Slike iz života

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sto bi ja kad bi Bog jedne noci
u snove dosao moje oci sebi da pozove
i da jutro ne vidim
da l' bi ustao, odustao kada bi slijep ostao

Sto bi ja kad bi Bog jednog dana
dok sviram usao, stao iza mog klavira
i ton po ton uzeo
da l' bi ostao, odustao kada bi gluv ostao


Sto bi ja kad bi Bog poslije svega
u snove dosao da mi vrati vid i sluh
ali tebe da sa sobom pozove
da l' bi ostao, odustao kad bih bez tebe ostao

JA NE BI PRISTAO !!!
 
Povescu te tamo gde vodim sve svoje snove
Kada me ceznje lome i dusom uzdasi zaplove
Tamo gde vreme stoji i samo vetrovi strasti huje
Gde miris palmi more donosi i zalazak sunca se cuje

Povescu te na zvezdu najsjaniju u nama
Kada u nenoj svetlosti nestane trag za nama
Tamo gde se nemiri hrane rosom uzdrhtalih tela
Gde su cula strascu opijena u igrama leptira bela

Povescu te kada mi osetis dusu u svojoj dusi
Kada se i poslednji oblak koji nas razdvaja srusi

nepoznat autor
 
Neka te ne zavarava ova tisina,
slike u oku zivote ne umiru za noc
sklapam oci i cuvam te pod kapcima kao biser sto cuva njegova skoljka
neka te ne obmanu tjutljive minute
[Bni zanemele usne...u tisini glas srca daleko , dalje se cuje [/B]
 
Poslednja izmena:
Nije lako zaboraviti tugu. Pustiti vetru da odnese ruzne dane.I onda odjednom je lako , nestane. Obrishu se suze suze i vrati se vera u ljubav. Nije vishe teshko. Ne treba puno da se osecash se bolje. Otvorish srce, pruzi ruku, vrati se nada, vera... Sve vreme sreća je bila blizu. Pogledaj,treba samo korak dobre volje, zaboravi nemire. Obecavam ti, hladne kishe izgledaju lepo, kad ih opet vidish. U jesen, drugachije je u dvoje...
1615154293.jpg
 
Odlomak zivotne price

Jedna osoba ostavi nas zivot da bi druga mogla uci...
18.05.2008.
Zivim u nadi, da ce sve doci na svoje, jednog dana ce sve na svoje doci...

Sta kada ti naidje neko ko ti svijet poremeti, uzdah uzme a nemozes ga dotaci, nemozes mu prici, neda ti se potpuno, sta raditi?

logo.24597.jpg


Sretas desperatne ljude, ljude slicnim tebi koji traze ljubav i brinu se da zadnji voz uskoro prolazi, dejtaju freneticno i sa srcem i bez srca u nadi da ce naci nekoga za zivot. Gledas ih i bude ti ih na cas zao sto osjecaju toliku paniku pored tolike vitalnosti i zracaja dushe, a onda pogledas na sebe i vidis da se nerazlikujes puno od njih. Sjedis i razmatras promasene srece poredane su tu za stolom kao najljepse voce koje ja sada zabranjeno. Nisu vise interesantni jer su tudji, a pitas se kud su pobjegli oni sto imaju dobar okus i prije poslije, gdje su oni nestali i sto ih nema za tim stolom za kojim im je pravo mjesto? I tako dok gledas tudje srece i nesrece prisjecas se svojih. Razmotris sebe, jedan dio otvoris, drugi zatvoris ali ipak ostanes bez odgovora o buducnosti. Zbunjen si situacijom u kojoj se nalazis i kao ranije, hiljadama puta ranije. Dobijes osjecaj da zelis da bjezis od tog svega. Ipak primoran si da ostanes, da trpis situaciju i da se nadas da ce te dobro snaci u zivotu, da ce sve ispasti na najbolji nacinm onako kako si mastao i kako treba biti. Princ tvoje zivotne bajke ce se jednog dana pojaviti, jer za to ima vremena, josh smo mladi, a srce ti nekada preskoci od straha da nebude tako kako si zamisljala, jer tako je bilo i prije, nade su se i ranije budile pa posustajale. Dokle cemo ovako?

images




I u sred te panike grabis ono sto ti se pruza, opet u nadi da je to to. Medjutim brzo shvatis da istom stazom pjesacis. Stazom koji nevodi uzburkanim osjecajima i koja nedaje nadu za buducnost kojoj se nadas. Pruzi ti se onda nesto, ili bolje reci neko, o kome mastaris i kada bi trebalo da radis svoj posao. Taj neko nije na dohvat. Taj neko nedijeli tvoje osjecaje, ali se ipak hvatas za ono zrno nade sto ti se pruza. Mozda bas zato sto nije na dohvat, zato sto je uzburkano more osjecaja u tebi ti se prepustas tom osjecaju i pustis ga da te vodi pa bilo to dobro ili ne, za trenutak uzivas u tom osjecaju. Nista pogresno u tome, nego konstantno pitanje - dokle cemo ovako?
nepoznat autor
 

