Случај Давид Драгичевић

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
tenor.gif
 
После свега, мени и даље није јасно шта се овде дешава?
Како је могуће да полиција више не заврши са овим случајем? Овако баш испада да се нешто или неко крије.

Policija ima važnijeg posla od ovih *******nih luzera.
Ljudi stoje i pokazuju pesnicom prema nebu, nije protuzakonito, nek pokazuju, i nek uživaju u vanjskim toplinama
 
Pravda za Davida dobila rješenje

Članovi grupe Pravda za Davida i večeras su se, 268. dan uzastopno okupili na Trgu Krajine, tražeći rasvetljavanje smrti Davida Dragičevića. Sa okupljanja je poručeno da je pokret konačno dobio rješenje kojim Pravda za Davida i zvanično može početi sa radom.

765-430-dea82a213eddbdd4ec3660f847e19ecd.jpg


Utorak, 18.12.2018. | 19:27

Grupa Pravda za Davida konačno je dobila rješenje kojim ovo udruženje i formalno počinje da postoji. Kažu da će već od početka 2019. godine početi sa radom i učlanjivanjem ljudi.

Davor Dragičević je imao poruku za sve koji su sjedili u zgradi Narodne skupštine Republike Srpske, dok je on ispred te institucije protestovao.

Borba se nastavlja, poručeno je iz grupe Pravda za Davida, jer je nakon izbora premijera i ministara u Narodnoj skupšitni, postalo jasno da institucije Republike Srpske, nemaju namjeru da rasvijetle ubistvo Davida Dragičevića.


BN TV
 
Распали потурице што качиш ово поручи преко својих балија том несретном човјеку:
ИНСТИТУЦИЈЕ СРПСКЕ НИСУ НАДЛЕЖНЕ ЗА ОВО НЕГО ТУЖИЛАШТВО РС.
А У ЊЕГА ЉУДЕ ПОСТАВЉА ИНСТИТУЦИЈА ИЗ САРАЈЕВА, ВСТС.
НЕКА СЕ ОБРАТИ САРАЈЕВСКИМ ПОТУРИЦАМА ЗА ПРАВДУ, ЈЕР ОНИ КОЧЕ СВЕ.

Ах, да...откако је ставио "влашку ношњу" на себе у покушају глумљења Кочићевог лика...
он је за "чаршију" Усарајву четник баааа, дакле - мрски влах...Иронично, али истинито...
 
После свега, мени и даље није јасно шта се овде дешава?
Како је могуће да полиција више не заврши са овим случајем? Овако баш испада да се нешто или неко крије.

Pa završila je ali javnost nije prihvatila nalaze policije jer su ti nalazi pomalo uznemiravajući po javni moral.Nije reč uopšte o ubistvu nego o samoubistvu kome je prethodio raskid emocionalne homoseksualne veze.
 
Ах, да...откако је ставио "влашку ношњу" на себе у покушају глумљења Кочићевог лика...
он је за "чаршију" Усарајву четник баааа, дакле - мрски влах...Иронично, али истинито...
Па то једино ако су код вас у Босни четници носили беле шубаре - четнички болниЋари?
 
Јел тајне службе спремају нешто за Светог Николу?

19.12.2018.
Ubijeno 56 Srba! Mađu žrtvama dečak (7) i njegova sestra (10)... Sećanje na dan kadа је na Svetog Nikolu pala krv


Na današnji dan, 19. decembra, navršava se 25 godina od nekažnjenog zločina muslimanskih ekstremista u selu Gornja Jošanica kod Foče. Tog dana je na svirep način ubijeno 56 meštana srpske nacionalnosti, među kojima 21 žena i troje dece.

Kada je reč o pravoslavnom prazniku Svetog Nikole, u našem narodu se još odavno odomaćio izraz da pola naroda proslavlja ovog sveca, dok druga polovina ide u goste. Nesumnjivo, ovaj praznik predstavlja jedan od najvećih i najveselijih datuma u godini.

