Slike iz života

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Njen dnevnik

U subotu uveče mi se učinio čudnim. Našli smo se u kafiću i popili piće. Pomislila sam da sam ja za to kriva jer sam celo popodne bila u kupovini s prijateljicama i malo zakasnila na sastanak, ali on nije ništa komentarisao. Razgovor je zapinjao, pa sam mu predložila da odemo na neko intimnije mesto gde bismo mogli na miru pričati. Pošli smo u jedan restoran i on se nastavio čudno ponašati. Izgledao je odsutan duhom. Pokušala sam ga oraspoložiti i počela razmišljati da li sam ja kriva što je takav ili postoji neki drugi razlog. Pitala sam ga što mu je, a on mi je odgovorio da to nema veze sa mnom.Odgovor mi nije zvučao uverljivo. Dok smo se automobilom vraćali kući, rekla sam mu da ga jako volim, ali on nije ništa odgovorio, samo je prebacio svoju ruku preko mojih ramena. Nisam znala kako objasniti njegovo ponašanje jer mi nije uzvratio da i on mene voli niti je uopste išta rekao, pa sam postajala sve zabrinutija. Kad smo konačno stigli kući pomislila sam da me želi ostaviti. Pokušala sam ga navesti na razgovor, ali je on upalio televizor i počeo odsutno gledati program, kao da mi daje do znanja da je između nas gotovo. Na kraju sam odustala i rekla mu da idem spavati. Desetak minuta kasnije došao je i on, i na moje iznenađenje odgovorio na moja milovanja i počeo voditi ljubav sa mnom. No, i dalje je izgledao rastresen. Htela sam se suočiti sa situacijom, razgovarati s njim sto je pre moguće, ali je on zaspao. Počela sam plakati i plakala sve dok nisam zaspala. Više ne znam što bih trebala učiniti. Gotovo sam sigurna da misli na neku drugu. Moj život je potpuna katastrofa.


Njegov dnevnik

Gledao utakmicu. Partizan je izgubio.

Poludeo sam.

:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
 
Ognjan Radivojevic - U tebi kad me ima

Da čitav svet se oko nas poruši,
i svi da odu, samo ostala bi ti.
Znam da si tu i za smeh i za tugu,
šta bih bio ja da nije mi nas?

U tebi kad me ima
pričamo i pogledima
i svaki tvoj se dah kraj ovog srca svija.
U tebi kad me ima
svet mi bojiš osmesima.
I sve je ljubav gde smo ti i ja

Na kraju svakog puta uvek si znam,
i kao nikad nikom, tebi pripadam.
Znam, kad si tu sve bih mogao mila,
šta bih bio sam, da nije mi nas?
romantikadvojeoranz.jpg
[/IMG]
 
"...Put koji smo birali vodio nas je uvek u nepoznato, a ipak - mi smo ga birali. Od svih mogucih nacina, izabrali smo najtezi: da ne znamo kuda idemo, da ne znamo gde cemo stici, prateci samo tok svog unutrasnjeg bica koje od nas zahteva da cinimo onako kako moramo. To pravo - da prati sum sopstvene krvi - ima svako od nas. Ono je neotudjivo i licno, nas krst i nasa sloboda, isto koliko i nase ime ili boja ociju..... To je teret koji se nosi u samoci sopstvene duse. I put ce se pred nama otvarati sve dok imamo hrabrosti da ne donosimo sud, da ne preispitujemo odluku, vec krocimo u ono sto se i bezdanom cini. Put koji smo birali bio je najtezi.... A ipak - mi smo ga birali. Gde god da smo rodjeni, obelezeni smo time sto smo prepoznali da je nase bice slobodno da napravi najbolji izbor, cak i kada se sve cini izgubljenim, beznadeznim ili nemogucim, jer Bog je uvek milostiv kada delamo u skladu sa svojom dusom. Ispred nas je mrak kakav jos nije vidjen. Ali ne plasi se. Ti znas da i pad je let; mi nosimo svetlo....."
 
Posrnucu, ali necu pasti; a ako se i desi - izuzetan slucaj! - bas i da padnem, necu se povrediti nego cu, cim se pridignem, produziti mirno i bodro svoj put....Razlicita sam od svega oko sebe, sve mi preti i sve me ugrozava, ali mi se
ne moze nista zlo i nepopravljivo desiti, jer u meni od zacetka mog zivi skrivena i neunistiva iskra zivotne radosti koja je mocnija od svega sto me okruzuje...
 
