Sloboda

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pravimo kompromise na osnovu očekivanja drugih, u svakom odnosu.
A to ide na uštrb naše slobode.
To je tvoj doživljaj.
Recimo ja volim tipa i želim da sam sa njim. On kaže ja ne mogu danas da se vidimo, ali mogu sutra. A ja sutra baš imam nešto. Ali želim da se vidim. Ja ću svoju slobodu ograničiti u tome što sam htela sutra i otići ću do njega samo da se vidimo... jer to jako želim. Dakle, ja svesno menjam, otkazujem šta sam htela, ograničavam sebe da bih bila sa njim. I ja to ne doživljavam kao ukidanje slobode, jer to volim da radim.

O slobodi se pitamo kada nam ne prija to što radimo.
 
Tvoj poslodavac te očekuje sutra na poslu?
Tvoj ljubimac očekuje hranu sutra?
Tvoja ljubav očekuje da joj se javiš?
Prijatelji da im dođeš na slavu...
Nastavi niz?
 
To je tvoj doživljaj.
Recimo ja volim tipa i želim da sam sa njim. On kaže ja ne mogu danas da se vidimo, ali mogu sutra. A ja sutra baš imam nešto. Ali želim da se vidim. Ja ću svoju slobodu ograničiti u tome što sam htela sutra i otići ću do njega samo da se vidimo... jer to jako želim. Dakle, ja svesno menjam, otkazujem šta sam htela, ograničavam sebe da bih bila sa njim. I ja to ne doživljavam kao ukidanje slobode, jer to volim da radim.

O slobodi se pitamo kada nam ne prija to što radimo.
Voliš da ideš na posao baš svaki dan, Paula?
 
Tvoj poslodavac te očekuje sutra na poslu?
Tvoj ljubimac očekuje hranu sutra?
Tvoja ljubav očekuje da joj se javiš?
Prijatelji da im dođeš na slavu...
Nastavi niz?
Ali ja na sve to gledam ne kao na ograničavanje slobode, već priliku da nešto uradim.
Ljubimca želim da negujem
ljubavi želim da se javim
prijatelju ako ne želim da dođem reći ću mu otvoreno... ako mi je stvarno prijatelj, da vidimo kako i šta, da li ima dovoljno gostiju, koliko mu je stalo. Ako jeste učiniću mu to.
Poslodavac.. dobro, ja volim ono štp radim

Ni u jednom od tih slučajeva mi se ne psotavlja pitanje slobode, ali recimo ako me neko stalno zivka sam kim sam se kresnula to me nervira. JEr ga ne volim. Da ga volim ne bih razmišljala o slobodi.
 
Budi iskrena.
Možda ga i voliš, ali baš svaki dan?
Nekad ti se baš i ne ide, zar ne?
Ali znaš da moraš, jer postoji obaveza - iako bi radije ostala u krevetu taj dan?
 
Ali ja na sve to gledam ne kao na ograničavanje slobode, već priliku da nešto uradim.
Ljubimca želim da negujem
ljubavi želim da se javim
prijatelju ako ne želim da dođem reći ću mu otvoreno... ako mi je stvarno prijatelj, da vidimo kako i šta, da li ima dovoljno gostiju, koliko mu je stalo. Ako jeste učiniću mu to.
Poslodavac.. dobro, ja volim ono štp radim

Ni u jednom od tih slučajeva mi se ne psotavlja pitanje slobode, ali recimo ako me neko stalno zivka sam kim sam se kresnula to me nervira. JEr ga ne volim. Da ga volim ne bih razmišljala o slobodi.
Sve nas ograničava, u neku ruku?
Gravitacija?
Ja bih baš voleo da skoči na mesec.
 
Voliš da ideš na posao baš svaki dan, Paula?
Obaveze shvatam kao elementarne nepogode, one moraju. Fakultet, magistratura, doktorat, pisanje radova, predavanja, naravno da mi nekada nije do toga, ali tu i ne pomišljam da mislim o slobodi.. Jednostavno šta mora mora. Izabrala sam posao i sad ga guram. E sad ko je primoran na nešto on nije izabrao i naravno da nije slobodan.
 
A insinstirati na nekom prividu slobode, dok robujemo svemu i svačemu?
Pa to je glupo. Svi znaju da je sloboda uvek ograničena nečim. Moj bivši je uvek govorio "ništa ne moram osim da umrem", na šta bih mu ja uvek prosto rekla moraš da imaš ličnu kartu. itd... jasno je da u društvu imamo svoja ograničenja, uče nas socijalizaciji od malena.