Međutim, za meštane Gornje Jošanice kao i celog Podrinja, 19. decembar je simbol stradanja srpskog naroda. Fočaci se svake godine na ovaj dan, sa bolom i tugom prisećaju stravičnog masakra koji su počinili muslimanski vojnici iz Goražda, Foče i Višegrada.

Ekstremisti pod komandom Zaima Imamovića, su za sat vremena masakrirali 56 nenaoružanih meštana Gornje Jošanice a nisu imali milosti čak ni prema deci. Najmlađe žrtve ovog masakra bili su dvogodišnja Danka Tanović, sedmogodišnji Dražen Višnjić i njegova desetogodišnja sestra Dragana Višnjić.

Meštani su toga dana proslavljali Svetog Nikolu i selo je bilo puno gostiju. Međutim, u ranu zoru na hiljade naoružanih muslimanskih vojnika napalo je ovo nebranjeno selo sa namerom da siluju, zapale, i ubiju. Uz povike "Alahu Egber", ekstremisti su započeli svoj krvavi pir.
Išli su od kuće do kuće i ubijali sve živo što bi zatekli. Uključujući čak i životinje.

Žrtve su ubijene u najvećem broju slučajeva hladnim oružjem, noževima, sekirama i maljevima. Pre smrti, žrtve su mučene na najsvirepije načine. Nekoliko žena i devojaka je vezano za drvo nakon čega su ih muslimanski ekstremisti silovali pa ubili.
Prema izjavi preživelog svedoka, Anđelka Grujičiča, sestre Višnjićke su bile svezane za hrastić, gde su ih muslimanski vojnici silovali a potpm im odsekli prste. Pokojnom Vlatku Višnjiću su motornom testerom odsekli glavu, pred sestrama i majkom.

- Došla sam kod mojih na slavu uoči Nikoljdana. Rano ujutro nas je probula pucnjava. Bilo je strašno. Čuo se lelek i zapomaganje, zločinci su trčali oko kuća, upadali u njih i ubijali domaćine oko slavske trpeze ili još usnulu čeljad. Crni dim se bio nadvio nad selo. Nas nekoliko je uspjelo da pobjegne i spasi goli život. Nažalost, poginuli su mi otac Tomo, tetka Goja i djed Rade - ispričala je Dušanka Lalović, svedok ovog masakra koja je samo pukom srećom uspela da preživi. Tada je imala 17 godina a u ovom napadu je izgubila veliki broj rođaka i prijatelja.

- Primio sam u bolnicu u Foči u mrtvačnicu tijela nastradalih. Izvršeni su pregledi u kojima je utvrđeno da su žrtvama odsijecali nos, uši, klali su ih probijanjem noža kroz grkljan a onda ubadali u trbuh da bi se nesrećnik što više patio. Razbijali su Srbima čelo, ruke i noge, noževima kaišali kožu od člnka pa nagore - ispričao je medicinski radnik Slavko Đorđević.
Najmlađa žrtva ovog masakra bila je devojčica Danka Tanović, koja je imala samo dve godine. Muslimanski ekstremisti su iz nepoznatih razloga nasilno poveli malu Danku, mladu ženu Olgu Višnjić i staricu Stojku Višnjić u pravcu Goražda. Blizu obližnje šume su se iživljavali nad njima a potom ih svirepo ubili. Prema izjavama svedoka, dvogodišnju Danku su udarali više puta kamenom u glavu.

Muslimanski ekstremisti su zarobili sedmogodišnjeg Dražena Višnjića i pucali mu u glavu. Dečak je istog trena izdahnuo. Pronađen je u zagrljaju svoga oca koji je takođe svirepo ubijen. Dva metra pored, ležalo je i beživotno telo Draženove sestre Dragane, koja je imala samo 10 godina. Dragana je zlostavljana, mučena i masakrirana. Njeno telo je bilo neprepoznatljivo od brojnih rana i povreda koje su joj zadali muslimanski vojnici.

