Slovenska toponomastika Nemačke i Austrije

Meni su tu i Kelti interesantni,kao prvo,ako uzmemo nazive njihovih plemena na teritoriji sadasnje Francuske onako kako su ih zabelezili Rimljani kod mnogih pada u oci ekstremna Slavofonost tih imena,drugo znamo da Germani nisu starosedeoci danasnje Nemacke a pogotovu Bavarske i Austrije..Od nekuda su tu dosli..mozda Skandinavija..Interesantno mi je dali su oni koje nauka naziva Keltima mogli da se susretnu i pomesaju sa Praslovenima bas na teritoriji danasnje Nemacke napr bas oko Elbe..Bode oci i cinjenica nepotpuna satemizacija kod Slovenskih jezika posebno Zapadno Slovenske grupe napr cuvanje samoglasnickih grupa u mnogim recima kao sto su KV,GV,HV i tsl.sto je po meni ocit uticaj nekog kentumskog jezika iz Keltske grupe...
 
Meni su tu i Kelti interesantni,kao prvo,ako uzmemo nazive njihovih plemena na teritoriji sadasnje Francuske onako kako su ih zabelezili Rimljani kod mnogih pada u oci ekstremna Slavofonost tih imena,drugo znamo da Germani nisu starosedeoci danasnje Nemacke a pogotovu Bavarske i Austrije..Od nekuda su tu dosli..mozda Skandinavija..Interesantno mi je dali su oni koje nauka naziva Keltima mogli da se susretnu i pomesaju sa Praslovenima bas na teritoriji danasnje Nemacke napr bas oko Elbe..Bode oci i cinjenica nepotpuna satemizacija kod Slovenskih jezika posebno Zapadno Slovenske grupe napr cuvanje samoglasnickih grupa u mnogim recima kao sto su KV,GV,HV i tsl.sto je po meni ocit uticaj nekog kentumskog jezika iz Keltske grupe...
Келтски и словенски језици сродни су само на праиндоевропској равни.
Што се западнословенских језика тиче, помешао си сатемизацију с другом словенском палатализацијом.
 
Hvala,sigurno si strucnicniji od mene primetio sam da Lingvistiku drzis u malom prstu kako bi se reklo...Ali ja se secam kad sam bio decak kako su napr u nauci prikazivali Neandertalca..nivo nekog pritupog King-konga a sada su stigli po novim saznanjima da je on bio u mnogim stvarima ravan Sapiensu..kopka me posebno pitanje Galicije sa granice Poljske i Ukrajine..dali mislis da je tu moglo doci do susreta i mesanja Kelta i Slovena i jeli se nauka uopste tim bavila..
 
grac gradec.jpg

Штајерска (нем. Steiermark) је једна од 9 савезних покрајина Републике Аустрије, у њеном средишњем и југоисточном делу. Главни град Штајерске је Грац, после Беча највећи град Аустрије. Средишњим делом Штајерске протиче река Мура.Источни де покрајине је у сливу реке Рабе, која ту извире и тече горњим делом тока, док је северни део Штајерске у сливу Енса.

СРБИ У ШТАЈЕРСКОЈ

Књигу "SRPSKA NASELJA U STAJERSKOJ" написао је проф.Dr.J.H. Bidermann
Штампана је 1883.године у Грацу.
https://diglib.uibk.ac.at/download/pdf/21098?name=Die Serben-Ansiedlungen in Steiermark und im Warasdiner Grenz-Generalate&fbclid=IwAR08XY_PAKjKOlzXGfnzLT1tFC-AgCO0JKiwSrbyyDXBLDRwO9nHuicl050

Уводни део:
Bezbrojne pesme govore o slavi srpskih boraca u staro i
novo doba . Ali za usmeno predanje ima srazmerno
malo dokumenata i ako ovo verovatnosti onih pevanih prica
nista ne oduzima , to manjka ipak znanje pravih prilika i odseka
vremena , u koje ono sto se je zbilo staviti treba . A osobito
ima vrlo malo ispravnih izvora za povest srpskoga naroda
za vreme od 1500 —1600 . S toga ce prijateljima ove istorije
milo biti , kad iz ovoga rada doznaju , da su se ti izvori za
oznaceni prostor vremena u gradackim arhivama u tolikom
broju sacuvali , da ovdasnji Srbima s toga skoro zaviditi moze .

