Uplela sam srebrne niti mesečine u svoju kosu,jedne tople
letnje noći..dok sam snivala snove o nama..bolnog tela i 
slomljene duše.Sanjala sam da si ponovo tu pored mene,
miluješ me poput toplog povetarca..obavijaš me svojom
muškom rukom,teškom a nežnom..Hoću da ostanem u tom
snu..iako mesečina u mojoj kosi šapuće..nema ga,nema
ga više ovde..Ja to znam ali duša ne prihvata istinu,ona
ima nešto drugo da mi ispriča. Neku priču o beskrajnom 
kretanju dve duše..ona zna te stvari..Zna priče o putovanju
i čekanju,o ljubavima večnim..o tome zasto mi je kosa
postala srebrna snevajući..Priča duša svoje priče...