Ovaj napad na Jošanicu je pažljivo planiran u muslimanskim odborima u Goraždu sredinom decembra 1992. Među organizatorima su bili:
Hadžo Efendić, predsjednik Ratnog predsjedništva i opštine Goražde, član stranke SDA,
Zaim Imamović, komadant 808. brigade muslimanske Armije BiH iz Goražda,
Ahmet Sejdić, komadant 1. višegradske brigade u Višegradu,
Hodžić Šefko, pripadnik policije u Goraždu,
Raščić Rijad iz Goražda, član muslimanskog Ratnog predsedništva u Goraždu,
Merkez Ibro, načelnik policije u Goraždu,
Peda, komadant rogatičke brigade muslimanske Armije BiH,
Ferid Buljbašić, komadant istočno-bosanske operativne grupe muslimanske Armije BiH.

Doneta je odluka da niko ne sme od Srba preživeti, čak ni mala deca.
Asim Hajdarević iz goraždanskog sela Kolovarica, o zločinu i njegovoj pripremi je rekao sledeće:
- Moj komandir čete je bio Aso Husić iz sela Sadbe, opština Goražde. Dana 17. decembra 1992. sreo me je Huso Husić u Sadbi i rekao mi ''Da se sjutra javim pred školu, idemo u jednu akciju''. Tako sam 18. decembra oko 18 časova bio pred školom u Sadbi. Naša (muslimanska) vojska se postrojila, a smotru je izvršio Zaim Imamović u prisustvu Hadže Efendića, predsjednika opštine Goražde. Hadžo nam je održao kraći govor u kome je rekao da muslimanski narod vodi Sveti rat (Džihad) i da mi, pošto smo na Alahovom putu, najmanje što možemo da uradimo je da damo svoj život na tom putu. Rekao nam je da više ni jedan Srbin za muslimane ne može biti dobar.


Posle govora Hadže Efendića govorio nam je komandant Zaim Imamović koji je rekao da se nas 600 sprema da napadne deset sela u Jošanici u kojima su Srbi. Imamović je rekao da je naš zadatak da sela popalimo, a sve u njima što nađemo da pobijemo, ne smije ostati živa ni mačka. On je odredio da komandant ove akcije bude Rasim Korjenić, pošto je iz Jošanice i odlično poznaje teren. Pored Rasima, iz Foče su učestvovali Mustafa Musić, Selim Muslić, Ešef Korjenić, Salko Bočak, kao i drugi muslimani iz Foče i Jošanice kojima ne znam imena".
Prema rečima svedoka, muslimanski vojnici su nakon izvršenog pokolja, u odlasku pevali, igrali i veselili se kao da idu sa neke svadbe a ne sa mesta zločina.
Tokom muslimanske agresije (1992-1995), na području sela Gornja Jošanica poginulo je ukupno 73 meštana, dok je na području cele opštine Foča stradalo 648 lica srpske nacionalnosti. Tokom rata, na području fočanske regije ukupno je ubijeno 39 dece srpske nacionalnosti.

Za zločine nad srpskim civilima do danas niko nije odgovarao.
 
20.12.2018. • Tanjug
Portugalski general: U Srebrenici nije bilo genocida! Oluja je etničko čišćenje! Tri događaja ne zaboravljam

Bivši zamenik šefa misije vojnih posmatrača UN za Hrvatsku i BiH, general-major Karlos Branko, kaže da ga je savest naterala da napiše knjigu "Rat na Balkanu - džihadizam, geopolitika i dezinformacija", u kojoj je napisao da u Srebrenici nije počinjen genocid, kao i da je akcija "Oluja" bila etničko čišćenje.

- Ono čemu sam bio svedok na terenu u mnogo slučajeva bilo je veoma različito od priča objavljenih u medijima. Bilo mi je vrlo jasno da postoji zvanični narativ, koji se ne podudara sa realnošću, prilično udaljen i različit od činjenica -rekao je Branko u intervjuu za današnju "Politiku".

On je potvrdio da je osnovna teza u knjizi, objavljenoj u novembru 2016. godine, da zločin nad Bošnjacima u Srebrenici nije bio genocid i da je "Oluja" u Hrvatskoj bila etničko čišhcenje.