Jer ratna istorija srpskih porodica , kako su se iste u velikoj
mnozini naseljavale , njihove zasluge za odbranu hriscanskih
zemalja i za kultivisanje tla jedne zemlje , koja bi bila ostala
pusta , da ju oni ne zauzese : svi ovi vazni dogodjaji mogu se
doznati iz tih isprava i originalnih akata . Uz to popravlja se
ona dosta rasprostranjena zabluda i jasno se vidi , da su Srbi
kod austrijskih krajiskih zapovednistva vec u XVI . stolecu
imali prijatelja i zastitnika , koji su njihove vojnicke vrline
iskreno cenili ; odobravali njihovu teznju , da svrgnu jaram
turski , i tako su pomagali jednome delu srpskoga naroda
u najteze vreme njihovih silnih iskusenja narodnoga ponizenja ,
Najslavnije plemice Stajerske : Herbersteine , Trautmanns -
dorfe , Gleispahe i poveci broj ovdasnjih plemica nizega reda
vidimo tu , gde igraju ulogu srpskih zastitnika ; sta vise ceo
savez stajerskih plemica , daje za njih obilne zrtve ,kupuje im
zemljista , nabavlja hranu , prinosi na gradjenje tvrdjava , koje
su im dozvoljene , da osnuju nov zavicaj na staroslavonskoj
zemlji . Ovaj novi zavicaj Srba tako se je rasirio u toku od
60 godina po prilici , da je isti g. 1650 na 200 sela racunano
bio i tvrdilo se je , da su ona obim Gornje Slavonije podvostrucila.


Kako je ovo prosirenje nastalo , kako su takodjer i u
Stajerskoj srpske naseobine postale , ali ih ovde srazmerno
brzo ne stade : to pripoveda ova rasprava na osnovu autenticnih
dokaza .


Pisac je godinama potrazivao ove dokaze ne samo
u Gracu , nego takodjer u Becu i u Ljubljani sasvim se odavsi
predmetu , kojega ispitivanje si je stavio za zadatak
. Evo kratka
pregleda resultata , koji su odavde dobiveni :

Uvod s. 3 —5. — Srpski doseljenici na ugarskoj zemlji
u prvoj polovini XVI . stoleca s. 5— 10 . — Prikupljanje istili
na slavonskoj Granici oko polovine XVI . stoleca s. 10 —12 . —
Neseljivanje Srba u Stajerskoj s. 13 — 34 . — Nagadjanje o
veroispovesti ovih naseljenika s. 34 — 36 . —Ratne zasluge
istih s. 36 —37 . — Pocetak pomaknuca Srba k zapadu s. 38 .
— Uzaludni pokusaji , da se oni u Gornjoj Slavoniji
nasele s. 38 — 41 . — Ovde zaista naselenje Srba (proleca
1596 G — zime 1600 ), s. 42 — 59 . — Zauzetost stajerskih
staleza protiv daljnjeg takvog naseljavanja s. 5i)— 60 . — Pri ~
dolazenja u Gornju Slavoniju u vremenu od 1600 do 1679),
s. 60 —62.
Ako ovaj rad odziva nadje , to ce pisac za njim skoro jos
opseznije studije napisati o velikoj naseobini Srba u Kranjskoj ,
o srpskim naseljivanjima na zemljistu negdasnje hrvatske vojnicke
krajine i o njihovu rastrkanom rasprostranjenju u unutarnjoj
Ugarskoj .

