Slike iz života

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Prica se da on

On ustaje sa snom u ocima
i sa svezim mirisom jutra, koje jos nije rodjeno.
Ima jedan camac u luci koji ga ocekuje,
koga on kao i uvek u snovima, ljubi.
On ga pozdravlja sa svog prozora
Ono ga razume kao niko drugi
Bilo je puno sati provedenih zajedno
I puno napora na visokom jezeru.
I oni pricaju da on ne zna sta je strah,
I govore da on ide, neinteresujuci se
kakvo je more.
Kunu se da on uziva, boreci se sa valovima
i sa njim na svojoj strani, da mu je sve svejedno.
Ima neko ko ga ocekuje kada padne noc
Puno njih sumnjaju da ce se on vratiti
Oni su se vec vratili sa svojim praznim camcima
Niko ga nije video, more je lose (burno)
I vetar zvizdi vise nego uobicajno
Valovi pokrivaju njegov camac
Nedostaje samo malo i on ce se pribliziti luci
I oni ga vide, nasmejanog kako upravlja krmom
I oni pricaju, da on ne zna sta je strah
I govore da on ide, neinteresujuci se kakvo je more.
Kunu se da on uziva, boreci se sa valovima
I to sa njim (sa camcem) na svojoj strani,
da je njemu sve svejedno....

Veliko HVALA ekatarini78 za prevod ove predivne pesme (kao i za sve ostale prevode )

 

[Nina]

Ostala si ti

Večeras mi još samo ti ostaješ tugo,
dok u praznoj sobi
tišina luta i sluti kraj.

Večeras mi život znači
jedno veliko ništa,
i oblak prašine,
crven od stida i greha...
Samo večeras,
mogu dopustiti sve one stvari
od kojih sam bežala
i govorila da su loše do kraja.

Večeras mi još samo ti ostaješ tugo,
da zajedno dočekamo novi dan
i krenemo dalje...

 

[Afroo]

U vreme kada prodjem ispod svoda svog Života,
i zaputim se ulicom jedine željene budućnosti,
u kojoj su zidovi od mojih snova obojeni,
a nebo nad glavom prostranstvo beskrajne ljubavi,
i vedro, i oblačno, i zvezdano, plavo,
pod kojim laganim hodom,
s obavezno crvenim lakom na noktima,
mazeći stopalima tople pločnike četrdesetdvogodišnjeg trajanja,
lelujavom svilom koja se obavija oko nogu vetrovima promena,
sa dugom radosti upletenom u kosu,
hitajući vrelu bistrih voda, izvoru sreće,
na levom dlanu ucrtanom cilju, otići ću odavde, negde.
Voljena.
Jagodicama, onako usput, dodirnuti
sve lepo raskošno zeleno
koje sretoh, onako,
u prolazu. Neprolazno.
Da ne povredim.

Osim ako sat ne stane.
A kazaljke se ne upletu u najdužu rečenicu
koja pevuši
gubeći se u daljini.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Ukrašcu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Biceš moj nacin odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ceš se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na pocepanim mestima zajedno cemo plakati.

Zašivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je cišcenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
hladnoce svog straha i samoce.

 

[Nemir]

Sat sam to uradio sa sobom nemam snova sve sam tebi dao .....

 

[ekatarina78]

@Buntovnik Bez Razloga


molim lepo

......¡Buenas noches!.......xexe

 

[Nemir]

Sto mi kuca otvorilo vrata
i da svi su pragovi od zlata
ja nijedan necu preci
necu preci iz inata

Moj je dvorac gde je tvoja soba
veran sam ti, veran ti do groba
ljubim samo oci tvoje

 

[Zena s greskom]

