https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/jutarnji-u-uzavrelom-gradu-trazi-se-pravda-za-davida-policija-kaze-da-je-drogiran-opljackao-kucu-pao-u-kanal-i-utopio-se-ali-u-to-nitko-ne-vjeruje/7299037/
SPECIJALNI IZVJEŠTAJ
JUTARNJI U UZAVRELOM GRADU: TRAŽI SE PRAVDA ZA DAVIDA Policija kaže da je drogiran opljačkao kuću, pao u kanal i utopio se, ali u to nitko ne vjeruje
AUTOR: Mario Pušić OBJAVLJENO: 29.04.2018. u 10:54
Da zvona hrama Krista Spasitelja označe 18 sati na Trgu Krajine i danas će, 34. dan zaredom, čekati stotine Banjolučana. Davor Dragičević prije prvoga zvona poljubit će sliku svojeg sina Davida, vratiti je na srcem označen dio pločnika i zapaliti svijeću, a poslije zadnjega će se prekrižiti sa svima njima. Uzet će mikrofon i zavapiti za mrtvim djetetom, a onda poručiti njegovim ubojicama da neće stati sve dok ih ne prokaže. Zatim će pognuti glavu, zatvoriti oči, dignuti desnu ruku sa šakom okrenutom prema naprijed i gromoglasno uzviknuti: Pravda za Davida! Golubovi će uzletjeti iz svoje hladovine, a slučajni prolaznici stati.
Pravda - odgovorit će mu masa snažno, baš onako kako to radi grmljavina kada priprema čistoći ljetnog pljuska da se sruči na pakleno vruće gradske ulice.
Otprilike u to vrijeme žene će počesti brisati prve suze, a muškarci će svoje skrivati još 10 minuta, kada će na razglas biti puštena hip-hop pjesma “Klinac u getu” koju je David proročki napisao i ispjevao prije pet godina, kada je imao samo 16. Ona govori o odrastanju u Banjoj Luci, kaže da tamo “samo najjači prežive, a njih malo je, ako ne znaš igru progutat će te noć, jer ovdje brate samo diler ima moć. Osmjeh im na licu kad vide tvoje padove. Jeste, da je gotivan život, ali ima svojih mana, izgubio sam brata, bolestan mi tata, samo čekam da mi smrt pokuca na vrata”. Ona se sluša uzdignutih šaka, a refren “Izgleda da neću daleko stići, jer sam ja samo pijun u ovoj priči, ne idem nigdje, načinio sam štetu, ja sam samo još jedan klinac u getu”, pjevaju svi.
David Dragičević (21) bio je student elektrotehnike i polaznik IT akademije. Slušao je rap, reggae i hip hop, volio je košarku, odlazio je u teretanu. Imao je široki krug prijatelja i poznanika, a zbog specifične frizure, tzv. dreadlocksa (dredova) za njega su znali i oni koji ga nisu poznavali. Nestao je tijekom subotnjeg večernjeg izlaska, u noći sa 17. na 18. ožujka. Nakon šestodnevne potrage njegovo beživotno tijelo pronađeno je u dopodnevnim satima 24. ožujka, na ušću rječice Crkvene u Vrbas, nedaleko samog središta grada. Samo dva dana kasnije načelnik Uprave kriminalističke policije Darko Ilić imao je cijelu i detaljnu kronologiju događaja, rutu kojom se mladić kretao i zaključak da se najvjerojatnije radi o nesretnom slučaju, odnosno slučajnom padu u rijeku, povezujući mladića pritom direktno s provalom u obližnju kuću i naglašavajući da policija nema dokaza, čak ni indicija, da je mladić žrtva kaznenog djela. Patolog dr. Željko Karan, koji je bio na mjestu izvlačenja tijela, a onda ga je obducirao, kazao je da je mladić imao brojne hematome, ali da je uzrok smrti utapljanje 18. ožujka oko 4 sata, zaključujući to i po promjenama nastalima na tijelu. Na pitanje kako je mladić dospio u rijeku, je li sam skočio, spotaknuo se pa pao, ili mu je netko pritom “pomogao”, nije mogao odgovoriti. Nalaz je pokazao da je David u sebi imao alkohola, marihuane i LSD-a. Što se njih tiče, slučaj je bio spreman za duboku policijsku ladicu.
Masovni revolt
Kraj njihove tiskovne konferencije označio je ujedno i početak nečega što nikad nije viđeno ni na prostorima puno daljim od Banje Luke, masovni revolt građana koji su se spontano počeli udruživati i davati podršku Davidovoj obitelji, ocu Davoru te majci Suzani koja živi u Austriji, u potrazi za istinom. Istoga dana na gradskom trgu započeli su prosvjedom tražiti pravdu za Davida. Na Facebooku su napravili grupu “Pravda za Davida” te su započeli vlastitu istragu. Iz dana u dan ona je otkrivala sve veće nelogičnosti u policijskoj verziji događaja, a nakon mjesec dana pribavili su sasvim dovoljno dokaza da je potpuno sruše i na čvrste temelje postave tezu da je mladić brutalno ubijen, a policija ne otkriva, već štiti ubojice. Davoru u istrazi u ovom trenutku pomaže i daje mu podršku 100.000 ljudi iz Republike Srpske i svih zemalja iz okruženja, a mirnim skupovima Pravdu za Davida sada traže i u Gradišci, Doboju i drugim gradovima u Republici Srpskoj. U Banjoj Luci ih se prošle subote skupilo više od 10.000.
