Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
" Ево, чекам, ту на линији раздвајања и спајања, наоружана љубављу само. Нема те, а знам да си ту.
Плашиш ли се ти то, мене или себе, или ове линије између...Погледа у очи знам да се плашиш.
Или се, само, моје оружје окренуло против мене, па свијет видим другачијим него јест? "
Ima osoba na ovom svetu kojima je suđeno da same sebe unište,
i nikakvo razumno dokazivanje ne može da im pomogne.
Što se mene tiče, Justina me je uvek podsećala na mesečara
koga su spazili kako korača po opasnom ravnom olovnom krovu na visokoj kuli;
svaki pokušaj da je čovek probudi vikanjem mogao bi dovesti do nesreće.
Čovek je jedino mogao da je nečujno prati u nadi da će je postepeno odvući od
dubokih mračnih bezdana koji su zjapili sa svih strana.
Ali nekim čudnim paradoksom, baš ovi nedostaci u karakteru - ove niskosti duše -
predstavljali su za mene najveću draž ove kobne dinamičke ličnosti.
Pretpostavljam da su se oni nekako podudarali sa slabostima
u mom sopstvenom karakteru kojima sam srećom mogao bolje da vladam nego ona.