JEDNA MALA PRICA

Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma.
Posto je trebalo dugo da ceka, odlucila je da kupi knjigu kako bi
prekratila vreme.
Uz knjigu kupila je i pakovanje keksa.
Smestila se u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao. S
jedne strane nalazila se stolica s keksom, a s druge jedan gospodin koji je citao novine.
Kad je pocela da jede keks i gospodin je uzeo jedan. Iako sokirana,
nije rekla ni rec, nastavljajuci da cita knjigu.
U sebi je pomislila: sramota, da imam vise hraborsti verovatno bih ga opaucila...
Svaki put kada bi uzela jedan keks, gospodin pored nje bi takodje uzeo, ne obaziruci se na nju.
I tako su jeli i jeli sve dok u paketu nije ostao 1 keks. Djevojka pomisli: e baseda vidim sta ce sad!!!
Gospodin uze poslednji keks i podeli ga na dva dela!
Ovo je zaista previse, uzdahnu devojka, pojede svoju polovinu
keksa, pokupi svoje stvari i demonstrativno napusti cekaonicu.
Kad se malo ohladila zatvorila je knjigu i otvorila torbu da je ubaci u nju.

U tom trenutku u torbi je ugledala pakovanje keksa, netaknuto.
Postidjena, devojka shvati da je sve vreme jela keks od gospodina
koji je sedeo pored nje a koji je, bez trunke sebicnosi ili nervoze,
podelio i svoj poslednji komad s njom.

ZAKLJUCAK: Koliko smo puta u zivotu pojeli tudji keks, a da
to nikada nismo ni saznali?
NARAVOUCENIJE: Pre nego sto dodjete do brzopletog zakljucka i
eksplodirate od besa, OBRATITE paznju na detalje! Situacija cesto nije
onakva kao sto izgleda na prvi pogled!!!

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen koji je bacen;
- Rec koja je izrecena;
- Mogucnost koja je propustena;
- Vreme koje je prohujalo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

 

[Nemir]

„Ja ne odustajem

Jedino s njom sebe vidim
Ja ne odustajem
Od one za koju živim
Ne, ne odustajem

Lei e` da vero tutto quello che ho
Lei e`la sola che io voglio e che sempre vorrei
Adesso e sempre l'amore resiste
Non vivo senza di lei...“

 

[***BarbiE_GirL***]

Samo sam jednom iskreno volela...
samo sam jednom svoju ljubav dala...
samo jednom sam plakala glasno...
i njegovo ime...cele noci zvala...

O vrati se milo moje...srce te zove
stavi glavu na moje grudi..chuj otkucaje ove...
Nikada nikog voleti necu...samo tebe znaj
a zivot sa tobom je i pakao i raj...

O andjele, zovem te ja...svake noci, svakog jutra
bez tebe necu...doziveti novo sutra...
umirem ti zlato moje...moja dusha sada vene,
zato shto si otishao...daleko od mene!!!!

 

[***BarbiE_GirL***]

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Kol'ko još puta da ti, uz zvuk praporaca,
poljubim nisko čelo, mutno izobličenje?
Da pogodim u metu, to tajno odrečenje,
koliko, moj tobolče, da strijela još pobacam?

Spletkama oštroumnim istrošićemo duše
i mnoge ćemo teške skele da porušimo
pijre nego što Stvorenje veliko ugledamo
za kojim nas paklena želja i jecaj guše

Neki još ne vidješe Idola za života,
kipari koje prati prokletstvo i sramota
te hode tukući se u čelo i u grudi,

a nada im je, mračni Kapitol, samo ovo:
da će im Smrt, lebdeći ko neko sunce novo,
pupoljke mozga jednom u cvijeće da razbudi!

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeći, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaći, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me, pružajući ruke, nijema,
dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš a ja osjećam svoje lice, zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči, gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov. Ljubav u prstima koju slušam
zatvoren u tvoje ruke.

 

[Nemir]

ZA TEBE GOVORIM

Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
"Ako eksplozija provetri utrobu zemnje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!

 

[Nemir]

Tri sibice upaljene jedna za drugom u noci
Prva da ti vidim lice
Druga da ti vidim oci
Poslednja da ti vidim usta
I citava tama noci da bih se setio svega toga
Stezuci te u zagrljaju.