Ekipa Nedjeljnog Jutarnjeg provela je s Davorom dobra četiri sata propitujući njegove i policijske teorije slučaja, obilazili smo bitne lokacije i važne rute, analizirali dokaze. Ljudi mu prilaze, grle ga i rukuju se s njime, neki samo podignu šaku i tiho kažu: Pravda. Neki se naprave da ga ne poznaju. On im ne zamjera, jer mu ih se već nekoliko ranije ispričalo i reklo da ne mogu biti uz njega jer se boje za egzistenciju. Njemu ništa više nije važno, je li uz njega 5 ili 55.000 ljudi, kao što mu je svejedno koliko ih je s druge strane.
- Ja još nisam svjestan da njega nema, zato ne tugujem, niti ću tugovati dok sve ne završi. Drži me ponos i hrabrost. Slomiti me neće, jer ću pravdu istjerati do kraja. Čak i ako mi se nešto dogodi, ima onih koji će nastaviti. U ovom trenutku ja znam 99,9 posto istine i tvrdim da znam tko su ubojice moga sina, no oni, ta djeca u dobi od 18 do 21 godinu samo su egzekutori, jataci ucijenjeni dilanjem droge, i oni nisu mogli osmisliti ovakav savršeni zločin. Nalogodavci su u vrhu struktura Republike Srpske u sprezi s MUP-om i Tužiteljstvom. Čekam samo da mi oni prezentiraju rezultate svoje istrage. Ako oni budu drukčiji od mojih, onda ću drukčije igrati, neću im dati da ga drugi put ubiju. Otkrit ću sve od vrha do onih na dnu lanca, nitko neće biti izuzet. David i ja bili smo dva tijela, jedna duša. Njega više nema, ja duše više nemam, ostalo mi je samo srce, a ono se predati neće - poručuje Davor.
On i David živjeli su sami četiri godine, otkako mu se bivša supruga nakon rastave odselila s mlađim djetetom u Austriju. Probao je i David, ali se vratio nakon dva, tri mjeseca, jer mu je rodni grad bio draži. Imali su odnos kakav imaju prijatelji, išli su zajedno u teretanu i na vikend-roštilje, ali nije nedostajalo očinskog autoriteta. Cijenio je David to što mu otac invalid, s jednom kraćom nogom iz rata u koji se javio kao dobrovoljac, danonoćno konobari banjolučkim kafićima, jedva čekajući da zamijene uloge, pa da on počne brinuti o njemu. Baš zbog te profesije nagledao se svega Davor u sitnim noćnima satima, pa je inzistirao da mu sin, iako već dobrano punoljetan, doma nakon izlaska bude do tri sata, a ako se kojim slučajem produži, da se obavezno čuju. On je to poštovao.
- Te subote radio sam jutarnju smjenu. On je bio kod bake i djeda na ručku, pa sam ga pokupio i došli smo doma. Posljednjih šest mjeseci, kako je počeo fakultet, nije baš išao u večernje izlaske, više dnevne, eventualno na pokoji koncert. Pogledao sam TV program, a on je otišao učiti u sobu. Oko 18 sati se otuširao i rekao da ide u grad. Oko 19 smo se poljubili i izašao je. Podsjetio sam ga da dođe do 3 sata. Tada sam ga posljednji put vidio živog - govori Davor.
David nije došao kući
Svanulo je jutro, David nije došao kući, nije se javio ocu i bio je nedostupan na mobitel - Davor je znao da se nešto dogodilo. Zvao je Hitnu pomoć da vidi jesu li ga zaprimili, zvao je MUP da provjeri jesu li ga priveli. Nitko ga nije vidio niti išta o njemu čuo. Pozvao je najbolje prijatelje da s njime češljaju svaki banjolučki kvart.
- Već sutradan nas je bilo 1000, tragali smo po 50 ljudi u grupama, upadali na seoska imanja, obijali kuće i štale, dobro da me netko nije ubio. Prva četiri dana išao sam svaki dan u policiju, i umjesto oni nama, mi smo njima davali informacije. Shvatio sam da s njima samo gubim vrijeme, jer oni nisu pravili istragu, već uništavali dokaze. Bivša supruga objavila je da nudimo nagradu od 100.000 maraka za bilo kakvu informaciju, ali nitko se nije javio. Istovremeno smo primili čak 5000 poruka tih jataka i njima bliskih osoba koji su nas odvlačili na krive tragove, da je živ, da je s djevojkom, da snima pjesmu itd. Znao sam da je živ, da ga negdje drže, ali mu nisam mogao pomoći, to je osjećaj koji će me progoniti do kraja života - kaže nam Davor.
Najstrašniju vijest u životu dočekao je u bratovu kafiću Downtown. Na ušće Crkvene u Vrbas došao je odmah oko 13 sati, nisu mu dali prići, nisu mu rekli ni tko je našao tijelo, niti tko ga izvukao, kao ni bilo kakav detalj vezan za događaj. Zapravo, jedina službena informacija koju će ikada zaprimiti od istražitelja je potvrda o smrti u kojoj piše da je uzrokovana nasilno, ne navodi se kako. Sutradan je Davor došao na patologiju jer je morao obaviti službeno prepoznavanje djeteta.
OSTATAK TEKSTA