom,
jednako za sve.

Počinje kiša.

Želi da spere sve,
da nestanu tragovi
dobrih i loših stvari,
da počnemo ispočetka.

Treba se zapitati,
možemo li još jednom
odbaciti sve,
porušiti za sobom i
sanjati nove snove?

Imaju li kovači snage
za još vijek sreće u
mraku koja će tražiti
put do svjetla uprkos
tome što prošla nije uspjela?

Imam li volje za još
jedan tren u vječnosti
da iznova tražim isti
onaj cvijet koji je
nestao zajedno sa Suncem?

Vrijedi li?

Bojan Ždrale

 

[Lada]

...
svi putokazi vode ka jednom trenutku
jedan san: što je tako obično
zabavno sigurno: ostalo je beznačajno ...

 

[Enessa]

Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada…

Kao sjenka tvoja svake te minute
Moja duša prati i uza te dršće…
I ljubice svoje, čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće…

U baštama tvojim ono rosa nije-
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju…

U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju…

Aleksa Šantić

 

[Suljo.L]

 

[Branko Lori]

Luidji Pirandelo Odlomak iz pripovetke Gore i dole

 

[NIKOS_]

Nemiru...svaki tvoj korak, iskri tvojom strascu, ogledanu u dubini tvojih duginih boja ociju, kao nezni osmeh...

...svaki tvoj korak je poseban, jer protrese moje zaljubljeno srce u tvoju dusu satkanu od niti emocija, svilenkasto pamucnih, a opet tako jakih, da si me vezala i svojom ljubavlju prekrila.

...i zato jos ne mogu bez te tvoje neznosti, nevine tople u poljupcu sagorele, na obrazima crvenim od rumenila stida, kao da je to prvi poljubac, a nije...ipak, trese, kao da jeste i sve zbog onog tvog pogleda ili koraka...ma ne znam sta je to vise, ali lepo je uzivati u tebi, ljubavi tvojoj.

...svaki tvoj korak me opet podseti, da jos ja imam za tebe ljubavi socne i sveze da ti pruzim, dok me peku niti tvoje nevine iskrene emotivne mreze.

...i zato, voli me, cuvaj me, pazi me, kao sto ja cuvam tebe, moj poslednji dah zivota...ljubavi moja...

 

[NIKOS_]

Mozda si napokon ti, ono za cime zudim, ono sto satima, danima, mesecima , godinama sam trazio, troseci mnogo svojih emocija, promasenih nadanja, zbunjenih osecanja, na neke meni sada daleke zene, na moju srecu sada, a tugu tada...

Mozda si ti odgovor, kroz vecito pitanje koje sam sebi postavljao kroz te emotivne promasaje, da li sam nasao taj svoj sveti gral...svoju ljubav?

Nemam na to jos odgovor, ali znam da si resenje moje nepoznate misli, uvek ti...tvoj osmeh, tvoja neznost, blagi poljubac, tvoja ljubav.

U tebi sam nasao jedno svoje novo nebo, svoju dusu, svoj mir. Smirio sam nemire, utapajuci dusu u snovima svim. Moju dusu, prepunu oseka tuge i plima srece, situ svih lazi koje su prosle kroz nju.

Kada sam te susreo, odmah sam znao, da istu zudnju smo osetili, nalazeci svetlost, koja nas je spojila u mraku kojim smo do tada tumarali.

Tada smo pogledima, izmenili reci, do tada ne izgovorene i mada to nismo hteli, taj prvi susret, pokazao nam je ljubav, za kojom smo tragali i pre nego smo se susreli, mi smo se vec voleli.

 

[Suljo.L]

 

[Branko Lori]

Samo lutanje
da nam ne zaluta
u inate naše.
Bojim se,
ne bi se snašli
od toliko prkosa...

Samo lutanje
da nam ne zaluta...

M. Golić

 

[Suljo.L]

 

[.Gogilli.]

 

[Lada]

Neko se sakrije od nekoga
Sakrije mu se pod jezik
Ovaj ga traži pod zemljom
Sakrije mu se na čelo
Ovaj ga traži na nebu
Sakrije mu se u zaborav
Ovaj ga traži u travi
Traži ga traži
Gde ga sve ne traži
I tražeći njega izgubi sebe - Vasko Popa

 

[Lada]

Žute Te žudnje žudele...