Zak Perver

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

(I'd like to dedicate this next song
to all the parents and children of the world...
and especially to my very own... René-Charles!)

If I could
I'd protect you from the sadness in your eyes
Give you courage in a world of compromise
Yes, I would

If I could
I would teach you all the things I've never learned
And I'd help you cross the bridges that I've burned
Yes, I would

If I could
I would try to shield your innocence from time
But the part of life I gave you isn't mine
I've watched you grow
So I could let you go

If I could
I would help you make it through the hungry years
But I know that I can never cry your tears
But I would
If I could

If I live
In a time and place where you don't want to be
You don't have to walk along this road with me
My yesterday
Won't have to be your way

If I knew
I'd would try to change the world I brought to you to

(Isn't there and extra 'to' there?)

And there isn't very much that I can do
But I would
If I could...
oh baby... I just want to protect you
and help my baby through the hungry years
cause you're part of me
and if you ever... ever need
I said a shoulder to cry on
Or just someone to talk to
I'll be there... I'll be there
I didn't change your world
but I would
If I Could!

 

[Zena s greskom]

"...Znaš li kako ovi divni divljaci ispovedaju svoju ljubav?
Kada mladic sazre za nežnosti, to jest pošto je isprobao sve poroke i pošto je iskalio sve orgije, onda prilazi na dan Pandelfinskih svecanosti (a to pada prvog maja - 7. januara po našem kalendaru - kada je mesecina najgušca i najzvonkija) onoj devojci koja ga je u snu pohodila više od sedam puta. Medutim, to se smatra, možda s pravom - velikom sramotom za jednog zrelog muškarca, i cak smrtnim grehom.
... No evo kako se to radi u Zalivu:
Mladic toga dana kada je mesecina najzvonkija uzima za ruku svoju izabranicu i vodi je na Tanga Sihaka (Hrid ljubavi). Tu, na mesecini, on joj dugo bez reci gleda u oci, satima i satima. Onda, posle te neme ispovesti, posle tog monodijaloga, on skida sa bedara svoj oštri tahinj (neka vrsta krivog bodeža) i preseca sebi kucavicu na levoj ruci. Za sve to vreme on ne skida oci sa nje, tako da ona može da prati u njegovim zenicama kako gasne život i kako mu oci pocinju da bele. Onda, ako joj se ucini da i ona voli njega, i ona uzima nož. ''A, ako ga ne voli?'' - zapitah Tam- Tama.
''Zavolece ga dok krvari'', rece on.
''Ipak'', rekoh.
''Onda pusti da umre pored nje. Cim mesec zadje, ona mu izvadi srce i baci ga delfinima. Zato su delfini skloni ljubavi.''
''Cudno'', rekoh: ''Zašto je to tako?''
''Zato'', rece Tam- Tam poucno ''jer posle one noci kada je covek priznao da njegovo srce nije njegovo, ono više nije upotrebljivo ni za šta. Ako nece da ga uzme ona kojoj je žrtvovano, nije ni za šta drugo nego da se baci delfinima.''
''Surovo'', rekoh kao za sebe, no on me je izgleda razumeo, jer mi rece:
''Mi ne trpimo kompromise kao vi Evropejci. Ja mislim da je to pošteno: ko bi bio toliko bezocan da isto srce dva puta nudi.''
''Tam - Tam mudri'', rekoh, ''pa šta se zbiva sa onima na Hridi što su presekli sebi kucavicu?''
"Ništa", rece on. "Oni se vole."
"Znam", rekoh, "oni su presekli sebi vene!"
"Meseca mi, ti si naivan", rece.
"Zašto naivan?", upitah. "Zar nisi rekao da su presekli sebi vene?"
"Možda sam ti i rekao, ali ko zna da li su to i ucinili."