Materijal je gotov .
Neka se izradom njegovora ranovo posvedoci , da Nemac ,
sluzeci znanosti rado priznaje svakoj narodnosti ono , sto joj
pripada , in ono sto je na istoriji osnovano svuda rado iznosi
na vidik , sve jedno mu je da Ii tim proslost svoga ili drugoga
naroda objasnjava .
https://www.historischerverein-stmk...iedlungen-in-Steiermark-und-im-Warasdiner.pdf
 
The oldest known written mention of the name "Ostarrichi", from which the later name for Austria arose, dates from November 1 , 996 from the deed of donation made out in Bruchsal by the Emperor Otto III. The document is now kept in Munich . The donation includes areas "in the region popularly known as Ostarrichi" ( Latin regione vulgari vocabulo Ostarrichi ), meaning the region around present-day Lower Austria ( in loco Niuuanhova dicto ).

In order to initiate a new discussion about the interpretation of the name Ostarrichi, a possible Slavic origin was suggested by the Salzburg Slavic studies professor Otto Kronsteiner. [5] Accordingly, the word Ostarrichi should come from the Karantanian Ostriki . Starting from Slovenian ostra gora "the steep mountain", "the people from the steep mountain" would be the ostriki , the original name of Strengberg near Amstetten. [6]

https://austria-forum.org/af/AustriaWiki/Ostarrichi

austrija slov toponimi.jpg



Klagenfurt -- Celovec
 
In order to initiate a new discussion about the interpretation of the name Ostarrichi, a possible Slavic origin was suggested by the Salzburg Slavic studies professor Otto Kronsteiner. [5] Accordingly, the word Ostarrichi should come from the Karantanian Ostriki . Starting from Slovenian ostra gora "the steep mountain", "the people from the steep mountain" would be the ostriki , the original name of Strengberg near Amstetten. [6]
То му дођу као неки оштрићи?

IMG_9712.jpg
 
Река Лика и Личка крајина у 2.веку н.е.
Такође постоји лички (крајишки) дијалект и племе Личана (Виндо-Личана)

serviodurum-reginum-breganc-reka-lika.png


ЛИЧАНИ
Записи из 8/7 BC BC помињу име племена Licates ' Likatier . Страбон је смештао Личане у провинцију Raetia . у 1.веку [4]

Λικίας
У другом веку назив реке је записан као Likios или Likias [5], а око 570-е Licca [6] У 8.веку појављују се термини као Lecha и Lech . Ипак, назив Licus се користи и 1059.е године.

Река Лика извире у Lech-quellen-gebirge /Лика-извор -планине
https://en.wikipedia.org/wiki/Lechquellen_Mountains
https://de.wikipedia.org/wiki/Lechquellengebirge


......дуга је преко 250 км, тече кроз данашњу Аустрију и Немачку.Пред крај тока спаја воде са реком Вуртом, код "Аугуста Винделикорум" (Аугсбург) и улива се у Дунав..
https://de.wikipedia.org/wiki/Lech

The Lechrain dialect ( Vorostschwabisch ) is a regional language spoken in the Lechrain (Личкој крајини) between Thierhaupten (Swabia), Landsberg am Lech (...на Лики ..Upper Bavaria) and Schongau (Upper Bavaria) along the Lech -дуж Лике (especially to the east of the Lech).

Личка Крајина
Назив се тумачи спојем садашњег назива реке Лике-Лех и швапског градића Рајн, близу ушћа Лике у Дунав
https://de.wikipedia.org/wiki/Rain_(Lech)
Lechrain2.jpg

The expression "Lechrayner" (Latinized Lycatii ) first appears in 1550 in Sebastian Münster 's cosmography as a designation for the population between Lech , Ammer and Amper

К-Рајина је била гранична област између Швапске и Баварске
The name "Lechrain" already clarifies the old border function of this region between Bavaria and Swabia - Rain from the old times purely = border, edge of the forest
Bereits der Name „Lechrain“ verdeutlicht die alte Grenzfunktion dieser Region zwischen Baiern und Schwaben – Rain aus ahd. rein = Grenze, Waldrand.
https://de.wikipedia.org/wiki/Lechrain

Личани

Lechrain was conquered by the Romans from the Licati around 15 AD and became part of the province of Raetia
The Likatier (Latin Licates ), also Likatier ( Λικάττιοι Strabo [1] ) ...belonged to the Celtic tribal group of the Vindeliker .

