Šopi

Zašto ljudi pišete gluposti? Ja potičem iz Lebana gde su stanovnici uglavnom poreklom sa Kosova i doseljeni Crnogorci nakon 1878 a vi me ucrtavate u nekakve mape sa nekakvim Šopima?
Niko se u Srbiji ne izjašnjava kao Šop, a 95% ljudi na tim mapama nisu ni čuli za nikakve Šope, kojima vi dajete epitet plemena. Ja koliko znam kao Šopi se osećaju jedino oni koji se izjašnjavaju kao Bugari u Babušnici i Caribrodu i poneki Crnotravci. U Bugarskoj se naziv Šop koristi za stanovnike Sofije.
Dobićete batine ljudi ako nekome u Vranju kažete da je Šop, misliće da je nešto loše.
 
I vidim frljaju se ovde nekakvi popisi iz 1890. Popis Kraljevine Srbije je relevantan i pouzdan taman kao i popis stanovnistva u Ukrajini gde menjaju maternji jezik na 10 god. Pozivate se na nekakva pisma koja su iz Trna pisali kralju Milanu, a ne znate da i Bugari isto rade, pa se pozivaju na pisma koja su u Sofiju slali ljudi iz Pirota i Leskovca i kukali da ih oslobode od srpskog zuluma, uglavnom isti likovi koji su kralju Milanu zahvaljivali na oslobođenju.

Po srpskom popisu, u Štipu su živeli Srbi 95% a svi znamo kakve zločine su Makedonci iz štipskog kraja iz 11. divizije bugarske vojske počinili u Toplici 1917. godine.
 

Fantastična navika ovog foruma. Čim se nešto ne sviđa ili se ne uklapa, odmah vam sve falsifikat samo zbog toga što vam je lično teško da poverujete. :roll:
Није фалсификат – постоји такво писмо – али..... треба само поменути један мали детаљ.
Најпре,било је речи о спору око постојања тзв. српских цивилних управа: кулској, брезничкој и трнској— територијама које су после Берлинског конгреса припале бугарској кнежевини. Трнско је ослобођено од српских трупа, и потом дошле под српску управу. То је било подручје од око три стoтинe села са близу сто хиљада становника. Српска управа држала их је све до пролећа 1879, када их је напустила, нарочито на тражење књаза Дондукова.
Дакле, писмо првенствено одражава жељу српске локалне администрације да се Трнско припоји Србији. И ту нема ничег чудног. Али ово ни на који начин не одражава мишљење свих грађана Трнског. Српска управа Трнске Нахије после јула 1878. године била је фактички ван закона на територији новоосноване Кнежевине Бугарске по Берлинском уговору.
 
Poslednja izmena:
Није фалсификат – Српска управа Трнске Нахије после јула 1878. године била је фактички ван закона на територији новоосноване Кнежевине Бугарске по Берлинском уговору.
А онда су стигли руски жандарми да силом и претећи Козацима, натерају Трнчане да постану део новостворене Бугарске,односно да се побугаре.


А. Марјановић Рад. Милојковићу:
Ситуација у Трну после доласка Козака и развлашћења српске управе

Т е л е г р а м
№ 122
Пирот, 25. мај 1879.

Начелник среза Трнског телеграфише да је снноћ дошао пред среску канцеларију један Руски официр са два наоружана војника тукао и растерао државне служитеље пред канцеларијом па овако продро у канцеларију, овди грдио најгорим речима српске власти и потом отишао у варош, а јутрос опет дошао у канцеларију са два наоружана војника па је казао да не признаје онди српску власт; да је Трн Бугарска земља и да ће он поубијати српске чиновнике чим му стигну козаци који су на путу. Народ се је вели узрујао, а дознаје се да су козаци на путу.

Ово достављајући 'молим за упутство шта ће се чинити ако се ови насрћаји продуже, козаци дођу и тедну власт силом узети. У оваком случају наредио сам Срезком Начелнику да се не противи већ протествујући да се уклони, пошто и нема силе да силу одбије.

