Slike iz života

[*pustinjakinja]

Neka spava....


Pst..tiho mati...neka ti glasa zvuk
ne remeti jutra tihi sjaj,
tiho mati...laganim korakom izaberi
dio sna u koji ces stati...i pusti
pusti ga mati...neka spava...neka spava....

Stani oce...ne zuri u ovaj rani cas
na pragu onog sto bjese dom...cujes,
tisina pjeva...u daljini treperi
srebrna breza...oslusni oce...tisina
te nosi u djelice rasprsenog sna...
al' tiho...ne zbori nista...pusti
ga oce..neka spava...neka spava...

Pruzi mi ruku ljubavi moja...tiho
najtise...onako kako jasmin mirise,
ruku pod ruku sa mnom kreni tamo
ka zvuku necujnih zvona...i pazi ljubavi,
ne remeti spokoj mirnih rijeka sto
nevidljivim koritom teku...jer...
ljubavi...on spava...neka spava...

Cekam te kceri..dodji u smiraj zore
tu u prazno krilo moje gdje mjesto za tebe
nacini jedne decembarske zime ispisavsi
svojim imenom tvoje ime...tiho...kao sto
kaplje krvi padaju iz duse...i jos tise
nagni se u toplo krilo...i slusj pjesmu
nedosanjanih snova u neispisanim pjesmama
i ne zavrsenim poljupcima toplih usana...
i ne budi ga kceri...neka spava...
neka spava...neka spava....

 

[Nemir]

Na vrhu mojih prstiju
tvoje usne postaju sretne
i jednostavnom molitvom
sapucu zemaljske vatre
i ne traze nikakve usluge,
jer poljupci oduvijek
razumiju mekocu dodira.
Na vrhu tvojih zarkih usana
moji prsti pristaju,
neposlusni i otmjeni,
kao bijeli jorgovani
u tvom osmjehu rastu.
Razumiju kad te volim
i s kakvom ljepotom raspolazes.

U toj tisini mirisa i zagrljaja,
plod smo ljubavi
i kusamo njene dodire.
Pocinjemo udisati ljubav
i ne odustajemo od voca,
koje nasi prsti probaju,
a nase usne u srca slazu.

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

Neverni osmeh prelece mi preko ociju
kada dodjem k tebi da ti kazem - Zbogom!
Cinio sam to tako cesto da mislis
opet cu se vratiti!
Priznacu ti , istu sumnju osecam i ja.
Jer proletnji dani opet idu;
pun mesec uzima zbogom i ponovo dolazi;
behar se ponovo vraca i rumeni na granama
iz godine u godinu,
tako se i ja mozda rastah od tebe da se opet vratim,
Ali cuvaj varljivu sliku neko vreme;
ne goni je neljubaznom zurbom,
Pa kada kazem ; ostavljam te zauvek,
primi to za istinu;
i pusti bar za trenutak da magla suza pojaca
mracni okvir tvojih ociju.
A kada se ponovo vratim,
osmehni se lukavo,kako ti je drago.

Tagore

 

[gost 101840]

 

[Nemir]

KOLIKA JE ŠEHER BANJA LUKA

Kolika je šeher Banja Luka,
S kraja na kraj puna djevojaka.
Svaka ima po ašika svoga,
Samo Fata trides't i jednoga.
Al’ ne prođe ni godina dana,
Sve se cure poudaše redom,
Samo Fata osta neudata!

 

[Nemir]

Ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
Zaronjene stijene placu
Svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jucer
Iza zavjese
Mozda na mom licu nades tragove sjecanja
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguce snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje krizeve
Kao i jucer
Iza zavjese
Ono sto me stalno plasi zvuci poznato
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Otkud osjecaj da gubis pouzdano zalede
Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
Mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
Htio bih da budes sretnija
Kao i jucer
Iza zavjese
Igracu pred tobom opet ulogu pjesnika
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljece
Kao i jucer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

 

[Nina]

Vristim u sebi, al’ niko ne cuje
Spolja stena – u srcu bura caruje
Na licu maska od sminke i srece
Dok se u dusi orkanska oluja krece
Spolja sam jaka kao planina
Unutra od stotinu vulkana lavina
Na prvi pogled jastreb, lesinar pravi
Unutra slavuj u tugu zivot zavi
Kao cempres pred svima uspravno stojim
A ustvari se i vlastite senke bojim
U nebo gledam, zvezdama zelim da vladam
A istina je da i od meseceve mene nastradam

 

[Nemir]

Ti si moja tajna najveca
Ti si moja ljubav jedinaNitko nitkog nije volijo
ko sto duso tebe volim ja !!!

