Transcendental
Buduća legenda
- Poruka
- 29.507
Svedoci smo, u poslednjih 13 godina vladavine političko-komercijalne grupacije SNS, postepenog procesa promene političkog života države Srbije, i to na način da se taj politički život očisti od politike - to jest, aktivno se formira jedna ANTIPOLITIKA i jedno antipolitičko okruženje.
Antipolitika je zaista jedno neverovatno moćno oružje u rukama onih na vlasti koji pretenduju da vladaju autokratski. Takođe, antipolitika je idealno okruženje i za određeni broj parazitskih opozicionih organizama. Pored lokalnih pijavica, antipolitika je takođe i poželjan standard kod svih spoljnih faktora koj iimaju nekakve interese u Srbiji.
Šta mislim kad kažem antipolitika? Evo nekoliko primera:
Očišćenost politike od bilo kakve ideologije. Političke organizacije se u potpunosti pretvaraju u interesne grupe kojima je materijalna dobrobit prioritet broj jedan. Stranke se pretvaraju u organizacije koje okupljaju ljude sa bliskim komercijalnim interesom, i privlače one koji vide priliku za "grebanje" od budžeta države. SNS je tipičan primer ovakve stranke, jer funkcioniše kao kišobran stranka u kojoj u isto vreme postoje sve ideogije i nijedna. U SNS-u su na gomili i najveći liberali, evropejci, rusofili, demokrate, neoradikali, komunisti, četnici, fašisoidi, i sve ostalo što možete da zamislite na jednom mestu. Ovakve stranke su po svojoj prirodi antipolitičke, jer svoje zajedništvo zasnivaju na materijalnom interesu, a ne ideološkom saglasju - što je odlika privrednih društava, a ne političkih organizacija.
Potpuno preuzimanje i kontrola nad medijima. Država trenutno kontroliše preko 90% elektronskih i štampanih medija. Na ovaj način, oni su sposobni da u potpunosti neutrališu novinarstvo kao kontrolni faktor njihovog rada. Pored toga, mediji gube svoju originalnu funkciju i pretvaraju se u kanale za stranačku gebelsovštinu - širenje propagandnih sadržaja koji se pripremaju u medijskoj centrali stranke. Jedini mediji koje oni još uvek ne uspevaju da dovedu pod svoju kontrolu su oni finansirani od strane zapadnih država (svi znamo koji), ali i ti mediji vrlo pažljivo hodaju po žici i vode računa da ne dirnu u teme koje bi se sukobile sa interesima SAD i EU u Srbiji. Takoreći, mi na ovaj način imamo za rezultat pravi medijski mrak i ukidanje javnog mnjenja kao političkog faktora u životu države.
Obesmišljavanje demokratskih procesa u institucionalnom okviru države. Kao što svi znamo, određene državne institucije su po svojoj prirodi demokratske, i u državama gde ovi procesi funkcionišu, to je prilika za političke opcije koje se ne slažu sa vlašću da istaknu svoje primedbe i da kroz dijalog doprinesu opštem dobru. Primer takve institucije je Narodna skupština. Naravno, u antipolitičkom okruženju, ovakve institucije su nepoželjne, ali pošto ih je nemoguće ukinuti, cilj ih je obesmisliti. SNS aktivno radi na obemišljavanju skupštine već 13 godina. Od sednica na kojima izglasavaju desetine zakona za pola sata bez diskusije, ignorisanja poslovnika, zloupotrebe funkcije Predsednika skupštine, korišćenja vremena za reč da bi govorili o svojim političkim protivnicima da su ustaše i izdajnici - Narodna skupština je evoluirala u vulgarni, besmisleni cirkus. Sve ovo se dešava i u drugim, manjim skupštinama, kao i u ostalim demokratskim institucijama države. Sve je očišćeno od politike, a vladaju lične uvrede, neosnovane optužbe, pritiskanje tastera na zvonce, i ostali aspekti antipolitike SNS.
Potpuna kontrola izbornog procesa. SNS je stranka koja je izuzetno mnogo resursa za ovih 13 godina potrošila na kontrolu izbora. Medijska propaganda, kese sa uljem i šećerom, asfaltiranje seoskih ulica, call centri, obećavanje radnih mesta, zastrašivanje, pretnje, "prijateljski" saveti, mobing, otkazi, kupovina glasova, mrtvi glasači, dovoženje glasača iz okolnih država, i sve ostale moguće i nemoguće mahinacije kojima se kontroliše izborni proces i obezbeđuje većina na izborima. U normalnim okolnostima, glasači bi se privlačili izbornom kampanjom, ali pošto politike ovde više nema, izbori su jedan operativan proces gde SNS mašinerija aktivira glasačko telo uigranim praktičnim metodama kontrole.
Pored ovih nekoliko, moguće je pronaći desetine drugih primera antipolitike koja je zavladala u Srbiji. Jedan od suštinskih problema koji nastaju kao posledica antipolitike je svojevrsna antipolitička spirala - građani postaju apatični jer vide da je sistem truo do srži, te odustaju potpuno od učestvovanja u političkom životu. Na nivou izbora, oni postaju apstinenti, a u kontekstu političkog života se povlače iz istog i prepuštaju ga najgorem društvenom talogu, sačinjenom od neprincipijelnih oportunista, korumpiranih biznismena i nesposobnih parazita. Ovaj proces dovodi do snaženja antipolitike, slabljenja institucionalnog okvira države, zatiranja inovativnog duha sposobnih ljudi, i opštedruštvene vrednosne dekadencije. Time društvo sve više tone i država nastavlja da se razgrađuje.