U vrijeme od sunca i blagog vjetra. Dajem ti srce i sve svoje godine. Ležimo u travi. Lep je dan kraj jezera. Osećaji nisu negde kilometrima daleko. Kada smo zajedno. Preko svega možemo. Jer zaljubljeni vide leptira. Žuti cvet
byth.jpg
[/IMG] . Baš sve. A ljubav je i kad skočim u vodu. Plivam obali do poljupca. Dok se pored vrba sretna smiješ.
 
********
********

Kad zvjezda moja na nebu ugasne
umjesto suza,osmjehni se,
prijatelju,
ciganima moju pjesmu trazi,
violina nek` place
umjesto tudjih snova laznih.
Kad dusa moja slobodno poleti
ne tuguj druze,osmjehni se,
rastjeraj one sto cvjecem i vjencem
hoce dusu da mi sputaju
okovima tuge lazne okuju.
Kad osmjeh mi vidis,
a ja ne budem tu,
osmjehni se,mirna sam znaces,
tek jednu ruzu bjelu
za sobom ostavi
i samo onom sto s bjelom ruzom dodje
dozvoli da ime moje tiho pomene.
Kad ne budem vise s tobom,
vjerni druze moj,osmjehni se,
tek po nekad,kad ciganin stari
moju pjesmu zasvira,
jednu ruzu bjelu uberi
pokloni je usput nekom neznanom
i idi druze dalje,idi,
i vise se ne okreni.
 
Dado Topić - Bajka o ljubavi


Budim se u svijetu koga mrzim
Još uvjek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa

I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe

Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim

Budim se u svijetu koga mrzim
I do|e mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe

I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja

Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...


hearts-7.gif
[/IMG]
 
Stijene - Obicna zena

Samo jedan dan kad budes sam
potrazi me na morskim stijenama
vrati mi na jedan dan
sve sto sam tebi dala ja
u pjesmama.
More je nemirno izmedju nas
samo ono zna sto cutim ja
suncani dan nebeski dar
vidim sjaj u tvojim ocima
raduj se i ljubi me
ko kap cu sici na tvoj dlan.

Prolazi dan nicija zena sam
more sam ja, vatra i kamen i led
od jednog poljubca zbunjena sva
obicna zena sam ja.

Raduj se i ljubi me
ko kap cu sici na tvoj dlan
prolazi dan obicna zena sam
more sam ja vatra i kamen i led
od jednog poljubca zbunjena sva
obicna zena sam ja.

Obicna zena sam
more sam ja, vatra i kamen i led
od jednog poljubca zbunjena sva
obicna zena sam ja

glitter-11.gif
 
*

Kad sam dosao na ovaj svet,
to je bilo kao zmajev let,
i sve bih rado prosao opet,
ponovio svaki pogresan pokret.

Nek prodjem sve ponovo,
sve bolesti koje sam bolov'o,
u skoli da ucim prvo slovo,
ma nek se ponovi i sad ovo.

Svako pice opet bih popio,
za ljubav istu osobu molio,
opet istom snagom je voleo,
iste rane bih rado preboleo.

D.A.S.


angel-12-1.jpg
 
2004727161128911171tm.gif
23.12.2005.

Sesnaest suza iz dva oka
Andjela.
kao sesnaest izvora ostalo
sesnaest suza niz lice poteklo
kao nozevi dvosekli u
dusi zastalo…
Sesnaest suza,sesnaest bisera belih
u sesnaest pahulja poletelo
na plavu kosu zauvek
da ostne,sletelo.
Sesnaest suza,kao sesnaest pupoljaka
belih
u venac se splelo
Princezu darivati htelo,
u venac splelo
I uvelo…
Sesnaest suza,sesnaest rana
Andjele moj mali
leti slobodnih krila
vecnost je za Tebe
oduvek I bila.


Angel-14.gif
 
**************


Kad samoca zaboli
I oko srca hladno postane

Kad minuti kao godine
Sporo prolaze,
Tek tada se covjek pita
Ima li negdje neko
Ko ce mu ruku dati
Ko ce zajedno sa njim
Zaplakati…
Kada samoca zaboli
Pitanje se samo javi
Kome reci da ne umijes
Od bola pobjeci…


Emo-4-1.jpg
 
Dva čovjeka su ležala zajedno u jednoj maloj bolničkoj sobi; jedan je ležao posve nepomičan, okrenut glavom prema sivom zidu. Bio je šutljiv.
Drugi je bio pored prozora. Razgovarali su i razgovorom olakšavali životne teškoće i samoću.