In a Roman military diploma four tribal names are mentioned as gentes of the Vindelics: Cosuanetes , Rucinates , Licates and Catenates . [2] In Strabo and Claudius Ptolemy the Licates .
Λικάτ[τ]ιοι Likát[t]ioi ..are also mentioned. [3] Pliny the Elder [4] gives the same four tribal names:

Vindelicorum gentes quatuor, Consuanetes, Rucinates [according to another reading Virucinates], Licates, Catenates. [5]
Strabo mentions Damasia as their main town and describes them as a cruel band of robbers. [1]
 
Poslednja izmena:
Zovu i Germani Zagreb Agram, Ljubljanu Laibach pa da li su to germanski gradovi ili su turski Cuprija, Kursumlija? Sta znaci na nasem jeziku Kalesija, Daorson, Dalmacija, Istra, Bosna, Ibar, Idbar, Tara, Sana, Una... ::
Словенци зову Салцбург Солноград.

Поента је да се ради о истом, да је остало салц од слнц
праслав. *sъlnьce, русск. сълньце, ст.-слав. слъньцє ,укр. со́нце, болг. слъ́нце, серб. су̑нце, словенск. sо̑lnсе, чешск. slunce, словацк. slnce, польск. słоńсе, в.-луж. słónco, н.-луж. słуńсо.
 
Река Лика и Личка крајина у 2.веку н.е.
Такође постоји лички (крајишки) дијалект и племе Личана (Виндо-Личана)
Река Езерка, одн Језерка у 2. веку н.е., паралелна са реком Ликом, обе се уливају у Дунав
На мапи уписана као Исарус (Јизера?)
serviodurum reginum breganc reka lika.png

... the name itself is mentioned in 763 as Isura.[2]
Поређења ради, постоји река Јизера на граници Пољске и Чешке https://en.wikipedia.org/wiki/Jizera_(river)

Немци је данас зову Исар и највише воле у Минхену. Дуга је скоро 300 км.
https://de.wikipedia.org/wiki/Isar
Ушће Езере у Дунав је бајковити пејзаж : https://www.infozentrum-isarmuendung.de/isarmuendungsgebiet/natur-erleben/die-isarmuendung/

РЕГИНУМ СЕРВИОДУРУМ
Налазио се недалеко од Ушћа Језерке у Дунав., а римски окупатори задржали су назив.
Припују га (келтском) племену које је основало насеље у 5.веку пре н.е.

Област реке Лике и Језерске реке, и Сервио-град, припадао је римској провинција Рациа , названој по Рацима (Raeti), одн .Raetia et Vindelicia (по Рацима и Виндо-Личанима)))
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/23/Droysens_Hist_Handatlas_S17_Germanien.jpg

Има и неких илирских племена међу њима (по Страбону).Птоломеј је мислио да река Лика дели Личане од Раца.
https://en.wikipedia.org/wiki/Rhaetian_people

Још нису дефинисани у историји, теорије се крећу око Етрураца и келтизованих Етрураца, штогод то значило.
 
Словенци зову Салцбург Солноград.