BLIZINE

Blizine nisu ono što se obično misli:
Na vrijeme zaustavljeni doticaji
ili sjedinjena dodirivanja.
Blizine su napušteni prostori samoće
i pokreti prema voljenima.
Doticaji su odviše spori
i rijetki da bi zadovoljili
neodoljiv nagon za blizinama,
zbog kojih smo spremni
i na najduža putovanja.
To je dovoljan razlog
zašto ne bismo smjeli odustati
od vlastita duha:
On nas je uvijek znao dovesti
sasvim blizu dragima,
pa i onda
kada su neki od njih
prekoračili granice dodira.
Duh blizine čini stvarnima
više od svih doticanja.

(as)

80uw55f.jpg
 
Uzaludna je odsutnost tvoja

Uvijek kad ostanem sam,mila,
kroz nesanicu doleti plava ptica
i tvoj osmjeh na postelju spusti.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,

kad noć neizdrživo boli,
tvoj stidljivi obris
čudesno procvjeta u noći,
i krv tako glasno u meni provri
da s okusom mjesečine
tvoja moćna prisutnost
zavede moje puste ruke
i moji uzdasi u njima zaječe.

Toliko tvoga u njoj postoji,
toliko tvoga mome biću daje
da je uzaludna odsutnost tvoja.
Uzalud je i usamljenost moja,
uzalud je mrak što sjenama hara,
jer kad se srce razmaše tamom,
uzalud je prisutnost njena.
I kad noću zaplaču zidovi,
kad zavjese navuku tugu,
ponašam se kao da si kraj mene,
jer tvoja topla prozirnost
kroz polusan miri moju dušu.

Volim kad se svlačiš u škrtoj tišini
i kroz nebo ljubim tvoje nježno lice.
Uzalud je tada ranjivost moja,
nestaje pustoš mojih sjetnih usana.
Uzaludna je, jer tvoja je milost
kao kriška mlade mjesečine zanosna.
Uvijek kad sam sam, ljubavi moja,
u vremenu si moga sanjanja,
i s njim čekam miris plave ptice,
jer kad tvoj osmjeh
pažljivo na moje grudi spusti,
uzalud je odsutnost tvoja.

Zal Kopp

 
Uništenje

Progoni me Demon kroz moja bespuca,
Lebdi oko mene kao vazduh, svuda;
Prodire u srce i razara pluca,
Ispunjava mi dušu cežnjom vecnog bluda.
Znajuc da Umetnost ljubav mi je prava,
Uzme katkad oblik divnog ženskog bica,
I pod izgovorom, lažnim, privikava
Moje vrele usne na bešcasna pica.
Vodi me daleko od Božjega oka,
Bez daha i lomna, na pucinu sinju
Dosade što zjapi pusta i duboka;
Baca mi u oci smušene od bdenja
Zamazane krpe, rane, golotinju,
Sav jezivi pribor i stroj Uništenja!
 
U jedno toplo veče, pred ,kraj leta,
dao si mi prvi osmeh.To je videla
reka svojim sjajnim okom,koje je po
njoj plovilo, i kraj koje smo šetali.
Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih
osmeha.
Možda ti je i to malo bilo?
U jedno toplo podne, pred kraj leta,
kad su umirali žuti, ostareli suncokreti
i mirilasli teško, ti si se opio
njihovim mirisom i poljubio mi kosu.
Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara slala
po stotinu poljubaca.
Možda ti je i to malo bilo?
I jednom, u početku jeseni, poklonio
si mi svoje srce samo za jedan
dan, za lepi, setni, septembarski dan.
Da li si me zaista tada voleo?
A ja sam ti dala svoje srce zauvek.
Htela sam ti ih dati još stotinu,
ali sam imala svega jedno, malo,
nesrećno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?
D.M.izvor-net
68734.jpg
 
Ne mogu više
da mislim o tebi, a živim s njim
ja ne mogu više
da osetim strast ni sa kim
Da dočekam sutra
a živim za juče, ne ide
da sakrivam suze
da ih ljudi ne vide

Nije srce kamen da izdrži plamen
plamen stare ljubavi
daj, popusti malo, volim te budalo
jer smo isti ja i ti


Da pogledam samu sebe u oči
još me stid
da spavam kraj njega
s nemirom tim, gde si ti
Da gledam pred sobom
a hodam unazad, ne ide
da sakrivam suze
da ih ljudi ne vide

Nije srce kamen da izdrzi plamen
plamen stare ljubavi
daj, popusti malo, volim te budalo
jer smo isti ja i ti
 
Kad pođete tražiti Itaku
Molite se da putovanje bude dugo,
puno pustolovina,puno buđenja.
Ne bojte se čudovišta iz starine
Nećete ih sresti
ako vam misli budu letele visoko,
ako prava strast pokreće vaš um,telo i duh.
Nećete sresti strašna čudovišta
ako ih ne nosite u duši,
ako ih vaša duša ne postavi ispred vas.