Президајално
Помоћник Начелства А. Марјановић
Архив ИИ. Инв. бр. 23/8, Сигн. XXIII/1. — Оригинал.
 
У књизи Вл.Стојанчевића објављено је више од стотину писама, из разних региона.
Територије које је српска војска ослободила 1878. године су између област Трна и Ћустендила.
Све ове територије су повремено долазиле под српску власт, са циљем да буду припојене Србији.
Писма су покренуле локалне српске власти које су "прикупљале" потписе становништва.
 
А онда су стигли руски жандарми да силом и претећи Козацима, натерају Трнчане да постану део новостворене Бугарске,односно да се побугаре.


А. Марјановић Рад. Милојковићу:
Ситуација у Трну после доласка Козака и развлашћења српске управе

Т е л е г р а м
№ 122
Пирот, 25. мај 1879.

Начелник среза Трнског телеграфише да је снноћ дошао пред среску канцеларију један Руски официр са два наоружана војника тукао и растерао државне служитеље пред канцеларијом па овако продро у канцеларију, овди грдио најгорим речима српске власти и потом отишао у варош, а јутрос опет дошао у канцеларију са два наоружана војника па је казао да не признаје онди српску власт; да је Трн Бугарска земља и да ће он поубијати српске чиновнике чим му стигну козаци који су на путу. Народ се је вели узрујао, а дознаје се да су козаци на путу.

Ово достављајући 'молим за упутство шта ће се чинити ако се ови насрћаји продуже, козаци дођу и тедну власт силом узети. У оваком случају наредио сам Срезком Начелнику да се не противи већ протествујући да се уклони, пошто и нема силе да силу одбије.

Президајално
Помоћник Начелства А. Марјановић
Архив ИИ. Инв. бр. 23/8, Сигн. XXIII/1. — Оригинал.
Држи се теме – већ сам рекао да се Србија после јула 1878. није повукла са територија нове бугарске кнежевине. То је остало непромењено и после Берлинског конгреса. Сврха писама је да убеде руско Министарство спољних послова да на западним бугарским територијама живе углавном Срби.
И сама разумеш да је ово апсурд - да, има Срба, то је јасно, али далеко од тога да тамо живели само Срби..
 
Poslednja izmena:
Територије које је српска војска ослободила 1878. године су између област Трна и Ћустендила.
То је лаж.
Софија и још око 230 села. Види:
Владимир Стојанчевић, Србија, Русија и Бугари од Цариградске конференције до Берлинског конгреса (1876-1878), излагање на конференцији Српско-руски односи од почетка 18. до краја 20. века на скупу 4. одељења историјских наука од 27. априла 2011. године, стр. 128.

Руска војска је негде заједно са Србима ослобађала, а негде је само преузела за себе (и будућу Кнежевину Бугарску) оно што је српска војска освојила.

1878 blg.png
 
Poslednja izmena:
То је лаж.
Софија и још око 230 села. Види:
Владимир Стојанчевић, Србија, Русија и Бугари од Цариградске конференције до Берлинског конгреса (1876-1878), излагање на конференцији Српско-руски односи од почетка 18. до краја 20. века на скупу 4. одељења историјских наука од 27. априла 2011. године, стр. 128.

Руска војска је негде заједно са Србима ослобађала, а негде је само преузела за себе (и будућу Кнежевину Бугарску) оно што је српска војска освојила.

Pogledajte prilog 1272181
Ма каква Софија!
Не разговарамо о територијама, већ о српске управе у њима, и оним писмима која овде стално цитираш.
 
То је лаж.
Софија и још око 230 села. Види:
Владимир Стојанчевић, Србија, Русија и Бугари од Цариградске конференције до Берлинског конгреса (1876-1878), излагање на конференцији Српско-руски односи од почетка 18. до краја 20. века на скупу 4. одељења историјских наука од 27. априла 2011. године, стр. 128.

Руска војска је негде заједно са Србима ослобађала, а негде је само преузела за себе (и будућу Кнежевину Бугарску) оно што је српска војска освојила.