Поента је да се ради о истом, да је остало салц од слнц
праслав. *sъlnьce, русск. сълньце, ст.-слав. слъньцє ,укр. со́нце, болг. слъ́нце, серб. су̑нце, словенск. sо̑lnсе, чешск. slunce, словацк. slnce, польск. słоńсе, в.-луж. słónco, н.-луж. słуńсо.
Jer je ista osnova za so u slavenskim i germanskim jezicima, a tamo ima soli pa logicno da naziv na svim jezicima bude vrzan za so? Ostalo iz praindoevropskog, slicno kao sto grenze-granica, satt-sitt...tako mi je jedan Njemac koji se strastveno bavi dokazivanjem germanskog prisustva uvijek i svuda rekao: "Vi Slaveni ne znate sta znaci Ural (planina i rijeka u Rusiji) a mi znamo UrAU (Drevni tok, drevna rijeka) ili Ural(T) (drevno, staro, iskonsko) i to je dokaz da su germanski toponimi prisutni i daleko na istoku." Dalje me je isti uvjeravao da mnogo toponima na Balkanu ili istocnoj Evropi sto ima -AL ili -AH kao zavrsetak je nesumnjivo germanskog porijekla..tako je izveo "dokaz" i za Jelah (mjesto u Bosni) i slavodobitno utvrdio (J)Ellen(b)ACH (potok savijen kao lakat). Svako vidi u tom preslagivanju slova sta on hoce.
 
Jer je ista osnova za so u slavenskim i germanskim jezicima, a tamo ima soli pa logicno da naziv na svim jezicima bude vrzan za so?
Може да буде, што да не, реалније је по руднику соли него по осунчаности.
Рудник соли је удаљен 15.км јужно од Салцбурга. био келтски, па римски , па од 12. века германски
https://de.wikipedia.org/wiki/Hallein
 
Giovanni Frau, Dizionario toponomastico del Friuli-Venezia Giulia. Udine,
Istituto per L'Enciclopedia del Friuli-Venezia Giulia, 1978. Pp. 130.


This first integral collection of the place names of this complex and interesting
region is avowedly intended as a work for general interest - as such it does not
claim to be exhaustive and has not been delayed until ali Flurnamen could be collec-
ted; but in fact Frau has given us a thoroughly scholarly work. A highlyinformative
introduction (5-24), adorned with seven reproductions of older maps and plans, is
followed by the dictionary proper. The front matter includes maps (showing comu-
ni) of the four provincie of the region, an excellent concise bibliography of 26 items,
a useful brief glossary of technical terms, and some welcome remarks on the contri-
bution of toponomastics as a discipline.
The scholarly level is high: Basic points of reference are Du Cange, Meyer-
Liibke, Gamillscheg, Forstemann, as well as more local works. Apart from referen-
ce to Pleteršnik, the Slavic side is not as ample as it might be.

This region has been polyglot as far back as we know it. Today, leaving aside
the national standard Italian, we have Friulian (see Frau in the Actes of the 1972 So-
fia congress), German and westernmost South Slavic (i.e. Slovene, often specifically
Resian); these of course find their reflexion in the toponyms. Moving back in
tirne, there is a spot of Slavic from the lOth century southwest of Udine, and a wider
distribution of medieval German. The Latin of the Roman Empire is represented in
severa! aspects. An important Pre-Roman component were the Carnic Celts, who
are shown by onomastic remains to have inhabited the high plain and mountains to
the north of Udine in the province of that name. Then there is a substantial compo-
nent of Pre-Roman non-Celtic vestiges, which embrace notably the main rivers and
many mountains. Bach of these components is succinctly discussed in the introduc-
tion. One wonders where the ancient Venetic speakers were. Do they lie underneath
the praedia to the south of the Carnic Celtic line?
shorturl.at/knqV5
 

Wagrien​








Zur Navigation springen Zur Suche springen


Atlas Maior, 17. Jahrhundert: Historische Karte von Wagrien
Der Name Wagrien (Waierland, Wagerland, Wagrien (slawisch): ‚die an den Buchten leben‘) bezeichnet den nordöstlichen Teil Holsteins im Bundesland Schleswig-Holstein, was ungefähr den Kreisen Plön und Ostholstein entspricht.

