Spadate li u one retke koji su srećni i uživaju u svakom trenutku života?

Cak i kada se osecam "srecno" uvek se uplasim da je to samo privid i kratkotrajni osecaj.

I ja se isto tako osećam. Bukvalno isto.

Sreća je skup lepih trenutaka koji traju, a zatim odu, da bi se kasnije opet vratili.

Ja sam umereni pesimista, ali se večeras osećam srećno.

Provela sam par sati u dvorištu sa mojim prijateljem i fino smo se ispričali. To su ti trenuci o kojima pišem.
 
Da, razumjela sam ja dobro.
Npr. gledam vijeati na tv-u, vidim da su danas u Gazi ubili 274 ljudi i kažem: baš sam htjela vidjeti kakvo je nebo iznad Gaze, vidi se i na tv-u.
Man' se meni te priče, Bogat'..
Jesi ti možda učestvovala u izboru za miss....biločega? Nešto me tvoj odgovor podseti na smislene izjave missica...
 
I ja se isto tako osećam. Bukvalno isto.

Sreća je skup lepih trenutaka koji traju, a zatim odu, da bi se kasnije opet vratili.

Ja sam umereni pesimista, ali se večeras osećam srećno.

Provela sam par sati u dvorištu sa mojim prijateljem i fino smo se ispričali. To su ti trenuci o kojima pišem.
Cenim da sam vise realista :lol: Mozda naginjem malo i ka tom pesimizmu najverovatnije zbog toga sto ne zelim da me ista iznenadi u zivotu, ako se ista ruzno i dogodi imam obicaj da kazem "znao sam" :lol: a ako se opet ne dogodi maler... super :lol: Ali glavna stvar koja me odvaja od pesimizma je ta neka ultimativna "nada", i to je verovatno glavna stvar koja povlaci granicu izmedju ta 2.

U toj mojoj nekoj filozofiji "nada" da ce se kad-tad nesto dobro dogoditi uvek postoji, u suprotnom cemu poenta svega? Ali da bi se to ostvarilo smatram da moram i sam da poguram neke stvari :lol:

Ne mogu da kazem da sam nesrecan ali sve sto podsvesno radim kroz zivot i taj neki podsvesni nemir pogotovo kada govorim o strahu od te komforne zone je uzrokovano bas tim ciljem kako bih bio siguran da sam obezbedio sve parametre koji bi mi pruzili uslove za zivot ne u ekstazi vec u periodu emotivnog blagostanja koje je verujem kljuc za tu ultimativnu "srecu" koju svi valjda jurimo.
 
Kada dodje do ovog pitanja uvek se setim turista...Ljudi koji gledaju samo prezentaciju mesta, najlepsa mesta i ne vide recimo bedu, bol mestana,eksploataciju, masineriju, radnike....Moze se svesno izabrati ne videti vec samo gledati zivot.
Baš to drugo gledam i da se proveselim sa ubogima kad god mogu. Jadni ljudi, u svili i kadifi, a moraju da se drogiraju i kockaju da budu srećni.
 
Pogledajte prilog 1562126
Pitanje je u naslovu teme ?

Napisala sam „retke“ je mislim da je u današnje vreme to retkost .
Ljudi su danas depresivni, jer bi sve odmah i sada.Često žive preko svojih mogucnosti i stalno su razočarani ako im se želje ili ono što su zamislili ne ostvari.
Ne treba živeti tako već treba uživati u svakom trenutku života i živeti prema poslovici: "kada nam život da limun, napravimo limunadu",
jer život je kratak da bi ga traćili na negativnost i loše i nezdrave emocije
da.

zdrav sam, radim posao koji mi ne smeta, okruzen sam ljudima koji mi ne idu na kuurrac. sitnice mi predstavljaju veliko zadovoljstvo.
ako upadnem u zivotni problem koji smatram da ce mi biti previse naporan, znam da ga mogu okoncati samoubistvom za sta sam spreman
 
Pogledajte prilog 1562126
Pitanje je u naslovu teme ?

Napisala sam „retke“ je mislim da je u današnje vreme to retkost .
Ljudi su danas depresivni, jer bi sve odmah i sada.Često žive preko svojih mogucnosti i stalno su razočarani ako im se želje ili ono što su zamislili ne ostvari.
Ne treba živeti tako već treba uživati u svakom trenutku života i živeti prema poslovici: "kada nam život da limun, napravimo limunadu",
jer život je kratak da bi ga traćili na negativnost i loše i nezdrave emocije
Sreća nije ni u gradu ni na selu ni na moru ni na planini a najmanje u parama - sreća je u glavi! :rtfm:
 
Reakciju kada zgaze čoveka znamo svi. Mnogo je bolje pitanje, zašto
ti sreću vidiš kao ''pesmicu tralala''? Ponižavaš to osećanje. Vidiš ga
kao inferiorno, glupo. Zašto?
Mir, stalozenost, generalni pozitivan stav u zivotu nije isto sto I biti srecan svakog trenutka.
I jeste za ponizavanje ako je isforsiran osecaj. Ukoliko znamo reakcije u nekim situacijama vrlo je verovatno da normalna osoba nije uvek sretna.
 
