smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Amor, koga smo najčešće zvali Ami, je bio moj prvi "lesika". Bio je pun "bisera", pre svega zbog svog kukavičluka, ali i razmaženosti.
Setih se nešto proslave Nove godine kod mene u kući. Bilo nas je "između 10 i 150", on je bio preplašen od petardi iz komšiluka i samo vrebao priliku da pobegne. I dan danas moj dobar prijatelj, malo "smotan" u to vreme, nije bio raspoložen da prati svoju tadašnju devojku do kuće, već se sa njom opraštao na kapiji. Ami je iskoristio "gužvu" i pobegao, a "kazanova" je istog sekunda ostavio devojku i pojurio za njim! Ubrzo se vratio noseći ga u naručju onako velikog - sa komentarom: "Evo ga... Nisam smeo da ga pustim da pobegne... ko zna kad bih ga uhvatio, a za Anu nema problema: zna gde joj je kuća, a uhvatiću je večeras".
Kavaljer...
Setih se nešto proslave Nove godine kod mene u kući. Bilo nas je "između 10 i 150", on je bio preplašen od petardi iz komšiluka i samo vrebao priliku da pobegne. I dan danas moj dobar prijatelj, malo "smotan" u to vreme, nije bio raspoložen da prati svoju tadašnju devojku do kuće, već se sa njom opraštao na kapiji. Ami je iskoristio "gužvu" i pobegao, a "kazanova" je istog sekunda ostavio devojku i pojurio za njim! Ubrzo se vratio noseći ga u naručju onako velikog - sa komentarom: "Evo ga... Nisam smeo da ga pustim da pobegne... ko zna kad bih ga uhvatio, a za Anu nema problema: zna gde joj je kuća, a uhvatiću je večeras".
Kavaljer...