Seit dem Mittelalter, und auf alten Karten noch ersichtlich, wurde Wagrien von der Kieler Förde bis zur Lübecker Bucht nach Nordosten von der Ostsee begrenzt, im Binnenland durch die Flüsse Schwentine und Trave. Heute wird meist nur die Oldenburgische Halbinsel in Ostholstein als Wagrien bezeichnet.

Der Name Wagrien geht auf den slawischen Stamm der Wagrier zurück, der nicht nur die heutige Halbinsel Wagrien, sondern spätestens seit dem 8. Jahrhundert den gesamten Raum zwischen der Kieler Förde, der mittleren Trave und dem Unterlauf des Flusses bewohnte. Die zentrale Wagrier-Burg befand sich in Oldenburg in Holstein (damals Starigard = ‚alte Burg‘), deren Wall noch existiert. Wichtige Orte der Wagrier waren Oldenburg, Eutin (Utin) und Alt-Lübeck (Liubice) sowie Plön (Plune). Die slawische Vergangenheit Wagriens wurde insbesondere von Karl Wilhelm Struve erforscht und wird im Oldenburger Wallmuseum visualisiert.

Im Jahre 1143 führte Graf Adolf II. von Holstein nach dem anschaulichen Bericht des zeitgenössischen Chronisten Helmold von Bosau deutsche Siedler aus den von ihm beherrschten Gebieten Holstein und Stormarn sowie aus Westfalen und Holland herbei, um das Land Wagrien im Rahmen des hochmittelalterlichen Landesausbaus gewinnträchtig zu erschließen:

„Daraufhin brach eine zahllose Menge aus verschiedenen Stämmen auf, nahm Familien und Habe mit und kam zu Graf Adolf nach Wagrien, um das versprochene Land in Besitz zu nehmen. Und zwar erhielten zuerst die Holsten Wohnsitze in dem am besten geschützten Gebiet westlich Segeberg, an der Trave, in der Ebene Schwentinefeld und alles, was sich von der Schwale bis zum Grimmelsberg und zum Plöner See erstreckt. Das Darguner Land besiedelten die Westfalen, das Eutiner die Holländer und Süsel die Friesen. Das Plöner Land aber blieb noch unbewohnt. Oldenburg und Lütjenburg sowie die anderen Küstengegenden ließ er von den Slawen besiedeln, und sie wurden ihm zinspflichtig.“
Die ansässigen Slawen wurden also in diesen Landesausbau einbezogen und nicht vertrieben.

Die höchste Erhebung der Halbinsel ist mit 168 m der Bungsberg.
 
1709484076106.png


🐎 Stuttgart – Diese Stadt war früher ein Gestüt und wurde mit dem mittelhochdeutschen Wort "stuotgarte" bezeichnet, was so viel wie Stutengarten oder "Gestüt" bedeutet. 🌊 Bei der Stadt Frankfurt ist der
Stuttgart (schwäbisch Schduágórd; um das Jahr 950 Stuotgarten; ursprüngliche Bedeutung Stutengarten) ist die Landeshauptstadt des Landes Baden-Württemberg

Dakle, ovo gart u Stutt-gart definitivno dolazi od slovenskog grad.
 
Pogledajte prilog 1508548

🐎 Stuttgart – Diese Stadt war früher ein Gestüt und wurde mit dem mittelhochdeutschen Wort "stuotgarte" bezeichnet, was so viel wie Stutengarten oder "Gestüt" bedeutet. 🌊 Bei der Stadt Frankfurt ist der
Stuttgart (schwäbisch Schduágórd; um das Jahr 950 Stuotgarten; ursprüngliche Bedeutung Stutengarten) ist die Landeshauptstadt des Landes Baden-Württemberg

Dakle, ovo gart u Stutt-gart definitivno dolazi od slovenskog grad.

Definitivno izmišljaš besmislice. Garten je njemačka riječ za vrt/baštu.
 

Back
Top