 

[Suljo.L]

 

[Lada]

..."u žezi podneva, u sjaju tek pristigle mjesečine,
u dodiru naših sjena, u vrtlogu tople postelje,
pitam se; kako osloviti mjesto gdje svijet nastaje?
Tobom, jer zapravo u tebi žeđ oduvijek nestaje,
i jesen nikada ne pokušava ući kroz tvoj osmjeh,
ili kao što iz tvog glasa stalno izlijeću jata ptica,
a s tobom zauvijek prevladavaju prizori sunca,
tako i na tvojim grudima silina neba odjekuje. .."

 

[Suljo.L]

 

[Tea]

Postoji ljubav...
Koju ne primjećuješ, zato što ona tako nježno dodiruje našu hladnu svakodnevnicu, da ne bi mogla da je promjeni, sve dok joj ne pružimo ruku.
Postoji ljubav...
Koja vitla kao tornado i poslije koje ostaju samo razbijene mašte i ostaci života.
Postoji ljubav...
Koju čekaš, danima,sedmicama, mesecima i godinama, a ona nikad da dođe, zarečena na nepostojanje.
Postoji ljubav...
Koja okleva da li da pređe preko praga sadašnjosti.
Ponekad to i čini.
A nekada prosto ostaje u budućnosti.
Vrlo često - zauvijek.
Postoji ljubav...
Koja bilo da se desi ili ne,
mijenja svijest, ruši stijene, čini čudo za čudom.
Ta ljubav ponekad zna jako da boli, a ponekad jako da usreći.
Ponekad te vodi, a ponekad je slijepa.
Ponekad te i ubije, ali samo da bi se ti ponovo rodio.
A ponekad da te i zauvijek pogubi.
Takvu ljubav ne možeš da stvoriš- ne možeš da je tražiš.
Prema takvoj ljubavi ne možeš biti ni ravnodušan.

Kada se desi, ti ćeš prosto znati da je to ONA.
Znaćeš, da je pred tobom neki novi životni put.
Znaćeš, da više neće biti kao pre.
Znaćeš, da čak i kad si sam, nećeš biti isti kao pre.

To je prava ljubav - ona koja ostaje.
Čak i ako te napusti jednoga dana,jedan dio nje ostaće u pukotinama tvoga srca i s melanholijom te podsjećati na nju.
Ostaje u pogledu i u suzama u očima.
Ostaje u snovima noću, u uspomenama danju.
Ostaje istovremeno i u prošlosti i u sadašnjosti i u budućnosti.

Amela​

 

[Lada]

Da li se može nacrtati «palata praznine»?

 

[Suljo.L]

 

[Poli46]

Stojim pred ogledalom i pitam se..ko je ta naopaka slika što me gleda tako pomno,
a tako strano?Nema taj odraz dušu,ne oseća se tu srce..vidi se samo protok vremena.
Jesam li to ja..ili je samo varka.Nema tu one vatre što je osećam u grudima..nema
topline ni empatije.To je odraz moje ljušture prazne..ona je praznina ledena..i šta
može da mi kaže ta šuplja spodoba? Meni ovako punoj života i emocija,meni
punoj ljubavi i hrabroj ženi. Ostavljam ogledalo ,nije vredno pomena ni moje pažnje.
Okrećem se životu, grlim ga toplim rukama i dušom svojom..

 

[Suljo.L]

 

[Lada]

"Ali budući čak zajedno blizu da bliže ne može biti
Čak i tada smo očekivali nešto kao da se nikada nismo sreli
Kao da nas je u tom bivanju zajedno nešto preduhitrilo ..
Može li se jednim treptajem očnog kapka promeniti život? ..."

 

[Neno]

..i nikad nikom nemoj ih dati
ako ne umije da ti ih vrati
toplije, meke, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmjeh po tvome osmjehu skroje .....

 

[Lada]

Oni koji imaju svet
Neka misle šta će s njim
Mi imamo samo reči
I divno smo se snašli u toj nemaštini
Utešno je biti zemlja
Ponosno je biti kamen
Premudro je biti vatra
Pobožno je biti ništa
B.Miljkovic