- U Srebrenici, bosanski Srbi, kao i druge etničke grupe, počinili su ozbiljne ratne zločine. Ali, ratni zločini nisu genocid. Ratni zločini i genocid su različiti realiteti, u smislu njihove suštine, kao i sa pravnog gledišta - navodi Branko.

S druge strane, kako je dodao, u Krajini je cilj hrvatskih vlasti bio da se protera cela zajednica, cela etnička grupa iz regiona, bez obzira kojim sredstvima.
- To ima ime: etničko čišćenje. Oni koji nisu uspeli da pobegnu bili su brutalno ubijeni bez obzira na godine i pol - rekao je Branko, koji se na položaju zamenika šefa misije voujnih posmatrača UN za Hrvatsku i BiH nalazio od 1994. do 1996. godine.


Kako je dodao, činjenice su danas, više od 20 godina kasnije, jasne ako se uporedi etnički balans u ove dve regije pre i posle rata.
- Danas je srpska populacija u Hrvatskoj neznatna, maltene je nestala. Hrvatska uopšte više nije multinacionalna država kakva je bila pre raspada Jugoslavije - istakao je Branko.
Na pitanje da li se suočava sa argumentima da je "nekritični srbofil" ili u najmanju ruku "antislamista", on kaže da nije ni pro-Srbin niti antislamista, već da samo pokušava da bude što je moguće neutralniji, oslanjajući se na fakte, a ne na "prigodno iskonstruisane narative koji zaboravljaju nepoželjne činjenice".
- Svestan sam da je to rizična i nepopularna opcija, posebno kada imam dobre prijatelje sa obe strane rovova. Ponekad je teško održati balans, ali s toliko prepreka na putu, ovakvim pristupom imao sam uspeha u većini slučajeva - rekao je on.
Karlos Martins Branco

Govoreći o najupečatljivijim iskustvima sa Balkana, on kaže da su mu tri događaja ostala urezana u sećanje.
- Prvi su posledice ''Oluje'' 1995. godine, sa ''crnokošuljašima'' koji su učestvovali u masakru bespomoćnih Srba koji nisu uspeli da pobegnu, i to pred ravnodušnom međunarodnom zajednicom; drugi je bombardovanje Markala 1995. kao i amaterski i neprofesionalni način na koji je krivac odmah identifikovan, bez dovoljno pouzdanijh informacija za konzistentni zaključak; treći je, naravno, Srebrenica i svi događaji koji su usledili - rekao je on.

Knjiga "Rat na Balkanu - džihadizam, geopolitika i dezinformacija" uskoro bi trebalo da bude objavljena na srpskom jeziku u izdanju "Knjiga komerca", a Branko navodi da je inicijalna ideja da se knjiga prevede na srpski jezik njegova.
- Budući da knjiga govori o dramatičnom ratu koji je pogodio nacije Južnih Slovena, bio sam čvrsto uveren da su oni prava čitalačka publika. Tako ima smisla da ova knjiga bude na srpskom da bi dosegla do što šireg čitalaštva, uključujući akademike, političare, novinare i narod uopšte - rekao je Branko.
On je dodao da se nada da će knjiga biti objavljena i predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu 2019. godine.
 
Pravda za Davida: Nećemo odustati

Borba za istinu i pravdu zbog smrti Davida Dragičevića nastavljena je i 270. dan na banjalučkom Trgu Krajine. Roditelji i okupljeni građani i dalje traže da im se objelodane imena ubica i nalogodavaca.

765-430-86708bcc6b61bb08d586a701fbe0ae2f.jpg


Četvrtak, 20.12.2018. | 19:31

Iako Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, ovaj put nije bio na Trgu zbog obaveza u Sarajevu, to nije spriječilo građane Banjaluke i članove grupe „Pravda za Davida“ da i 270. dan okupljanja pošalju jasnu poruku. „David nas je ujedinio u borbi za istinu i pravdu i tako će i ostati sve dok se ubice ne dovedu pred lice pravde“, poručeno je sa Davidovog trga.

