Slike iz života

[*pustinjakinja]

Setam gradom nase mladosti
i trazim ulicu za svoje ime.

Velike bucne ulice - njih prepustam velikanima
istorije.
Dok je istorija trajala sta sam ja radio?
Prosto tebe voleo.

Malu ulicu trazim, obicnu, svakodnevnu,
kojom se, neopazeni od sveta,
mozemo prosetati i posle smrti.

U pocetku ona ne mora imati mnogo zelenila,
cak ni svoje ptice.
Vazno je da u njoj, bezeci pred hajkom,
uvek mognu da se sklone i covek i pas.

Bilo bi lepo da bude poplocana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvaznije.

Najvaznije je to
da u ulici s mojim imenom
nikada nikog ne zadesi nesreca.

Lijepo..

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Tvoje vatre su prisutne.
Danas. Davno pre danas.
I dugo iza svih danas.
Uvek cemo se sretati.
Moras mi jednom objasniti
kakav si ti to vrag
kad dunes u pcelu na dlanu
i pretvoris je u zvezdu.
Jer cime ljubiti svet
ako su jedina usta
vecito zauzeta
izgovaranjem ljubavi?
S tobom je opasno hteti -
ti nikada ne odustajes.
S tobom je opasno voleti -
ti se nikad ne zaboravljas.
S tobom je opasno ici,
ti se nikad ne umaras.
S tobom je chudno i umreti -
jer ti se ne zavrsas.
Jer ziveti se moze
il' zagonetno, il' nikako.
Ugradjeni u prostor,
ne umiremo to mi.
to se rasteze nebo
i uzdize nas ka zvezdama!

 

[tanja_bg?]

otkako te ne volim

vraca mi se okus
kao poslije bolesti
strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti

osmijeh mi se vraca
neces me prepoznati
kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati

otkako te ne volim
opet nocu kise moje
izgubljeni zvuci, boje
ni sa kim ih ne dijelim

otkako te ne volim
netko mi iz vlaka mase
prazno mi je, ali lakse
otkako te ne zelim

pitao sam ljude
kol'ko ce to trajati
moze li se umrijeti
hocu li se poslije kajati

gnjavio sam ljude
pravio sam paniku
prejako je svijetlo
samo da se oci naviknu

otkako te ne volim...

a.dedic

 

[lazine]

razz:

:razz: vako nesto dobro odavno nevidje ,fala

 

[*kiki*]

Šaptaču........nešto bih ti šapnula...

dugo te nisam tako zvala...ni u mislima...
Nametnulo se sada tvoje ime pa te u svojim tihim monolozima
tako oslovljavam kao i dok vodimo nijeme razgovore o kojima ti ništa i ne znaš...

Danas, odnekud..iznenada, šapnulo pa zazvonilo..
...izmamilo mi osmijeh...vratilo sjećanja u fragmentima, pohranjena brižno u ladicama srca
što se otključavaju ključićima topline i nježnosti, a mirišu tajnom- mojom i tvojom...

Ja ne znam kako izgledaju sve crte tvojega lica, ne znam boju tvojega glasa, ni pogled tvojih
očiju kad si sretan... ljut...
Ne poznajem nježnost tvojih ruku, ali znam....

Znam da me čekaš negdje...u nekom trenutku pred nama ...i znam da ćemo se uskoro sresti...
na nekom mostu...u proljeće....i znam...

...sve će biti modro, zanosno, neponovljivo....

Znam da će se ruke pronaći same, na tren, korak uskladiti u hodu...

Vjerovao ti meni ili ne , ja mogu dozvati miris toga dana,
mogu naslikati sve nijanse te modrine i srebro nestrpljivosti... mogu ...
...mogu oćutjeti na obrazima rastaljenu vrelinu iščekivanja....

tvojih poljubaca.....


(Vitae)

 

[determinanta]

Na vetrometini...moje mokre kose na tvom ramenu...zagrli me cvrsto...budi mi luka...Podigni od lisca zaklon, ostavi mi samo parce neba u pogledu, da zvezde pronadju put do mojih ociju, da ti sjaje u noci od zelje...Na usnama da pronadjes sebe zaboravljenog na putu talasa...Da tvoje telo bude moj brod beline, nash novi mlechni put...da spavam na njemu umorna i srecna...

Noć tek dotaknuta jutrom drobi se lagano kroz izmaglicu...Misli vezane vetrom, noktima zarivenim u zemlju, očitavaju svoj odraz na nebu...Izmigoljene iz sećanja, putuju bespovratnicama, dodiruju dah...isprekidan...Oči nedostaju...Ruke dotiču...

