Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ne lupaj...da si rekao da secas mirisa na porodjaju verovao bit ti...
Zavisi o kom vremenu govoriš...mene muči jedno lično zapažanje..ako se "vreme" koje dolazi posle života naziva smrt kako se onda zove "vreme" pre života?...isto smrt ili?

)


Verovatno misliš na Wittgensteinov Tractatus gde je krenuo od nule i stigao do nule (paradoksa) tj. na kraju je iskritikovao sam sebe, nije verbalno uspeo da predje granicu..
Heidegger je donekle kvalitetno mantrao o smrti kao o konačnom horizontu svega...ali niko nije mantrao o horizontu pre svega...
Mužjak je u pravu kad kaže da je vreme nešto što je moje i što ne postoji izvan JA ali baš zato sam i pojam vreme stavila pod navodnike jer vreme definitivno postoji
i posle mene, moje JA ne postoji u tom vremenu...
Htela sam da kažem da je smrt isto mesto odakle smo došli kad smo se rodili...


"Vrijeme postoji samo u razumu dok tvoje JA postoji i izvan vremena, bezvremeno, ali JA kao subjekat jedino postoji u vremenu..."
Kad sam bio mali,uvek mi je ovo bilo sumljivo...
- - - - - - - - - -
Još samo da nam se objasni šta je JA kao JA,a šta subjekat kao JA...
Ali brez petljanja moliću!![]()
Sve što si ovde pročitao (pa čak i u uvodu citirao) samo su iluzije, protkane mislima (opet iluzijama)... i očekivano, odgovori na tvoja pitanja su izostali..."Smrt je oslobađanje jer
umreti znači nemati više
potrebu ni za kim. Nesrećni
rob biva oslobođen, silom,
svojih
zadovoljstava,
svojih nedaća, svog života
željenog i večnog. Kralj
biva oslobođen od svojih
poseda, kojih nije želeo da
se odrekne. One koje su se
razbacivale ljubavlju bivaju oslobođene opšteg divljenja koje su
obožavale. Pobednici bivaju oslobođeni svojih pobeda kojima
su posvetili život.
Zato smrt oplemenjuje i odeva u neviđene, raskošne
halje to jadno besmisleno telo. Jer to je sad telo slobodnog
čoveka, bez obzira što on to nije hteo da bude. Jer to više nije
telo roba, iako je taj rob plačući izgubio svoje ropstvo. Kao što
neki kralj čija je najviša slava njegova kraljevska titula može biti
smešan kao čovek ali je veliki po tome što je kralj, tako i mrtvac
može biti izobličen, ali je veliki zato što je slobodan."
Fernando Pesoa
...
ima li svrhe razmišljati o smrti?
određuje li upravo to razmišljanje, taj naš stav o tome - čitav naš život, i to kako ga živimo?
šta mislite...
Slabo ti je ovo,da ne kažem neproduhovljeno...Kakav odraz u ogledalu boktemazo...
Dušu svoju spoznaješ najneposrednije,damar svetlosti koje vidiš osvetljava...
Duša ti osvetljava svet-ne budi jok...
Rekoh već:intencijalnost svesti-njena napregnutost-životnost...Kad ona ugasne-ugasio si!
Sve što si ovde pročitao (pa čak i u uvodu citirao) samo su iluzije, protkane mislima (opet iluzijama)... i očekivano, odgovori na tvoja pitanja su izostali...
Međutim, ono što ti sigurno može pomoći u shvatanju je ako se upitaš:
KO to razmišlja o smrti?
Šta to tvoje JA podrazumeva?
Da li si TO "podrazumevano" zapravo TI?
... i tako shvatiš KO tu zapravo "umire", a KO ne može nikako, jer vazda postoji i "van" tog procesa matriksa,
... i što je možda još bitnije: KO se zapravo rađa, a KO ne može nikako, jer vazda postoji i "van" tog procesa matriksa.
Da smo sav "strah" usmeravali na "vreme" pre rođenja, danas bi se smrt slavila, a rođenje oplakivalo... i ne bi pričali kako će ko nahebati u zagrobnom, već kako je ko nahebo pre rođenja.
Primer
Umesto
"Vidi ovog ološa, u paklu će goreti"
Tipa
"Vidi ovog ološa, sigurno iz pakla dolazi"
a popovi bi krstili narod tek na samrti... i to na osnovu "rekla-kazala" o skoro-pokojnom.
Dakle, ako prvi komšija kaže za njega da nije bio "dobar", onda ništa od krštenja...pa bi Srbija bila u ozbiljnoj oskudaciji po tom pitanju.
i to sve u slučaju da su se ljudi više plašili boravišne lokacije ćaletovih yaya naspram mrtvačkog sanduka i crva.
Tako da nakon svega ostaje pitanje od krucijalne važnosti:
Da li možeš videti/sagledati SEBE, a da taj odraz bude oslobođen svih etiketa?!
ONO što budeš "video", je ujedno i odgovor na sva bitna životna/filozofska pitanja.
Rođenje, življenje, smrt - predstavljaju obitavanje do granica matriksa, koji je prepun pravila koja se "moraju" poštovati.
Što znači da:
1. na pešačkom moraš propustiti pešaka, a ne proći "kroz" njega... jer ako "prođeš" kroz njega, to jeste događaj gde je slika udarila sliku (što bi rekao Ozi), ali će tako tvoja slika završiti u zatvoru koji je takođe slika... i tvoja slika je tamo nahebala... a o emocijama koje ćeš TI kroz tu sliku preživljavati, nema potrebe razglabati...jer predstave o takvim "slikama" ne mogu biti pozitivne..... Dakle, pusti pešaka neka prođe.
2. kao što negde rekoh, ne moraš otići u planine i živeti tamo gde medvedi nose poštu... naprotiv, rođen/stvoren si "tu gde jesi", pa shodno tome i stvaraj... a gde ćeš to kvalitetnije i obimnije neg` međ` ljudima?!
3. razlog zbog čega čovek treba stvarati tj biti produktivan, nije samo jer je i sam "stvoren". Već se dodatno otkriva po tome kako se oseća kada stagnira, uništava ili nazaduje. Blago rečeno "loše". A jedino "dobro" kada nešto stvori.
4. šta god radio i mislio, tako će ti se i vraćati pa ćeš tako i živeti... s time što postoji još jedan fenomen o kome ovde ne primetih da neko govori... a to je moć samog razmišljanja, kojim se magnetišu/privlače događaji... u prevodu "pazi šta želiš, da ti se to ne ispuni", ili "ono od čega bežiš, to te i sustigne"...milijardu puta provereno, pa mu dođe i istinito... zbog nebavljenjem ovom tematikom (materijalizovana posledica čiji uzrok nije fizičke, već mentalne prirode), ovaj pdf će ostati tako suvoparan...jer upravo ta oblast, jednim delom predstavlja direktnu vezu između onostranog i ovostranog, a drugim otkriva mehanizam ovog matriksa... iako je on sam "pojava u svesti"... dakle najviše o stvari po sebi, koja opet iziskuje neka "pravila".
5. sve moguće "grane" filozofije ne mogu bez istih, jer se upravo matriksom bave