Pogledajte prilog 1272181
Ja stvarno ne mogu da verujem da neko i pored dokaza da nije u pravu i dalje veruje da je na tim teritorijama bilo Srba, da bilo je ali kao manjina koja je početkom 19. veka došla sa Kosova, nakon 1878 većina tih Srba se preselila u Kneževinu Srbiju, čitavo selo Braćevac se je preselilo u Srbiju, na teritoriji čitave Trnske nahije je verovatno bilo svega par hiljada Srba.

Srbija je dobila maksimum granica koji nije ni sanjala. Prvobitni srpski planovi su bili dobiti makar Niš do Bele Palanke, držanje Trna je služilo samo zarad bolje pregovaračke pozicije. Dobitak Vranja i Leskovca je bio neverovatan uspeh za Srbiju jer su u Leskovcu Bugarski egzarhisti činili većinu i odnosili su se agresivno prema srpskoj vlasti. U Vranju je gotovo sva gradska elita bila za Bugarsku, jedino su seljaci podrzavali ulazak u Srbiju. Ovo su bila mesta gde se govori prelazni govor. A tek dobitak Pirota i Babušnice je bio Sedmica na Lotou za Srbiju jer je u ovim varošima bio neosporan bugarski karakter, Rusi nisu hteli ni da čuju da daju Pirot Srbiji. Nakon pripajanja Srbiji, hiljade Piroćanaca je pobeglo iz Srbije i otišlo u Bugarsku, toliko da su te izbeglice naselile Caribrod, današnji Dimitrovgrad. Bugarska vojska je 1885 dočekana kao oslobodilačka u Pirotu, a Srbija je posle rata na smrt osudila gradonačelnika Pirota Konstantina Koce Grigorijev(ić)a.
 
Ja stvarno ne mogu da verujem da neko i pored dokaza da nije u pravu i dalje veruje da je na tim teritorijama bilo Srba, da bilo je ali kao manjina koja je početkom 19. veka došla sa Kosova, nakon 1878 većina tih Srba se preselila u Kneževinu Srbiju, čitavo selo Braćevac se je preselilo u Srbiju, na teritoriji čitave Trnske nahije je verovatno bilo svega par hiljada Srba.

Srbija je dobila maksimum granica koji nije ni sanjala. Prvobitni srpski planovi su bili dobiti makar Niš do Bele Palanke, držanje Trna je služilo samo zarad bolje pregovaračke pozicije. Dobitak Vranja i Leskovca je bio neverovatan uspeh za Srbiju jer su u Leskovcu Bugarski egzarhisti činili većinu i odnosili su se agresivno prema srpskoj vlasti. U Vranju je gotovo sva gradska elita bila za Bugarsku, jedino su seljaci podrzavali ulazak u Srbiju. Ovo su bila mesta gde se govori prelazni govor. A tek dobitak Pirota i Babušnice je bio Sedmica na Lotou za Srbiju jer je u ovim varošima bio neosporan bugarski karakter, Rusi nisu hteli ni da čuju da daju Pirot Srbiji. Nakon pripajanja Srbiji, hiljade Piroćanaca je pobeglo iz Srbije i otišlo u Bugarsku, toliko da su te izbeglice naselile Caribrod, današnji Dimitrovgrad. Bugarska vojska je 1885 dočekana kao oslobodilačka u Pirotu, a Srbija je posle rata na smrt osudila gradonačelnika Pirota Konstantina Koce Grigorijev(ić)a.

Molim za dokaz da je, citiram, cela gradska elita u Vranju bila za Bugarsku.
 
Molim za dokaz da je, citiram, cela gradska elita u Vranju bila za Bugarsku.
Moraćete ipak neke knjige da pročitate za to. Najbolji izvor bi Vam mozda bili putopisi ruskog generala srpskog porekla Mihaila Mirkovicha. On je obišao Balkan i pored putopisa napravio čak i etničku mapu Balkana za potrebe Generalštaba ruske vojske.
Ja ne mogu da skrinšotujem ekran Youtube kanala Srbija Global kao ovi koji tvrde da Srbi žive do Ihtiman planine, a kojima su jedini izvori Spiridon Gopčević i pazi sad, Miloš Milojević, lik koji je u 19. veku pisao o srpskom poreklu kineskog zida.
 