 

[tanja_bg?]

od koje smo njeznosti cvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega cisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti

(z.krznaric)

 

[tanja_bg?]

i odvedoh je na reku
misleći da je devojka,
a imala je muza

bilo je to u noci svetoga jaga
i kao po dogovoru -
pogasili su se fenjeri
i zapalili svici

na poslednjem uglu ulice
dodirnuh njene zaspale dojke
i odjednom mi se otvorise
kao grane zumbula

njena ustirkana suknja
zvonila mi je u usima
kao komadic svile
rezan sa deset nozeva

bez svetlosti u svojim krošnjama
drveće je poraslo
I horizont pasa
lajao daleko od reke

posto smo prodli kupine,
vrbe i trnje,
pod velom njene kose
iskopah jamu u vlaznom pesku

ja skidoh kravatu
ona skide haljinu.
ja otkopcah revolver,
ona skide cetiri jelecica

ni smilje ni puzevi
nemaju put tako finu,
ni velika ogledala
ne blistaju tim sjajem!

njena su mi bedra bezala iz ruku
kao iznenadjene ribe
pola u ognju a pola hladna

tu noć sam projurio
najlepsi put
jasuci kobilu od sedefa
bez uzde i uzengija

covek sam i ne dolikuje mi
da kažem šta mi je rekla;
savest mi nalaze
da budem diskretan

prljavu od poljubaca i peska
odneo sam je na reku
ljiljani su se mačevali
sa vetrom

i ponasao sam se onako
kao što dolikuje meni pravom ciganinu
poklonih joj kotaricu
od zute svile

i ne htedoh da se u nju zaljubim
jer je imala muza,
a kazala mi je da je devojka
kad sam je odveo na reku

(lorka)

 

[tanja_bg?]

nosim tvoje otiske prstiju
toplinu tvojih dlanova
i tvoj glas duboko u sebi,
na zagrebackih minus pet
rastopljen sam od tvoje ljubavi
i nakon dugih kilometara dana
nakon tvog prvog osmjehivanja
i tvoje prve suze
nosim tvoje godine
tako lako utisnute u moje zjene
i svaki dan sto se okrene oko nas
i noc koja nas pokrije snom
tvoje je sve
i moje je tvoje
jer sve smo svoje
medjusobno pomijesali

(z.krznaric)

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Otis Redding - These Arms Of Mine

These arms of mine
They are lonely
Lonely and feeling blue
These arms of mine
They are yearning
Yearning from wanting you

And if you
Would let them
Hold you Oh how grateful I will be

These arms of mine
They are burning
Burning from wanting you
These arms of mine
They are wanting
Wanting to hold you

And if you
Would let them hold you
Ohh how grateful I will be

Come on, come on baby
Just be my little woman [yeah]
Just be my lover I need somdbody,
[Somebody] To treat me right
[Ohh] I need your warm loving arms to hold me tight
And I need you tender lips too
Hold me, hold me

 

[Zena s greskom]

Posebna kao ja...

Bila sam posve sigurna da si noćas odlučio.
Nakon dugo vremena i svih zajedničkih odluka, ova je bila samo tvoja.
Vidjela sam to ma koliko se trudio sakriti istinu.
Svi su znaci bili tu:rastresenost, zamišljenost, a tvoj osmijeh je tek nalik onim
negdašnjim, prirodnim.
Ovaj je bio pomno odabran da zavara,izvučen kao dobro ispeglana
košulja iz ormara za točno određenu prigodu.
Sve je jutros izgledalo posve uobičajeno, a ja sam svakom stanicom osjećala
da je današnji dan, dan tvoje odluke.

Ma idem...
odlučila sam;
nisam detektivka i mrzim to, ali moram!
Takve stvari valja rješavati kirurški:brzo i čisto zarezati, odstraniti
jer će inače sve prerasti u agoniju!

Uobičajeni pozdrav na vratima i krećeš!

Ah, kako li je samo do ovoga došlo?
Tko bi ikada pomislio da će veza koja se uvijek zasnivala na iskrenosti
prerasti u ovo?
Mogao si mi reći!
Ne bih razumjela, ali se ne bih osjećala ni ovako: izdano i prevareno!

Uskočih u traperice, pograbih ključeve i u trenu bijah u koloni; samo
dva-tri nova limena prometala bijahu između nas.
Pažljivo sam vozila, a onda...žmigavac...
skrećeš...
ma kako sam samo znala!
Nepogrješiv instinkt!
Produžujem i skrećem u sljedećem bloku zgrada, pronalazim mjesto, parkiram,
zaključavam i žustro se vraćam uskim pokrajnjim ulicama taj jedan blok.