Nema potrebe kolega, ionako smo dovoljno automatizovani u "njima" (svako u svom). Neki čoporativno sinhronizovani, dok drugi vazda čekaju kod OK korala.Ne zaglavljuj se u glupe matrikse,ostani u nirvani...Umiri površinu svesti i nek samo bljeska mirno svojom životnošću.
Odgovor se otkrije tek kada se cela ta "vožnja" raspršiIdemo u svest!
Misao...Ali ne ophrvana nekim sadržajima,samo željna postojanja svojeg dejstva misaonog...Udivljenost svojom mišlju sporo dolazi
-bolje opisati s "ophrvava" i to neki zovu "ljubav",,, Tu ima i strepnje tihe koju egzistencijom nekad zovemo...
Ma to je to što kažeš:alfa i omega našeg bljeskanja svesti,te se čini-i svega što postoji...
Da,sve ima neke misli:i onaj kamićak i stena i kap i more,ali i planeta i Sunce...A šta misli svemirski prostor? HUUH!
E vidiš svetlosti-tek tu je transcedencija...Tu se stvaraju svetovi i tek treba da shvatimo...Ne žuri i ne pravi se pametan-
tu će pamet da zastane svaka...Tu se mora unazad ići i to daleko,veoma daleko-ni Habl ne može toliko,,,Jeka stvaranja?
Odakle dolazimo majkumu...?![]()

Nije, al ne može i jare i pareFilozofu ne treba da je važno kakav utisak ostavlja,već šta mu porađa radoznalost istraživačka...
Mada je dobro i da dobro izgleda žemskicama...
Ybg,krv nije voda...![]()

"Don't mix frogs and grandmothers"When you're dead, you're fuckin' dead, and this is the only philosophy.
When you're dead, you're fuckin' dead, and this is the only philosophy.