 

[Nemir]

Prava ljubav

Nemoj da mi uputiš više
nijedan pogled,
čak i ako bi smeo.
Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše
i tiho, nečujno urezuje tvoje ime
u neke moje još nerođene rime
zute i plave boje,
a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo.
Ne budi moje orkane snene
da se neki ne zakovitla iz pene,
ponašaj se i dalje kao da ne postojim,
i kao što si do sada umeo
nastavi da gledaš kroz mene
u nedogled
iako tu ispred tebe stojim.

Nemoj uopšte da me gledaš,
zaboravi me.
Potroši svoje poglede na one druge,
na one što znaju da se kikoću,
da od svega naprave važnu temu,
na one izgubljene u beskraju
što ne znaju za samoću,
na one što se trude
da uvek nose šminku,
na one kojih se sve tiče
a tako malo znaju...
Gledaj njih,
zaboravi mene, klinku,
ja nisam takva niti takva mogu da budem,
ja sam iz neke potpuno druge priče.

Nemoj da mi uputiš više
nijedan osmeh.
Jedan je dosta.
Pomisliću da u tom novom još nešto piše
i bojim se, izazvaću podsmeh
kod onih kojih se sve tiče...
U meni se rodi i osta
želja koja klija i raste,
i izvija se i trudi
da izleti u nebo
i nemoguće preraste.
I zato nemoj, nemoj nikada više
da mi poklonis nijednog smeška.
Zamisli da me nema,
da ne postojim, tako je bolje.
Moram to da te molim jer se bojim,
strašno se bojim
da je tvoj osmeh samo greška.

Pokloni tvoj osmeh tamo nekoj drugoj,
i petoj, i sedmoj,
pokloni ga onima koje će znati da ga vrate,
onima koje ne vole čekanje,
kojima nije problem da svojim osmehom uzvrate
odmah, bez razmišljanja,
a da ga prime još manje.
Pokloni ga njima, meni nemoj,
jer moj osmeh predugo sanja
dok ne ugleda svitanje,
predugo čezne da izleti,
predugo plete šarene duge,
predugo trepti dok ne sine,
a za sve to vreme
moje usne su neme.
Zato me zaboravi
jer ja nisam kao te druge,
ja sam iz neke sasvim druge šeme.

Nemoj da mi uputis vise
nijednu reč,
čak i ako to želiš.
Sve reči mogu da imaju i drugo lice,
i šta ako ti to prekasno shvatiš
i poželiš da ih vratiš
i pričuvaš za neku drugu zgodu
kad vidiš šta u mojim očima piše,
pa se sneveseliš,
a već je kasno, već si ih pustio da odu?
Ne, nemoj mi reći ni jednu reč više,
bojim se da će i moje reči da poteku
izazvane tvojim
pa će da se sliju u moćnu reku
i da teku i teku...
Tako se bojim
da će iz mene bujica da provali,
da mi neće biti dovoljno sve vreme u našem veku
da iskažem sve što smo do sad otćutali.

Neka tvoje reči odu na tamo neke
očima blizu
a mislima daleke,
na one što imaju raspletene kose,
što uvek slušaju ali retko čuju,
na one što se oblače u Rimu i Parizu,
na one kojima je važno šta će da obuku
i šta će da nose,
na one što se stalno utrkuju...
Na mene ne bacaj reči,
zamisli da ne postojim,
jer ja se bojim, strašno se bojim
da neće ništa da me spreči
jednom kad moja bujica krene,
kad se otkači i provali i dotakne sve vaseljene
koje nam dele sreću i tuge.
Zato te molim, najlepše molim,
zaboravi mene,
ja sam jaka i sve ću moći da prebolim
jer ja nisam i nikad neću
biti kao te neke druge.