Moraćete ipak neke knjige da pročitate za to. Najbolji izvor bi Vam mozda bili putopisi ruskog generala srpskog porekla Mihaila Mirkovicha. On je obišao Balkan i pored putopisa napravio čak i etničku mapu Balkana za potrebe Generalštaba ruske vojske.
Ja ne mogu da skrinšotujem ekran Youtube kanala Srbija Global kao ovi koji tvrde da Srbi žive do Ihtiman planine, a kojima su jedini izvori Spiridon Gopčević i pazi sad, Miloš Milojević, lik koji je u 19. veku pisao o srpskom poreklu kineskog zida.

Prva rečenica je nepotreban komentar. Zato sam i postavio pitanje; da vidim o kojoj se knjizi radi. Nije problem pročitati, samo treba reći šta.
 
Još jedan koristan izvor bi bili putopisi Josefa Hahna, austrijskog putopisca, vrlo verovatno agenta kojeg su poslali Austrijanci da proveri stanje na turskim teritorijama. On je čak i opisivao detaljno granice između srpskog i bugarskog etnosa, s tim da je vrlo fer napomenuo da je stanovništvo na međi uglavnom flutantna masa i da bi mu seljaci već negde iza Niša uglavnom odgovarali da su oni samo Hrišćani i da su Srbin i Bugarin isto.
 
Screenshot_20211130-144601_Instagram.jpg

Ovo je mapa koju je Mirković napravio za ruski Generalštab i na osnovu koje je Rusija određivala Sanstefanske granice. Granice albanskog etnosa su u potpunosti tačne tom vremenu, a granice između Srba i Bugara uzeti sa rezervom jer se uglavnom radilo o ruralnom stanovništvu koje nije ni imalo razvijenu nacionalnu svest.
 
Zašto ljudi pišete gluposti? Ja potičem iz Lebana gde su stanovnici uglavnom poreklom sa Kosova i doseljeni Crnogorci nakon 1878 a vi me ucrtavate u nekakve mape sa nekakvim Šopima?
Niko se u Srbiji ne izjašnjava kao Šop, a 95% ljudi na tim mapama nisu ni čuli za nikakve Šope, kojima vi dajete epitet plemena. Ja koliko znam kao Šopi se osećaju jedino oni koji se izjašnjavaju kao Bugari u Babušnici i Caribrodu i poneki Crnotravci. U Bugarskoj se naziv Šop koristi za stanovnike Sofije.
Dobićete batine ljudi ako nekome u Vranju kažete da je Šop, misliće da je nešto loše.
Досељеници су такође и Херцеговци и Старохерцеговци.
 
Dobitak Vranja i Leskovca je bio neverovatan uspeh za Srbiju jer su u Leskovcu Bugarski egzarhisti činili većinu i odnosili su se agresivno prema srpskoj vlasti. U Vranju je gotovo sva gradska elita bila za Bugarsku, jedino su seljaci podrzavali ulazak u Srbiju. Ovo su bila mesta gde se govori prelazni govor.
Koji prelazni govori? Prelazni govori su u Bugarskoj, u Trnu, Perniku, Godeču i Belogradčiku. Tosu oni njihovi ,,zapadnobugarski" govori zapadno od Jatove granice.
Ovo su bila mesta gde se govori prelazni govor. A tek dobitak Pirota i Babušnice je bio Sedmica na Lotou za Srbiju jer je u ovim varošima bio neosporan bugarski karakter,
I ovo isto nema veze sa istinim, upoznao sam dosta Piroćanaca i niko od njih nije imao ni trunke bugarske nacionalne svesti. Ove na -ov su zvali Bugarima.
 
Pogledajte prilog 1273148
Ovo je mapa koju je Mirković napravio za ruski Generalštab i na osnovu koje je Rusija određivala Sanstefanske granice. Granice albanskog etnosa su u potpunosti tačne tom vremenu, a granice između Srba i Bugara uzeti sa rezervom jer se uglavnom radilo o ruralnom stanovništvu koje nije ni imalo razvijenu nacionalnu svest.

