U vremenu u kojem odnosi između dve države nisu najidealnije sređeni, u kojem postoji jedan potpuni istoriografski raskorak u obrazovnom sistemu, sa totalno različitim interpretacijama istorije (i starije i savremene), sa propagandnim aktivnostima koje su u jasnom sudaru, sa školama u Srbiji u kojima je Austrougarska satanizovana, predstavljena kao okupator velike većine Srba i srpskih zemalja, sa zabranjivanjem istorijskih udžbenika i knjiga iz Srbije (zaplenjivanje i uništavanje ukoliko budu pronađeni u Austrougarskoj)...tebi zvuči savršeno logično da Beč zatraži vezano za čoveka koji je iovako omražen i kompromitovan (po mišljenju nekih i ludak), kao liberal vrlo ograničenog političkog uticaja, i to zbog stavova oko kojih je u naučnom smislu potpuno beznačajan i u Srbiji a kamoli van nje...da bude marginalizovan?
Da traže potiskivanje Milojevića, dok se
autohtonističke interpretacije u samoj Austrougarskoj sasvim slobodno i normalno razmatraju, uključujući i od strane austrougarskih Srba...među kojima je i Milojevićev direktni nastavljač, Simo Lukin Lazić, koji u toj Austrougarskoj piše i objavljuje parafrazirajući Milojevića i koji svoju milojevićevsku istoriju slobodno u sred Zagreba štampa i objavljuje 1895. godine?
Štamparija koja je izbacila
Milojevića 2.0 je u rukama rimokatolika Hrvata koji je poreklom Nemac; ćale mu rođen u Tiringiji kao najčišći Švabo i došao u Zagreb gde se pohrvatio, i prozvao Dragutinom pored Karlom. Vlasnik hrvatske kraljevske univerzitetske knjižare.
Hajde mi sve to uklopi u nekakvu razumnu celinu...u kojoj dimenziji to ima ikakve logike?