Smešna strana filozofije

Kako bi milozvučno bilo, i sa "logičkim normama pravopisa S-H jezika" bi se divno uskladilo, kada bismo brata Sokrata, (raz)umu iz inata, zazvali Zokrat, a Zenona Senon ... Kod takvih "mislilaca" sve može, a moj (raz)um od takvih lingvista i nekrsta sačuvaj, molim Te, dragi Bože

Osmeh - ova glava puno misli.jpg
 
Pitali kinika Diogena, onog bezobraznika kojega su zvali maniti Sokrat i džukela, a taj lakrdijaš je bio ubeđenja da je svaka devojka njegova žena:

"Kada je pravo vreme da oženimo se ?"

a on im je odgovorio sledeće:

"Kada si mlad, ne još, a kada ostariš, ne više !"


P.S.

vidi: Diogen Laertski 6, 63 (= Giannantoni, VB, 200)

venčanje2.jpg
 
Poslednja izmena:
U svakom slučaju oženi se, tu nema dileme. Ako nađeš dobru ženu bićeš neizmerno srećan, a ako ne filozof će od tebe da postane …

- - - - - - - - - -

Što se tiče Aristotela i žena, one su mu bile slaba strana, svakog trena i svakog bogovetnog dana, evo dokaza da mu je to bila vrlina, a ne mana. Jednom prigodom ga je jedan mlađi kolega filozof upitao zašto toliko trči za lepim devojkama. Aristotel ga je začuđeno pogledao, pa odgovorio:

Čudim se što me to pitate. Vi vidite, a takvo pitanje može postaviti samo slepac.”

- - - - - - - - - -

Aristotel se jednom prigodom našao u društvu nekog poznanika koji mu je ispričao kako ga mnogo njegovih prijatelja ogovara i trača iza njegpovih leđa, to ga mnogo vređa, a filozof mu reče:

Ako me kleveću kad sam podalje od njih, ništa mi ne smeta. Tada me mogu i izudarati.

- - - - - - - - - -

Opštepoznato je da je Aristotel bio učitelj Aleksandra Velikog, te ga je on neizmerno cenio. Jednom prilikom, Aleksandra su upitali zašto više poštuje Aristotela nego svog oca, a njegov odgovor je glasio:

Davši mi život, moj je otac Filip učinio da s` neba siđem na zemlju, a Aristotel je svojom znanošću učinio da sa zemlje ponovo ugledam nebo. I koga onda trebam više poštovati?
 
Noćas sam sanjao prelep san i zato mi je sa osmehom započeo ovaj dan. U Sirakuzama, na dvoru onog glupog tirana Dionisija, družimo se Platon i ja. Čim me Platon ugleda ovo mi doda:

»Đe si, Kiki, bre !? Bio bi zakon za mene da te nisu sjebale žene.«
 
Ako ovoga trena, ovakav kakav (je)sam, ne postoji JA onda bi bilo iluzorno i razmišljati (čuj - razmišljati ...a ko će da razmišlja ako nema JA), o postojanju, bilo čega, drugoga, čak onog mog onostranog JA ...Sve bi bilo laža i paralaža, pustoš i tama i zlo zla … Zar i sama, biće da je zbog mene i izmišljena, reč inteligencija ne završava sa JA …. ha-ha-haaaaaaa …. :hahaha:

OSMEH - JA.jpg
 
Poslednja izmena:
Još u 5-om veku, pre Hrista, ulicama drevne Atine se je, iz svih grla, ova parola orila:

PAIDEIA (obrazovanje, edukacija …)

a sada, gle jada, ulicama Beograda ne može se proći od smrada:

LAŽ, RAZVRAT, BEZUMLJE, PRELJUBA, BLUD ...,

to su jedine parole …

Ko je, bre, tu lud ? - pita se svaki normalni ljud ...
 
Da su Atinjani u petom veku vikali nesto drugo, mozda danas u Beogradu ne bi bilo smrada? Sta mislis o tome? :lol:

Mislim, bezbeli, po takvom sceneriju, ne daj, Bože, sada bi svi isto smrdeli i ne bi se od majmuna razlikovali ...:think:

- - - - - - - - - -

bas se oseca zelja da se ogrne zavesa

i da se vode prazne price od pre 2 hilj god

ali su i tada coveka trazili svecom

Diogene, brati, ti li si ? A šta bi kad se otrezni ? Ko ti bure dira - nek u ćurlik svira …. :rtfm:
 
S kim si onakav si, bolesne seke prenose zarazu dobrog u sebi....