Konstantin Kavafis
 
Parni Valjak - Sve jos mirise na nju

Ne pitaj me nocas nista,
pusti me da sutim,
ja nocas trebam mir.

Stare rane opet peku,
moje bitke dalje teku,
duso ti nemas nista s tim.

Sa tvojeg izvora,
moja se dusa napila,
zedna tvojih godina,
i sada mamurna
pita gdje je utjeha,
gdje je mladost nestala.

Idu dani, ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim,
duso trazim zaborav.

Molim sate da se vrate,
tragovima njenim hodam tiho,
kao da je tu.

Sve jos mirise na nju,
i dan, i jutro sto ce doci,
nakon ove noci, noci bez sna,
i dvjesta godina,
da ih brojim u samoci,
otkako je otisla.

U mojim venama jos je njenog otrova,
jos je doza prejaka,
a tebe ljubim
da ne poludim,
da zaboravim.

...bedak :(:(:(
 
Poslednja izmena:
Wish I Didn't Miss You

Same old story is back again
She's not a lover, she's just a friend
I'm sick and tired for you to blame on me
Now you think it's funny
Now you wanna spend your money on girls
But you forgot when you were down
That I was around

Call my lover, hang up, call again
What in the world is happening
Listen in, but don't yell at me
Isn't it ironic all you wanna do is smoke chronic
Boy, you forgot when you were down
Who was around

I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore

Memories don't live like people do
I'm sick for ever believing you
Wish you'd bring back the man I knew
Was good to me, oh Lord
Everytime you say you're coming
Boy, you disappoint me, honey
How well you forgot when you were down
And I was around

I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore

I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore

One of these days, it's gonna happen to you
Missing a love like I'm missing you, babe yeah yeah
One of these days, when your dreams come true
That's the one that's gonna do it to you
Oh oh oh, yeah, yeah, yeah yeah yeah yeah

I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore

I can't eat, I can't sleep anymore
Waiting for love to walk through the door
I wish I didn't miss you anymore

 
Poslednja izmena:


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena:
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!

Jovan Ducic
Music_is_Magic__Magic_is_Life_by_kibirkstele.jpg
 
Ne volim januar

Ne volim januar
i bele zimske vragove

U svakom snegu
vidim iste tragove,
tragove malih stopa,
broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze

Vise ne prolazim
ulicom Dositejevom
i nemam pojma
kad neko pita gde je to

Tih dvesta sest koraka
duzinom tog sokaka
nikad ja nisam brojao

Nisam te nikad cuvao,
nisam te nikada mazio, pazio
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smisljao broj

Nisam te nikad stedeo
i nisam umeo stati i ostati
Sta ce od mene postati,
mali andjele moj?

Ne gledam filmove
iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza
i rastanaka nesretnih

Ko takve stvari snima?
Bas cudnog sveta ima,
tako se lako rasplacu
 
Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove
ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između
dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog
drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati
pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me
nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice
u pesku
 
Koji smo mi dani?
Mi smo svi dani prijateljice moja.
Mi smo cijeli život, ljubavi moja.
Mi volimo i živimo
mi živimo i volimo.
A ne znamo šta je to dan
a ne znamo šta je to život
a ne znamo šta je to ljubav...
 
Tvoj glas

Deda i baka su se posvadjali. Baka je bila toliko ljuta da nije htela da razgovara sa njim.
Iduceg je dana deda zaboravio na svadju. Ali se baka uopste nije obazirala i nije htela da govori. Sta god bi on ucinio da progovori, ostalo bi bez uspeha. Baka je, jednostavno, cutala.
Deda je, napokon, poceo da pretura po policima i ladicama. Trajalo je to nekoliko minuta i baka vise nije mogla da cuti: "Sta to trazis, za ime Boga"?
"Hvala Bogu! Nasao sam", odgovori deda s'nestasnim osmehom "Tvoj glas"! :)

A. de Mello
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Džudi S
Zašto je pisanje pisama izašlo iz mode?
Odgovora
15
Pregleda
426
Nemoguća Могућност
Nemoguća Могућност
tab503
Izbor
Odgovora
10
Pregleda
380
Pinocchio
Pinocchio

Back
Top