Ako je neko poznavao etnografiju Balkana onda je to Jovan Cvijić.

Cvijic,_Jovan_-_Breisemeister,_William_A._-_Carte_ethnographique_de_la_Péninsule_balkanique_(pd).jpg
 
Objavljivano je dosta etnografskih mapa na ovoj temi.
Ali niko etnografiju i antropologiju Balkana nije poznavao kao Jovan Cvijić.

Drugo rekao si jednu veliku neistinu malo iznad, a to je da je u Babušnici i Pirotu postojao neosporan bugarski karakter. Ne samo što Piroćanci nemaju bugarsku nacionalnu svest, nego se za ljude koji se smatraju za Bugare malo sa podsmehom odnose, pa tako imaš Nešu Bugarina, Mirka Bugarina, Dragana Bugarina... A ja razumem o čemu se radi, jer sam ja takođe iz tih pograničnih krajeva gde isto postoji ta šala. A odnosi se na ljude da su prihvatili da su Bugari samo zato što se prezivaju na -ov i ni zbog čega drugog. Otuda i potiče izraz ,,tuta Bugarin". Što nije nimalo kompliment mogu samo reći.
 
Poslednja izmena:
Ali niko etnografiju i antropologiju Balkana nije poznavao kao Jovan Cvijić.

Drugo rekao si jednu veliku neistinu malo iznad, a to je da je u Babušnici i Pirotu postojao neosporan bugarski karakter. Ne samo što Piroćanci nemaju bugarsku nacionalnu svest, nego se za ljude koji se smatraju za Bugare malo sa podsmehom odnose, pa tako imaš Nešu Bugarina, Mirka Bugarina, Dragana Bugarina... A ja razumem o čemu se radi, jer sam ja takođe iz tih pograničnih krajeva gde isto postoji ta šala. A odnosi se na ljude da su prihvatili da su Bugari samo zato što se prezivaju na -ov i ni zbog čega drugog. Otuda i potiče izraz ,,tuta Bugarin". Što nije nimalo kompliment mogu samo reći.
Pomiješao si me sa nekim.
 
Ali niko etnografiju i antropologiju Balkana nije poznavao kao Jovan Cvijić.

Drugo rekao si jednu veliku neistinu malo iznad, a to je da je u Babušnici i Pirotu postojao neosporan bugarski karakter. Ne samo što Piroćanci nemaju bugarsku nacionalnu svest, nego se za ljude koji se smatraju za Bugare malo sa podsmehom odnose, pa tako imaš Nešu Bugarina, Mirka Bugarina, Dragana Bugarina... A ja razumem o čemu se radi, jer sam ja takođe iz tih pograničnih krajeva gde isto postoji ta šala. A odnosi se na ljude da su prihvatili da su Bugari samo zato što se prezivaju na -ov i ni zbog čega drugog. Otuda i potiče izraz ,,tuta Bugarin". Što nije nimalo kompliment mogu samo reći.
Не заборавимо да су само у прошлом веку у два већа таласа ти људи бугаризовани - мењана су им презимена, између осталог. Стицајем околности, задржавши та презимена, неки су остали Бугари, док други нису (иако их нису мењали).
 
Не заборавимо да су само у прошлом веку у два већа таласа ти људи бугаризовани - мењана су им презимена, између осталог. Стицајем околности, задржавши та презимена, неки су остали Бугари, док други нису (иако их нису мењали).
Misliš na dva svetska rata ili?
 
Не заборавимо да су само у прошлом веку у два већа таласа ти људи бугаризовани - мењана су им презимена, између осталог. Стицајем околности, задржавши та презимена, неки су остали Бугари, док други нису (иако их нису мењали).
Svašta se dešavalo tu, to sa prezimenima ne mora ništa da znači, Šopi su se mahom i prezivali na -ov, kad hoćeš nekog da raspoznaješ sve je prema ocu, Marko Vojkanov (od oca Vojkana), Petar Draganov (od oca Dragana).
 

Back
Top