 

[Nemir]

Hej, tebe ne bih mjenjala to nije prazan stih
ja te ne bih mjenjala za deset najboljih
jer nista mi ne moze tebe zamjeniti
tebe ne bih mjenjala da daju cijeli svijet

Hej, tebe ne bih mjenjala za pijesak Emira
ja te ne bih mjenjala za tajne svemira
jer nista mi ne moze tebe zamjeniti
tebe ne bih mjenjala da daju cijeli svijet


Od svih na svijetu tom, ti si najvredniji
i sve sto zelim to si ti
na svijetu tom nista mi ne treba
sve sto zelim to si ti

Na svijetu tom, ti si najvredniji
jer da te nema umrla bih

Hej, tebe ne bih mjenjala za miran ocean
ja te ne bih mjenjala za stvari sve sto znam
jer nista mi ne moze tebe zamjeniti
tebe ne bih mjenjala da daju cijeli svijet


Na svijetu tom, ti si najvredniji
Jer da te nema umrla bih
hej, tebe ne bih mjenjala
to nije prazan stih

 

[twigy]

"Odavno triput razmislim pre nego sto izgovorin "nemoguce",prejaka je varalica ta rec...
No..."

 

[angel 021]

SUDBINA

" Tužio sam se kako nemam cipele. Prolazeći ispred đžamije u Damasku, videh čoveka bez nogu. Prestao sam se tužiti i mrmljati na sudbinu. "

Mušarif-el-Din Saadi

 

[opijum]

Crta


Svaki čovek
Crtu ima
Preko koje
Preći ne sme

Za onoga
Ko bi potro
Tu liniju nedodira
Ostala bi
Pustoš uma
Bespuće bi
Put mu bio

Tragove bi zaturio
Zanavek se izgubio

Milka Djuretic

 

[opijum]

Zivot je -putovanje.Prepun izazova, snova, mashtanja, nadanja.
Prepun sastanaka i rastanaka i cesto nema popravnog.
Shta se desilo, ostaje u proshlosti.
Nijedan prozivljen trenutak se ne moze vishe vratiti.
Zato pokushajmo da svoje putovanje kroz zivot, uchinimo najlepshim mogucim.

 

[Nemir]

Noc me grli
rukama Tvojim,
zaplice u moje misli
bljeskove srece,
mirise svetosti
tragovi Tvoji
u venama,
u meni.

 

[opijum]

Ljudi imaju neku potrebu da sve stvari pokushaju popraviti,odnosno u svemu pronalaze greshke i mane.Kada nam to predje u naviku i kada postanemo «pronalazachi greshaka»,to je siguran put da postanemo nesretni,napeti i isfrustrirani.A zivot je stvarno prelep kada nismo zauzeti pronalazenjem greshaka u njemu.Zivot se moze opisati kao niz greshaka.Jedna greshka za drugom.Nishta nije savrsheno.Nishta.Sve uvek moze biti bolje.Ali greshke nam nude stalnu priliku da uchimo i razvijamo se.Bez njih ne bi bilo razloga za promenu i ne bi se trudili,niti razvijali.I kada malo bolje razmislimo- sreca je shto postoje greshke.I kada to shvatimo-gotovo je nemoguce biti previshe kritican prema sebi ili drugima.Kada shvatimo vaznost greshaka u shirem smislu.Ako svoje greshke mozemo gledati kao neshto shto ce nam pomoci da sazremo u bolju osobu,bice ce nam lakshe uzivati i prebroditi teshka vremena.Necemo na njih gledati kao neshto zbog chega moramo lupati glavom.Iskusimo savrsheno nesavrshenstvo.Greshke su deo nasheg putovanja.Kad odustanemo od potrebe da sve bude savrsheno, shvaticemo da u vecini sluchajeva to vec i jeste-na neki svoj nachin.Veoma je vazno da znamo da se nasmejemo sami sebi.Ne shvacajmo sebe preozbiljno.
U ovom varljivom svetu nepotrebno je uzimati k srcu sve nesrece koje nam se dogode,zivimo zivot-jer to nam je najlepshi poklon.