Antipolitika je zaista jedno neverovatno moćno oružje u rukama onih na vlasti koji pretenduju da vladaju autokratski. Takođe, antipolitika je idealno okruženje i za određeni broj parazitskih opozicionih organizama. Pored lokalnih pijavica, antipolitika je takođe i poželjan standard kod svih spoljnih faktora koj iimaju nekakve interese u Srbiji.
Šta mislim kad kažem antipolitika? Evo nekoliko primera:
Očišćenost politike od bilo kakve ideologije. Političke organizacije se u potpunosti pretvaraju u interesne grupe kojima je materijalna dobrobit prioritet broj jedan. Stranke se pretvaraju u organizacije koje okupljaju ljude sa bliskim komercijalnim interesom, i privlače one koji vide priliku za "grebanje" od budžeta države. SNS je tipičan primer ovakve stranke, jer funkcioniše kao kišobran stranka u kojoj u isto vreme postoje sve ideogije i nijedna. U SNS-u su na gomili i najveći liberali, evropejci, rusofili, demokrate, neoradikali, komunisti, četnici, fašisoidi, i sve ostalo što možete da zamislite na jednom mestu. Ovakve stranke su po svojoj prirodi antipolitičke, jer svoje zajedništvo zasnivaju na materijalnom interesu, a ne ideološkom saglasju - što je odlika privrednih društava, a ne političkih organizacija.
Potpuno preuzimanje i kontrola nad medijima. Država trenutno kontroliše preko 90% elektronskih i štampanih medija. Na ovaj način, oni su sposobni da u potpunosti neutrališu novinarstvo kao kontrolni faktor njihovog rada. Pored toga, mediji gube svoju originalnu funkciju i pretvaraju se u kanale za stranačku gebelsovštinu - širenje propagandnih sadržaja koji se pripremaju u medijskoj centrali stranke. Jedini mediji koje oni još uvek ne uspevaju da dovedu pod svoju kontrolu su oni finansirani od strane zapadnih država (svi znamo koji), ali i ti mediji vrlo pažljivo hodaju po žici i vode računa da ne dirnu u teme koje bi se sukobile sa interesima SAD i EU u Srbiji. Takoreći, mi na ovaj način imamo za rezultat pravi medijski mrak i ukidanje javnog mnjenja kao političkog faktora u životu države.
Obesmišljavanje demokratskih procesa u institucionalnom okviru države. Kao što svi znamo, određene državne institucije su po svojoj prirodi demokratske, i u državama gde ovi procesi funkcionišu, to je prilika za političke opcije koje se ne slažu sa vlašću da istaknu svoje primedbe i da kroz dijalog doprinesu opštem dobru. Primer takve institucije je Narodna skupština. Naravno, u antipolitičkom okruženju, ovakve institucije su nepoželjne, ali pošto ih je nemoguće ukinuti, cilj ih je obesmisliti. SNS aktivno radi na obemišljavanju skupštine već 13 godina. Od sednica na kojima izglasavaju desetine zakona za pola sata bez diskusije, ignorisanja poslovnika, zloupotrebe funkcije Predsednika skupštine, korišćenja vremena za reč da bi govorili o svojim političkim protivnicima da su ustaše i izdajnici - Narodna skupština je evoluirala u vulgarni, besmisleni cirkus. Sve ovo se dešava i u drugim, manjim skupštinama, kao i u ostalim demokratskim institucijama države. Sve je očišćeno od politike, a vladaju lične uvrede, neosnovane optužbe, pritiskanje tastera na zvonce, i ostali aspekti antipolitike SNS.
Potpuna kontrola izbornog procesa. SNS je stranka koja je izuzetno mnogo resursa za ovih 13 godina potrošila na kontrolu izbora. Medijska propaganda, kese sa uljem i šećerom, asfaltiranje seoskih ulica, call centri, obećavanje radnih mesta, zastrašivanje, pretnje, "prijateljski" saveti, mobing, otkazi, kupovina glasova, mrtvi glasači, dovoženje glasača iz okolnih država, i sve ostale moguće i nemoguće mahinacije kojima se kontroliše izborni proces i obezbeđuje većina na izborima. U normalnim okolnostima, glasači bi se privlačili izbornom kampanjom, ali pošto politike ovde više nema, izbori su jedan operativan proces gde SNS mašinerija aktivira glasačko telo uigranim praktičnim metodama kontrole.
Pored ovih nekoliko, moguće je pronaći desetine drugih primera antipolitike koja je zavladala u Srbiji. Jedan od suštinskih problema koji nastaju kao posledica antipolitike je svojevrsna antipolitička spirala - građani postaju apatični jer vide da je sistem truo do srži, te odustaju potpuno od učestvovanja u političkom životu. Na nivou izbora, oni postaju apstinenti, a u kontekstu političkog života se povlače iz istog i prepuštaju ga najgorem društvenom talogu, sačinjenom od neprincipijelnih oportunista, korumpiranih biznismena i nesposobnih parazita. Ovaj proces dovodi do snaženja antipolitike, slabljenja institucionalnog okvira države, zatiranja inovativnog duha sposobnih ljudi, i opštedruštvene vrednosne dekadencije. Time društvo sve više tone i država nastavlja da se razgrađuje.