I nemoj, nikada nemoj da me tražiš,
čak i ako se osmeliš
pa to poželiš,
čak i ako se na to odvažiš.
Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona,
jedina prava samo za tebe,
ona jedna od miliona
koja ti pruža more tišine
i svu silinu uragana
u istom trenu.
Ne, nemoj da me tražiš,
pusti me da sama svoje dane brojim
dok postojim,
dokle god trajem nekih dana,
dokle god moje vreme curi.
Ne daj da ti misli na tu stranu skrenu,
nipošto nedaj.
Ja se neizvesnosti više ne bojim
ali bih radije da požurim
i da se sakrijem u uspomenu.

Potraži one neke druge
koje su svikle
da nose štikle,
koje samo sa debelim slojem šminke postoje,
koje još uvek ispredaju prazne priče,
koje se još uvek utrkuju da sve vide i čuju,
koje nose samo uzdužne pruge
jer im samo takve dobro stoje,
koje ne pričaju nego se dovikuju...
Mene nemoj,
mene ne traži
jer ja sam samo drhtaj jednog trena,
samo kap rose opijena jutarnjom vlagom,
samo neizrecivo malo parče istine u laži,
i nestalna kao morska pena
od koje sam sačinjena.

Bojim se, strašno se bojim
ako me nađeš
da ćemo zajedno da potečemo istom snagom,
istom silinom,
istom žestinom,
i da ću početi da postojim,
stvarno postojim
od tada pa sve do svog kraja.
Probudićeš moje orkane
i bujice i reke,
moji snovi će da dobiju lice
i da ostvare želje daleke.
Ali, šta je sve to?
Sve će to jednom morati da stane
jer kad tad stane sve što jednom krene,
jer kratak je ovaj ljudski vek
i prolazan poput lepote maja.
A ako me ne nađeš,
ako me nikada ne nađeš,
ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene
odavde pa do večnosti, zauvek,
bez početka i bez kraja.
D.K

 

[Nemir]

Sve nase godine, zar da zaboravim?
Sve sto smo sanjali, sve su odneli.
I prazne ulice, sto te radjaju
Tek da me prevare, pa te sakriju.
Pocinju snegovi, zimu donose.
Svi su nas mrzeli, nek' se ponose.
Volim da te ljubim, nek' mi oproste.
Sve sto sam lagala, nek' me ubije.

Jos mirise na tebe zivot,
Onaj nas, secas se?
I nesto me tera da te volim,
da ti pevam kao nikom pre.

Da l' nekad ostanes sam kao ja?
Da l' neko zakuca u tvojim mislima?
Otvori nekad oci, nekad kao pre
I slazi Boga da volis me.
Hocu da izgubim tvoje poklone.
Nekako ne ide, strah me istine.
I neko ko te ne zna spava kraj tebe.
Sve nase tajne nocas bole me.

Jos mirise na tebe zivot,
Onaj nas, secas se?
I nesto me tera da te volim,
Da ti pevam kao nikad, nikom pre.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

The Shirelles
Will You Love Me Tomorrow?

Tonight you're mine completely
You give you love so sweetly
Tonight the light of love is in your eyes
But will you love me tomorrow?
Is this a lasting treasure
Or just a moment's pleasure?
Can I believe the magic of your sighs?
Will you still love me tomorrow?
Tonight with words unspoken
You say that I'm the only one
But will my heart be broken
When the night meets the morning sun?
I'd like to know that your love
Is love I can be sure of
So tell me now, and I won't ask again
Will you still love me tomorrow?

So tell me now, and I won't ask again
Will you still love me tomorrow?
Will you still love me tomorrow?
Will you still love me tomorrow?

Verovatno ova pesma nikada nece prestati da odjekuje u hodnicima moje duse...
Mozda onog dana, kada nadjem odgovor...

 

[*pustinjakinja]

Ostavio si nju

...i cutanje sto
korak ti prati,
rijeci neizgovorene
oci zaspale...

...i kosmare sto
budna sanjam i glas
sto zove me majka
a nije tvoj...

...ostavio si nju
prevelik teret
ljubljenoj ti dusi
da rijeke suza osusi...

...otisao si bez zbogom
ostavivsi u beskraju trag
ostavio si nju
da ima neko ko mi je drag...

...ostavio si nju
na usnama ukus nezaborava
u kosi miris sjecanja
krvlju zapecacen nespokoj...

 

[dusala000]

Najbolja slika Života je LJUBAV...

