Nikako. Sjednemo tamo gdje i piše na karti da nam je mjesto. Smjestimo se, pa ošacujemo po busu. Naprijed zgodan tip sjedi sa ženom i ne komunicira. Znači sam je. Podignem se kažem toj ženi, oprostite gospođo, meni je muka u autobusu, već mi je zlo, pa ako bi ste bili ljubazni da se zamijenimo za mjesta. Gledajući u moje molećive oči, slušajući topli zvuk moga glasa, gospođa ustaje i ustupa mi mjesto. Sjedam i šutim. Poslije par momenata muškarac pored pita je li vam bolje...i počinje ragovor. Kafa na pauzi. Dok trepneš šofer kaže: stigli smo!