„Stojimo ovdje i tražimo samo istinu i pravdu. Istinu znamo - pravdu ćemo dočekati. Ide to malo teže, ne kako smo mi mislili, zato što svi ćute, a ćute zato što je kazna za ubistvo 45 godina teške robije“, rekao je Dragan Dabić iz grupe „Pravda za Davida“.

„Svi oni koji misle zlo - daleko im kuća od naše, a biće, vjerujte mi, biće, jer doći će dan kad će sve njihove laži biti objelodanjene i kada će se tačno znati kada je neko i zbog čega nekome nešto učinio“, poručila je Daniela Ratešić, član grupe „Pravda za Davida“.

Pročitana je i jedna od pjesama posvećenih Davidu, koje svakodnevno pristižu na adresu grupe „Pravda za Davida“.

„Obična martovska noć, šakali žedni su krvi, petnaest na jednoga, njima David nije niti posljednji niti prvi; bez glasa, bez traga, bez šanse da se spase, u običnoj martovskoj noći hijene život mu gase“, riječi su pjesme posvećene ubijenom Davidu Dragičeviću.

Odgovori na pitanja kada će stići pravda za Davida, ko štiti ubice i zataškava istragu, ko su korumpirani tužioci, policajci i vještaci saznaće se 7. aprila na petom velikom skupu. Nakon tog dana - u ovoj državi više ništa neće biti isto, poručeno je sa Davidovog trga.

BN TV
 
Страшно.
Бог да нас чува од овакавих секташа.
А ћаћа је данашњим "обавезама у Сарајеву" показао ко је и шта је.
Отишао је код "босанског Хрвата" који је пуцао и на Србе и на Хрвате у рату као борац тзв.АБиХ.
Он је и рекао да је "Босанац" и да је разочаран у Републику Српску.
Разочарани су и други, па не траже правду од муслиманског ратног борца хрватске националности.
 
Davor: Dva kraja, drugi je moj kraj...

Davor Dragičević, otac ubijenog mladića Davida Dragičevića, kazao je večeras u Pressingu N1 televizije da će najponosniji otac dobiti pravdu za svoje dijete. On je poručio da se nema čega bojati jer su ga ubili.

765-430-4d8501eecf47f17cf97cb70279bc9bd3.jpg


Srijeda, 19.12.2018. | 21:17

Kako je kazao, dao je svom djetetu obećanje, a najavio je i veliki protest u organizaciji grupe Pravda za Davida koji će biti održan početkom aprila naredne godine - na dan Davidove sahrane. Šta je kraj i ima li kraja uopšte?

''Kraj je da ubice, svi koji su učestvovali u likvidaciji djeteta od 21 godinu, u otmici, silovanju, masakriranju budu tamo gdje im je mjesto. To je jedan kraj, drugi kraj je moj kraj, za svog sina. Ako ne bude pravno završeno, biće onako kako ja hoću. David mora dobiti pravdu, ja svoj zavjet moram ispuniti, koji sam dao na grobu svog sina'', rekao je Dragičević na početku razgovora u Pressingu.

Kazao je da nije on ličnost godine već da će to biti tek u godini koja slijedi.

''Ja sam svom djetetu dao obećanje, svoj bol i svoje sve nosim u svojoj duši. Ako sam nešto obećao, to ću uraditi. Nisam ja obilježio ovu godinu, obilježit ću narednu, ovu godinu su obilježile ubice mog djeteta. MUP Republike Srpske i vrh vlasti Republike Srpske, oni su ličnosti godine, a ja ću biti sljedeće'', poručio je.

Najavio je ponovni dolazak u Sarajevu januara naredne godine kako bi se sastao s tužiteljima u državnom Tužilaštvu.

''Do 7.4. imaju svi dovoljno vremena, preko sto dana. To je dan kad je David sahranjen. Ne znam šta ću u toj raci, po pravoslavnim običajima, a njegove ubice šetaju. Svu istinu znam, sve dokaze sam dao, na njima je sada da ih uhapse. Ima advokat, sve dokaze jasno je prezentovao. Sa Tužilaštvom Republike Srpske neću da sarađujem. Dolazim u januaru u Tužilaštvo BiH. Dolazim kod tužioca. Dolazim kod osobe koja obavlja tu funkciju'', poručio je otac Davida Dragičevića.