Ljubav umrijeti ne može jer se ponovo rađa
a tada je uvijek najljepša, najmilija i najslađa...

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

Najludja fantazijo zivota mog
stopljena sa vremenom
izmedju ovde i sad prostirem se u jednom pravcu
jedna si misao dovoljna za dan da ispuni ga
dok telom prolazi zelja protkana bolnom ceznjom za tvojom
blizinom
prilazim svakoj izgovorenoj reci kao ogledalu
pazeci da je ne polomim da je pred tebe iznesem celu
pogledaj se ...
videces jutro koje blagom svetloscu razbija nocnu tamu
tj.

 

[Nemir]

Jednostavno, volim te

Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Strawberries cherries and an angel's kiss in spring
My summer wine is really made from all these things

I walked in town on silver spurs that jingled too
A song that I had only sang to just a few
She saw my silver spurs and said let pass some time
And I will give to you summer wine
Oohh-oh summer wine

Strawberries cherries and an angel's kiss in spring
My summer wine is really made from all these things
Take off your silver spurs and help me pass the time
And I will give to you summer wine
Oohh-oh summer wine

My eyes grew heavy and my lips they could not speak
I tried to get up but I couldn't find my feet
She reassured me with an unfamilliar line
And then she gave to me more summer wine
Oohh-oh summer wine

Strawberries cherries and an angel's kiss in spring
My summer wine is really made from all these things
Take off your silver spurs and help me pass the time
And I will give to you summer wine
Oohh-oh summer wine

When I woke up the sun was shining in my eyes
My silver spurs were gone my head felt twice its size
She took my silver spurs a dollar and a dime
And left me cravin' for more summer wine
Oohh-oh summer wine

Strawberries cherries and an angel's kiss in spring
My summer wine is really made from all these things
Take off those silver spurs and help me pass the time
And I will give to you my summer wine
Oohh-oh summer wine

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Ja ostajem 1 u svakome zbiru,
usamljen ko svemir u većem svemiru.

I kada me dele i kada me množe,
ja ostajem 1 ispod svoje kože.

Živim isključivo zato što sam rođen
i nisam birao ni narod ni vođe.

Na jedini život imam strašno pravo
jer ga, kao svako, plaćam svojom glavom.

 

[opijum]

Ne mjenjaj me,
Mjenjam se samo u prvom licu jednine.
Ne zapovijedaj mi,
Ne trpim disciplinu gluposti.
Ne objasnjavaj kako sati teku,
Zvucne kapljice kazaljki
Odlicno citam.
Odlicno razumijem mape,
Koje mi prosli vjekovi
Ostavise na ramenima.
Ne sipaj mi u casu kisele izgovore,
Nisam zedna.
Operi svoje krpice lazi,
Ispeglaj,uredno spakiraj
U svoje spomenare gresaka.
Ne otkljucavaj vrata na kojima pise
Plitka - nepromisljena.
Sokirat ce te promjena,
Duboko - promisljena.
Ne otvaraj vrata,
Odselila se odavde budalica.
Ne razmici zavjese
Na peronima cekaonica.
Ne otpuhuj prasinu sa mene,
Vise mi ne smeta.
Zakasnio si.
Zakasnio.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

RECI MI

Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis
...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio
kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim
dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc
dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...

Reci mi!


Maja Miljkovic

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Ja bih trebao biti dan u koji ulazis
Postelja na kojoj se odmaras
Casa iz koje pijes
More gdje se kupas
Cesma iz koje tocis
I stopa do stope nanizana na tvome hodu.

Ja bih trebao biti dolina u koju gledas
Cvijet kojem se divis
Malena knjiga koju otvaras
I vatreno poglavlje koje citas
Povijest vijekova kojom se napajaju tvoje misli
I maleno ogledalo koga razbijas
Jer ti nije srecu donijelo.

Ja bih trebao biti sljunak tvojih obala
Kojima svijet prskas ljutinom i nezadovoljstvom
Vjetrovi kojima duvas u casu uzavrele zurbe
Galama kojom se odmahujes i bijeg kojim me ostavljas
Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pises
Tvoja cipela izvrnuta negdje pod plastem
Tvoja carapa lijepo obucena sa dugim cvijetnim milovanjem crte
Tvoja ispusena cigareta.

Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosis sve blago svoje ucenosti
Tvoj mali oltar gdje molis zvijezdu da ti ohrabri mozak
Tvoja daleka gruda prema kojoj se upucujes nepoznata.

Ja bih trebao biti tvoje proljece u koje si zaljubljena
I na koje izljevas pogled strastvenog cuvara
Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka
I rukama koje nose kruske posvecene.

Ja bih trebao biti tvoja zima
I snijeg i pahuljice leda
I sve sto se mrzne na tebi.

Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon
Tvoje vrijeme i tvoj sat na krvi.

Ja to zelim biti...


(autor nepoznat)

 

[sofffy]

KOLIKA JE ŠEHER BANJA LUKA

Kolika je šeher Banja Luka,
S kraja na kraj puna djevojaka.
Svaka ima po ašika svoga,
Samo Fata trides't i jednoga.
Al’ ne prođe ni godina dana,
Sve se cure poudaše redom,
Samo Fata osta neudata!

heheh,simpatichno =)


Banja Luka ;ppp

 

[opijum]

«Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi?

Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život?

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio?

Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ograničenja kao ljudska bića?

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran: možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš sebe, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan?

Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kad nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život?

Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti «Da»?

Ne zanima me gdje živiš, i koliko novca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu?

Ne zanima me koda poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pritom ne ustukneš?

Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kad sve ostalo nestane?

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine?»
Nepoznat autor(dopao mi se tekst)

 

[opijum]

ZAPAMTI DA SE UVIJEK...

...može pojaviti druga šansa...

...novi prijatelj...

...nova ljubav...

...obnoviti snaga...

Siguran put k neuspjehu je - odustati! Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja...




Nemoj se osvrtati na prošlost i tugovati za njom jer ona je prošla;nemoj se zabrinjavati oko budućnosti jer još nije došla.
Živi u sadašnjosti i učini je prekrasnom toliko da bude vrijedna pamćenja.

 

[Nemir]

Ti

Svake noćipo mom tijelu prosetas mjesecinom ,
ostavis mirise na mojoj kozi i ponovno nestanes .
Tamo gdje zasjas , tamo se pore rašire i uzdahnu ,
a gdje ne stignes , tijelo i dalje spokojno drijema .
Slatke se kapi nemira tako sire mojim snovima ,
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim .

Svaki dan mojim celom prođes sjenom oblaka ,
zastanes u pogledu i zasladis me svojom tisinom .
Mjestom koje prekrijes rastapaju se naborani sati ,
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplesem .
Njeznim osjecajima poput izvora natocis moje vene
i čitavu vjecnost izlijes u mene , da me namiris .

Koliko se samo puta pokrenes i stanes pored mene ,
utihnes i silinu osjecaja probudis radi moga mira .
Pomaknes me dubinom svoje duse i cijelog uzmes ,
tiho zagrlis i moje nestrpljive misli srcem poljubis .
Takvog prislonis na grudi , ponudis njihovu bjelinu
i dodirujes prekrasnim buketom crvenih bradavica .

Osjecam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja podamnom otvaras .
Ne sklapam oci već upijam bozanstveni pejsaz tijela
i tvom reljefu dodajem vlaznost mojih mekih usana .
Pod prstima izvlacim oblike prekrasnih horizonata
i između koljena smjestam proplanke blazenstva .

Tu se sladim sa beskonacnoscu tvojih rajskih vrtova ,
muski berem slatke plodove netaknute zenstvenosti .
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira ,
pronalazim nevidjena sazvjezdja vjecnog zadovoljstva .
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima ,
upijam tvoje uzdahe i u svojim tijelom plodim ljubav

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Cini mi se da zvijezde nisu sjajne tako,
Cini mi se sunce da ne sija vise,
Cini mi se sve je sada naopako,
Otkad si otisla.

Cini mi se nebo nije plavo sada,
Cini mi se sve za tobom samo zudi,
Cini mi se ne znam ni sto cu od jada,
Otkad si otisla.

Cini mi se da nista nije kako bjese,
Cini mi se dan je sada dvaput duzi,
Cini mi se ptice pjesmu ne pocese,
Otkad si otisla.

Cini mi se moram uzdisati samo,
Cini mi se grlo susi mi se stalno,
Cini mi se da bih plak'o neprestano,
Otkad si otisla.


James Weldon Johnson