Ali ti si odmakao od teme veze. Ovo nije pdf Filozofija. Nego me konkretno zanima gde su granice u nekoj vezi, kada se osetimo neslobodnim
 
Obaveze shvatam kao elementarne nepogode, one moraju. Fakultet, magistratura, doktorat, pisanje radova, predavanja, naravno da mi nekada nije do toga, ali tu i ne pomišljam da mislim o slobodi.. Jednostavno šta mora mora. Izabrala sam posao i sad ga guram. E sad ko je primoran na nešto on nije izabrao i naravno da nije slobodan.
Pa, svašta se mora, da bi nešto opstalo.
Često se to kosi sa našom slobodom.
Možda bi izabrali drugačije, da nam je sopstvena sloboda bitna.
Ali postoji moranje. Samim tim i nismo slobodni, zar ne?
Svaki odnos stavljamo iznad nje, da bi opstao.
 
Pa to je glupo. Svi znaju da je sloboda uvek ograničena nečim. Moj bivši je uvek govorio "ništa ne moram osim da umrem", na šta bih mu ja uvek prosto rekla moraš da imaš ličnu kartu. itd... jasno je da u društvu imamo svoja ograničenja, uče nas socijalizaciji od malena.

Ali ti si odmakao od teme veze. Ovo nije pdf Filozofija. Nego me konkretno zanima gde su granice u nekoj vezi, kada se osetimo neslobodnim
Pa:
Filozofija je nauka o životu, Paula.
A ona je primenljiva upravo na sam život.
A ja sam ti rekao:
Čim kažeš veza - nema slobode.
 
Pa da, pitanje je odnosa obaveza i slobode.
Najbolje je obaveze smatrati kao nužnost, onda ne razmišljaš o slobodi.

Ali ovde smo na ljisu, pa sad, koje imamo obaveze prema partneru? Prema meni, ako se dođe do tog razmišljanja, to već znači da nešto nije u redu. Inače, jedva čekam da radim ono što smo dogovorili.. i što zajedno treba da uradimo, ili za njega, ili za nas. NA primer, ako razmišljam kako mrzim da mu ispeglam stvari, onda to meni već dosta govori o mom ondosu prema njemu. A opet, ako samo ja nešto radim, a on ne, gubi se ravnoteža i osećaš se loše. Potrebno je oboje podjednako da ulažu da se pitanje slobode ne bi uopšte postavljalo
"Obaveza" u partnerskom odnosu misljenja sam ogleda se u postovanju, poverenju, "zrtvi" za srecu partnera.
 
Psihološki se ljudi razlikuju. Recimo, otvorila sam na odf psihologiji jednom temu INTJ ili INFJ he he, neki psihološki tipovi, nebitno sad koji. Ali ko god ima i mali uvid u psihološke sklopove ljudi zna da jednima vrlo lako idu obaveze a nekima ne. Recimo ovi tipovi sa J na kraju vole sve da rade planski, vol šeme i u tome se osećaju kao riba u vodi. Ovi pak tipovi koji imaju baš izraženo P oni vole spontanost, ne vole obaveze u tom smislu rasporeda itd... I sad, zašto to pišem. Pa zato što se tu u socionici predlaže da to poslednje slovo kod dva partnera bude isto. Jer ako je različito, tolike su trzavice da nema mogućnosti normlnog funkcionisanja.. koliko god na početku možda bila zaljubljenost
 
Zaljubljenost, ljubav, istrajnost trajnost veze braka... Svaka faza nosi svoje. Na kraju mislim opstaju osobe koje shvate da je zivot retko bajka i da su sve uspeli ustvari svojim trudom pa i ocuvanje partnera.
Naravno.
I u svemu postoji kompromis i žrtva, odricanje od sopstvene slobode.
Hoćeš da završiš školu - moraš da učiš.
Hoćeš da se usavrišiš I budeš situiran - radi.
Hoćeš vezu - onda ste dvoje.
 
Naravno.
I u svemu postoji kompromis i žrtva, odricanje od sopstvene slobode.
Hoćeš da završiš školu - moraš da učiš.
Hoćeš da se usavrišiš I budeš situiran - radi.
Hoćeš vezu - onda ste dvoje.
Ne smatram to uzimanjem slobode.
Sve navedeno smatram izborom.
Nemamo nikakvu nametnutu zrtvu.
Nema leba bez motike niti uspeha bez truda.
 

Back
Top