Mir, stalozenost, generalni pozitivan stav u zivotu nije isto sto I biti srecan svakog trenutka.
I jeste za ponizavanje ako je isforsiran osecaj. Ukoliko znamo reakcije u nekim situacijama vrlo je verovatno da normalna osoba nije uvek sretna.
Zašto misliš da mora biti isforsiran osećaj?
Realno, koliko si puta od jutros videla da je auto zgazio čoveka?
 
Hmm... S obzirom kolko me život udara , zasad je 1:0 za mene . Onog dana kad ostanem u nokautu od života , tad sam izgubila, a dotle smatram lepotom svaki novi dan. I samo to kretanje napred i unapred i rešavanje problema me čini srećnom, ne u smislu vrištave sreće i blesavog smeha, nego srećna sam jer je sve kako treba, pa idemo dalje ...
 
Pogledajte prilog 1562126
Pitanje je u naslovu teme ?

Napisala sam „retke“ je mislim da je u današnje vreme to retkost .
Ljudi su danas depresivni, jer bi sve odmah i sada.Često žive preko svojih mogucnosti i stalno su razočarani ako im se želje ili ono što su zamislili ne ostvari.
Ne treba živeti tako već treba uživati u svakom trenutku života i živeti prema poslovici: "kada nam život da limun, napravimo limunadu",
jer život je kratak da bi ga traćili na negativnost i loše i nezdrave emocije
a da osnujemo "Klub srecnih" ?
da nam ovi nesretni ne kvare srecu.
 
Ne mora da nekoga zgazi auto.
Mislim da sam sasvim lepo obrazlozila svoje misljenje na zadatu temu.
Ukoliko neko ume da bude 24/7 sretan neka je.
Jesi lepo obrazložila. Sa većinom se i slažem. Samo ti ukazujem na
negativan stav prema sreći. Niko od nas ne ume da bude srećan
sve vreme, ali je pitanje čemu težimo. Ako verujemo da srećne mogu
biti samo neempatične budale, onda nećemo ni težiti ka sreći, jer
ne želimo sebe da vidimo kao budale, niti da nas drugi tako vide.

Eto na primer, saosećanje nije samo kada saosećaš sa nekim kome
je loše, već i sa nekim kome se dešavaju lepe stvari u životu. Do
nas dolaze informacije koje nam stvaraju nerealnu sliku o životu.
Ko je poginuo i kako, gde je bila poplava, zemljotres i slično. Ko
nam daje informacije o ljudima kojima se dešava nešto lepo? Niko.
I onda imamo utisak da živimo u svetu u kome se samo loše dešava
i da je preglupo dozvoliti sebi radost.
 
Koliko je problem ta depresivna strana i to što je postalo skoro pa moderno biti depresivan, s*eban i bez ikakve volje, toliko je problem i ta toksična pozitiva kojom smo polivani sa svih strana.

Prosto, treba biti prirodan, umeren, normalan. Shvatiti da nije sve depresija, nekad imaš samo težak dan, nekad si tužan iz nekog opravdanog razloga, nekad ti pukne guma, nećeš sigurno sa široko razvučenim osmehom da je menjaš... Ok je i da ti nije dan, ali ipak zahvalnost na komforu koji imamo treba biti prisutna.
 
Mislim da niko nije 100% srećan,pa tako ni ja ali nisam ni nesrećna a ni negativna.Možda nemam sve što želim, ali definitivno imam sve što mi treba za normalan i funkcionalan život koji živim bez uslovljavanja od bilo koga.Sebi sam utuvila u glavu da je negativnost uzaludan gubitak pozitivne energije i ne dozvoljavam sebi da budem negativna, tako da mogu da kažem da sam srećna i da živim život svaki dan na najbolji moguci nacin i u skladu sa mojim mogucnostima
Hteo sam da ka\em NE u pocetku
ali sad kad sam procitao ovo sto pises DA i ja zaivim tako.
Apsolutno srecca i zadovoljstvo je iluzija,
Ali trudim se da uvek u svemu vidim nesto dobro.
Ako nista uvek pomislim ko zna zasto je to dobro posle losih momenata.
 

Back
Top