Ne se-ri - razvratne adžuvančine su bezume zveri !!!

- - - - - - - - - -

I stalno, tako nekako, sukobavljamo se, svakodnevno i neprestano, onako junački – prsa u prsa, ovaj moj BIT-nostni, ovozemaljski, JA i ona moja sena, lepa kao prelepa žena, onaj kroz SAVEST smarajući, UM mi zezajući, Platon bi rekao ONOSTRANI, JA, a taj, očigledno iskusniji, umniji i svakoliko savršeniji, JA me stalno zeze i nikako da pukne ta naša neraskidiva pupčana veza …

Taj moj BIT-nostni, ovozemaljski, dišeći, govoreći i pišeći, JA nikako da dokaže da te SAVEST moreće džukele nema, jer nije deo nikakvih šema, ne pomaže mi kod razobličenja filosofskih tema i ne može da ga oboji nikakva sema … Ima Te, brate, a nema, aporetički da, a praktički si još uvek dilema … Od Tebe mi glava prepuna problema …

A On, taj moj ONOSTRANI JA, mi neprestano čangriza: da je moja soma zatvor moje napaćene DUŠE, zato što previše jurcam crnke, smeđe i plavuše i da sam, samo zato, grešan do guše ... I još mi se u brk smeje to moje drugo JA, biće da zbog mog neznanja, i još mi veli, ništa dobro mi ne želi i mom ovzemaljskom kraju se veseli:

»Na popravnom ispitu DUŠA ti je pala, još dublje propala, zato što se nisi mogao okaniti budala i sve svoje vreme, umesto na žene, posvetiš UMU koji bi ti, samo u tom slučaj, pomog`o, smilovao bi ti se dragi Bogo, da ti DUŠA na Nebesa krene i da tad vidiš pokraj Boga mene…«

P.S.

Platone brate, razjasni mi taj svoj svet ideja i reci mi da li mog ovozemaljskog ja ima, ili nema !

OTIŠAO SAM DA FATAM RIBU....jpg
 
SMEŠNA STRANA FILOZOFIJE
- za grešnike, ljubavnike i početnike
--------------------------------------------
Hegelova logika je, k`o pasulj, prosta ako se interpretira u stilu Sokratovog omiljenog načina izražavanja - silogizma a la:

»Jer je ideja jedino realno biće, zato je nauk o ideji nauk o biću; dakle ideja je metafizika; dakle filozofija je panlogizam …«

Husserl, začetnik, a nije, na njegovu veliku žalost, bio četnik, fenomenologije, je to jedva doček`o i drugu Hegelu ovo rek`o:

»Nema božanstvenijeg, lepšeg, mirisavijeg, slađeg i rađeg fenomena kao što je Njeno veličanstvo Žena !«

Martin Heidegger, švalerčina stara, njegova ljubljena Hannah Arendt je posle burne noći ostala bez moći i blaženo mirovala, drugarima `vako progovara:

»Vas dvojica uzalud trubita – ništa nema mudrije od mog tu-bit-a !

Negde iz budžaka, silno je voleo svog duševnog mraka, začu se i cviljenje Kanta učenjaka:

»Moja kritika je Kritiga čistoga uma, a pošto to kod vas nema svaka kritika bi bila jalova – ista kao vaša nauka.«

Krstan Đ. Kovjenić

:ok: :)
 
Evo šta mi se ukaza, moj um je intregralni deo kosmosa:

Kanta od Kanta je korisnija ...

Канта од Канта је кориснија

Али свакако није миомириснија.

На кант ставићу канту рече Кант

То смешно ће бити онда гарант.

И

Канта рече: критика чистог ума!

А што могу знати?-Кант сада дума.

Напиши критику практичног ума!

Та хоћу, јер ме не мучи сумња.

А о критици моћи суђења?

Чему могу да се надам без гађења?

И ману(е)ла канта поклопцем својим,

Канту рекла: Не идем путем твојим.

А Канте, сад од тебе морам поћ

Њ ему канта пожели лаку ноћ!

Енде!
 

Back
Top