malo sam se izgubila
khm
tatu nemam, doživeo je nesreću kada sam imala 6 godina
mama je ljubav uvek pokušavala da nadomesti materijalnim stvarima jer je radila i noćne smene kako bi nama obezbedila lagodan život
kontam da zato i nismo bile toliko bliske.. sad jesmo
hm, suprug.. ne znam podseća li na tatu, ne sećam ga se, mada znam iz priča da je bilo dovoljno da drekne sestrino ime da istog momenta prestaje da pravi glupost koju je započela, bez batina, u prevodu - autoritet
mama je labilna i naivna i mislim da sam ja na nju, suprug bi se možda uklopio u priču sa ocem..
zbog maminih grešaka pokušavam da detetu pružam samo ljubav i ono najneophodnije, još je beba, ali ću se truditi da ga učim da, pored toga što treba da bude dobar, treba da bude i skroman, ne u pogledu želja i ambicija već kad govorimo o skupim stvarima koje su meni bile zamena za ljubav, ne želim da i ja napravim takvu grešku
mama se jedva pomirila sa činjenicom da sam se udala i po prvi put u ruke uzela sunđer, uključila mašinu ili sredila svoju sobu.. pošto je uglavnom sve to ona radila i pored posla
odnosno, pravila od mene običnog parazita
ajd sad probaj ponovo, da se razumemo
- - - - - - - - - -
a ovo da mi je govorila da pravim gluposti, da sam slepa.. hebi ga, nije joj bilo pravo što sam se udala