"Sto je danas novo ?" " Što se vani događa?" svako jutro je pitao onaj kod zida.
" Oooo, dragi prijatelju. Vidim puno dobrih stvari. Majku s djetetom u parku. Dijete ima u jednoj ruci kolač i u drugoj balon. Sretno je i veselo skakuće oko mame koja sjedi i plete mu dzemper..."

"Dzemper? Neka,neka.. da djetetu ne bude hladno." odgovorio je onaj kod zida.
Sutra opet: " Sto danas vidiš ?"
" Paa, danas je prekrasan dan, puno sunca, propupale cica-mace, ptice prave gnijezda, vratile se laste..i ljudi se šetaju po parku..
"Da, proljeće je , osjećam ga u duši" zadovoljno je nadodao onaj kod zida.

"I danas, što vidiš ?"
Danas vidim jedan zaljubljeni par na klupi.. Ljube se i grle, mladi su i smiju se.. hihoću..Bas se jako vole.
Čovjek kod zida se zadovoljno smješkao...

"A danas ?"
Danas starac sjedi na klupi , čita novine , ima neku kutiju, hrani golubove... Pored njega bijeli pas."

I tako iz dana u dan ...sve do dana kad se čovjek pored prozora jako razbolio i preminuo.
Čovjek pored zida je zašutio..dugo je šutio..i kad su doveli drugog pacijenta u krevet pored prozora, jos uvijek je šutio, bio je jako tužan zbog svog prijatelja.
Jednog dana konačno prozbori s njim nekoliko riječi ..i na kraju mu reće:
- "Reci mi, dobri čovjeće, sto je novoga vani, u parku, sto vidiš? "
- "U parku ?!" - iznenadi se čovjek.
-"Da, sto vidiš s prozora?"
- Što vidim ?! Nema parka.Nema ništa. Samo jedan sivi zid..!
- Zid? Ali, moj prijatelj mi je pričao da je vidio sunce i park i djecu..."
- "Da je vidio? Nemoguće. Pa, on je bio slijep!"
 
Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
 
Kažu da se najlepše stvari dešavju kad ih najmanje očekuješ...
tada nisam očekivao ništa...
i nikoga poput tebe...
ni u najludjem snu...
nisam ni sanjao da takva devojka postoji...
a onda sam te sreo...
i upoznao...
da, upoznao sam te...
to kratko vreme provedeno sa tobom bilo je dovoljno da znam šta želim...
i očekujem...
a kako sad to?
da li će mi se sad desiti ono najlepše kad očekujem, nadam se i žeim....
uf, ne mogu sebe da lažem...
nadam se...
a možda uzalud...
možda si ti bila samo trenutak...
možda se taj trenutak neće nikada ponoviti...
a ja želim još više...
ja bih voleo da traje večnost...
 
***

Zagrli me nocas.
Bez rijeci.Kao da grlis zadnji put.
I cuti.Samo cuti.Suvise glasna
je ova dusa.
Hladno je,zagrli me,
sakri od svjeta u krilu svome,
samo nocas,sutra idi.
Ja necu,ne smijem da volim,
samo me zagrli,i cuti.
Hladno je.I hladnoca je
poput grmljavine glasna.
Sve je mutno,samo tvoja
ruka je svjetla,svjetla i jasna.
 
*

Kad sam dosao na ovaj svet,
to je bilo kao zmajev let,
i sve bih rado prosao opet,
ponovio svaki pogresan pokret.

Nek prodjem sve ponovo,
sve bolesti koje sam bolov'o,
u skoli da ucim prvo slovo,
ma nek se ponovi i sad ovo.

Svako pice opet bih popio,
za ljubav istu osobu molio,
opet istom snagom je voleo,
iste rane bih rado preboleo.


D.A.S.
 
* * *

***

Oktobar.Doba kisa
sa sivim jutrima i
sumornim vlaznim danima,
sa nocima kada se tuga
useta u snove
a nebo opusti.
Oktobar,kao tuzna,stara lutalica
opet je prepun suza i bolecivih prica,
skrte toplote sa pola osmjeha
otplakace malo,ispricati po nesto,
a onda ce ponovo da luta.
oktobar,boem bez sesira
pisac bez olovke i papira
lutace dok tuznih prica bude
ali najtuzniju pricu,
pricu o beskrajnom lutanju svom
zadrzace duboko u sebi
u sivilu jednog kisnog dana
i nikad i niko nece je cuti.
mozda,ali mozda samo,
tu pricu isprica
u necijem snu
kad oktobarske noci padnu
a tuga,necujno polako
doseta sa njima.
 