Komentarisao je i odlazak Ante Nobila i Duška Tomića iz njegovog advokatskog tima.

''Anto Nobilo će jednog dana morati odgovarati i Duško Tomić za sve ono što su iznijeli, oni su se stavili na stranu advokata zločinaca i ubica. Ako Nobilo to tvrdi zašto ih nije prezentovao meni. Vidio sam svoje dijete, poljubio sam ga. Moram sam mu kosu sjeći, slati u Austriju na 200 opojnih droga i ulične droge, gdje se pokazuje da dijete nije ništa konzumiralo'', podsjetio je Dragičević.

Potom je govorio i o konkretnim imenima ljudi koji, kako tvrdi, stoje iza cijelog slučaja.

''Oprosta i zaborava nema, je li iko ovdje razumije šta su uradili meni i mom djetetu. Moje dijete je mrtvo, više ga nema. Rade mu još uvijek to, 269 dana, svima, ko su oni? Jesu Bogom dani? Nisu! Darko Ilić, Dragan Lukač, Darko Ćulum, Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Željko Karan. Kad dođe slučaj na državno Tužilaštvo BiH sve i jedna krivična prijava će biti ponovo podnesena. Niko se neće izvući, ni tužioci ni pripadnici MUP-a, ni patolozi naravno, ni inspektori'', kazao je on.

Ponovio je teške optužbe na račun ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Lukača.

''Odgovorno tvrdim da je to zločinačko udruženje koja vlada. Ko radi drogu? Ja, David, Suzana ili Teodora? Ne! MUP RS, Dragan Lukač i sad javno govorim, on radi sa kraljevskim kokainom, on i njegov kum'', rekao je Dragičević.

Ima li straha, prijetnji, pritisaka?

''Ja se nemam čega bojati, mene su ubili. Prijetnje imam svakodnevno, bilo je prema mojoj prodoci, moja bivša supruga zna moje namjere, ako je tako nek' nas pobiju sve, ali neće. Davida nisam uspio zaštiti, ali kćerku, bivšu suprugu i sve članove grupe, ću zaštiti. Ja samo mogu da hodam ponosno za svoje dijete ili da ležim pored njega u grobu'', dodao je.

Davor Dragičević najavio je da će s Murizom Memićem sutra predati pismo članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću i tražiti sastanak s njim.

On je kazao da nije isključena mogućnost njegovog političkog angažmana, govorio je o osnivanje nevladine organizacije najavivši nastavak borbe za pravdu.

'Imamo određena saznanja i obećanja, sutra ćemo ja i gospodin Muriz Memić predati pismo i tražiti prijem kod Željka Komšića.Ja ću biti umjesto Milorada Dodika, a Muriz Memić će biti umjesto Džaferovića. Ja znam vrlo dobro protiv koga idem, koja država je priznala ubistvo? Nijedna! Je li znate koliki je državni aparat, kako su uvezani. Država stoji iza ubistva, kako drugačije da to protumačim?'', rekao je Dragičević u Pressingu.

''On bi vrlo rado, oni bi svi to uradili, ali ne mogu više. Još sad kad budemo formalno - pravno registrovani, vidjećete dobro koliko ćemo imati članova. Oni se boje nas i naše istrajnosti, ali kao što je hrvatski ambasador rekao - što se vi borite za Davora, za dvije godine se kandiduje i počisti vas'', prisjetio se on.

Na pitanje da li će se baviti politikom, gost Pressinga je odgovorio da ''nikom nije obećao da neće ući u politiku''.

''Zasad se neću baviti politikom. Na grupi je logo mog djeteta. Ali ja nisam nikom obećao da neću ići u politiku. Ne isključujemo mogućnost, zasad djelujemo kao nevladina organizacija. Vidjećemo u kom smjeru, što se tiče političara, pokazali smo da niko ne stoji iza nas. Ja sam rekao, ići ću u pakt sa crnim đavolom samo zbog pravde za Davida Dragičevića'', naglasio je on.

(N1)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top