***

Strance,vrjeme je kisa.
Poneka kap pasce ti na lice
bas kao sto pade tad.
Sklopices oci i uzdahnuces,znam,
i usnices,strance,cudan san.
Vidjeces oci jedne kako te
gledaju pogledom jasnim
oci sjajne poput zvjezde i
tamne poput noci.
Ne plasi se strance
to je,ipak,samo san
probudices se,a te cudne oci
bile su i ostace u snu.
Vrjeme je kisa i to nije san
vec samo jos jedan sumoran dan.
Znam,stajaces dugo na kisi,
lutaces pogledom i traziti nesto,
nesto sto podsjeca na
sjaj zvjezda i tamu noci,
trazices svoj san i u tom cnu
one cudne oci.
I ne znas da li to kisa pada
ili to placu one oci
i znas da sunca nema
pa opet vidis kako nesto u daljini sija.
Vrjeme je kisa strance,
vrjeme kad tuga sama dodje,
kad sanjamo cudne snove
i kad ne znamo gdje je san prestao
a gdje pocela java.
Vrjeme je kisa strance
i zato,samo sklopi oci
i ne cudi se odkud bas sad
da sanjas te cudne oci.
Vrjeme je kisa strance,
vrjeme kad tuga ne pita
u cije snove smije doci.
 
Idealna slika savršenog života, istinskog života. I čovek je oseća u svom srcu,
Idealna slika savršenog čoveka :iskrenost, vernost, doslednost, nesebičnost, miroljubivost!.......

Suzo moja uzalud padas na belo lice nikada neces vratiti srce te skitnice.Suzo moja ona te ni ne primecuje povuci se odaje svoje
pusti nek zali srce moje.
 
Celog života sam želeo da volim, celog života sam žudeo za ljubavlju, nadao sam joj se svakog dana iza svakog ćoška, ispod svake klupe, u parku, u moru, na brdu, u tunelu! Tražio sam svetlo na kraju tunela! Tražio sam spas za svoju dušu, spas za svoje srce......
Onda je došla. Ušla je u mene, stopila se sa mnom, zaposela moju dušu, moje telo, moj um, drhtao sam, sanjao sam, stajao sam i poljubila me je! Poljubila me je, ona je mene poljubila! Sećam se tog poljupca, sećam se tog dodira, sećam se tih usana, sećam se tog šapata, te lepote prvog poljupca! I nije istina da je samo on pravi, kao u pesmi, svaki sledeći bio je još lepši, još duži, još stvarniji! Morao sam da joj odlazim i dolazim, ali svaki put kad sam odlazio, nisam odlazio sam. Nosio sam sa sobom i deo nje, nosio sam njene mirise, nosio sam njene uzdahe, imao sam na sebi njene poljupce, bila je na meni, bila je u meni, oko mene, čuo sam njene glasove, držao sam njene dodire, milovao sam njene meke svilene obraze...
 
Prosta istorija

Prošlo je sve; i jedva dušu dirne
sećanja talas drag,
ko s večeri kad tihom vodom pirne
daleki vetar blag.
Prošlo je sve što bolelo me ikad!
o, laž je da se ne zaceli nikad
rana i radosti trag!

Bez nespokojstva, bez srdžbe, bez krika,
sećam se danas ja
ljubavi naše, tvog smeha, tvog lika;
a srce jedva zna
za užas dana, za besane noći,
za kletve da se živeti neće moći,
za gorke snove bez sna.

Kako se mirno pozdravljamo sada!
Ni bol, ni gnev, ni strah.
Prošlo je sve.- I samo katkad, kad
mesečev takne me prah,
dušu mi talas jedan jedva dirne,
ko tihu vodu u večeri mirne
dalekog vetra dah.
 
Eto je...
Jesen...
Sve moje ljubavi počinjale su u jesen...
Možda su se zato i završile...
zato je možda i bolje da se ne sretnemo ovih dana...
možda je bolje da ne vidim uskoro tvoje slatko lice..
tvoj preslatki osmeh...
detinjaste okice...
Možda je bolje da ništa ne pričamo...
nek oni leptirići sačekaju još malo...
nek srce miruje..
šta je to,
samo jedna zima...
samo jedna zima u samoći..
jedna zima, ali 150 noći...
ufff...
neću...
ne mogu tako...
hoću sutra da te sretnem...
a na proleće ću ti priznati da te volim...
tebi i svima...
jel može tako...?
 
Covijek samo srcem dobro vidi
koliko i sta stvarno moze,
kad grijesi ne treba da se stidi
jer sustinu ocima sagledati ne moze
i ne treba za sve da se sudi
jer zivot svakom covjeku iskusenja mnoga nudi...


 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top