Odmah sam te ugledala!
Povlačim se korak, dva i naslanjam na neki parkirani automobil u sjeni kestena.
Ne skidam pogled s tvoga lica i ne bojim se da ćeš me uočiti.

Slijep si za sve oko sebe...osim za nju!
Kakav preobražaj!
Iz tvojih zelenih očiju isijava želja gotovo do mene...
ne sjećam se kad si mene tako gledao ...valjda je bilo jako davno.

Lagano joj rukama kliziš niz vrat,
dodiruješ je i prebireš po njoj jagodicama prstiju posve usredotočen na to što činiš.
Privlačiš je k sebi, onako kao usput...ipak ti je pomalo neugodno...valjda!
Onda je odmičeš , ali ne zadugo... još je jače potom stišćeš uza se.
Točno mogu zamisliti što osjećaš i obuzima me neka goruća ljubomora.

Sada sam posve sigurna- nema povratka!
Okrećeš se na drugu stranu, ali to je tek gluma jer ne možeš zadugo odvojiti
ni pogled od nje , a kamoli ruke!
Hipnotički si prikovan za ljepoticu!
Moram priznati da je prekrasna!
Uvijek si imao ukusa...a ona blješti...
Što je-je!

Sačekat ću, a onda ću te iznenaditi.
Imam na to potpuno pravo nakon svih naših godina.
Neću scenu! Mrzim scene! Želim samo zaviriti u tvoje oči, iščitati nijemu poruku,
možda ću onda znati zašto je do ovoga došlo!

Evo ga !
To je to... grabiš je posesivno, ljubomorno otimaš pogledima
i konačno izlaziš.
Sretan!
Učinih ta dva koraka iz sjene i stadoh ispred tebe.

Raširile se zelene zjenice, a u njima revija osjećaja: panika, neugoda, inat, bijes,
kajanje...kajanje...kajanje...

"Oprosti! Nisam to namjeravao ovako."
" Ne mari", procijedih uz opori smijeh " sada više nije važno."
"Važno je!"
"Trebao si onda ranije misliti je li ili nije", dodah s gorčinom.
" Možeš li mi oprostiti?"

Muk!

"Možeš li? Molim te!Znaš da te volim! Pogriješio sam!"
" A, što mi drugo preostaje????"prošaptah s uzdahom.

Krenuli smo lagano, zamišljeni, u troje:
ti... ja...
...i tvoja lijepa, nova violina!

Kada će, dovraga, doći na red i ...posebna kao ja....
moja nova, obećana i već rezervirana kuhinja, pomislim u sebi pa se zagledam u
zelenu krošnju iznad glave!

ps.Mozda sam skrenula s teme ali mi se ovo tako svidelo da nisam mogla da odolim...;-)

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Ma, gde skrenula, bre?!
Zaista je jedna od "slika iz zivota".

 

[Peta W.]

.......
Videla bih te na tren,
odmicao bi mi brzinom,
meni nedostižnom.

Ponekad bi se okrenuo,
uz "sledi me, ja sam tvoj",
tada bih još jače, jače kretala
ali bi udaljenost bivala veća.
..........
Više te ne sledim,

ali još uvek te volim...

 

[Spice Dealer]

srecem sve manje ljudi koji vide slike iz zivota.
Kao da niko ne zeli ni da gleda. Kako tek tada da se vidi?
Promicu dragocene slike iz zivota koji se desava svakog trena. Niko ne zeli da vidi kako je moguce na malom prostoru postaviti veliku scenu, brzi zaplet, sokovi da cure, mnogo da mirise.....
Niko ne slusa, i niko ne cuje. A slike se redjaju, slatke, jake, bucne, siroke, vlazne, mnostvo slika, slicica, vinjeta, kratkih rezova i dramaticnih scena.
I sve mi je teze da sa nekim gledam slike iz zivota. Mesto do mene prazno. Cak i ako neko kupi kartu, pre nego sto scena pocne, vec su poceli komentari, procene i osude. Cak i ako se upustim da sa nekim gledam slike iz zivota, uvek pre saznam sta neko nece i sta neko ne voli.
A slike promicu. Slatke i kratke.
I sve je manje onih koji prepoznaju nijanse.
I sve je manje onih koji hoce da cuju.
I sve je vise lakih nota, i povrsnih razgovora, tako ljudskih glupavih plitkih ocesavanja.
A divni zalasci se po ceo dan spremaju, veliki talasi rastu, listovi vezbaju cutanje za padanje. A pre neku noc sam gledao kako Zvoncica pokriva svog Ridjobradog usnulog. Pa opet, pa ga ususkava, a on se kao pravi da spava, a cebe im toplo.
Bice slika, jer tako je svet napravljen.
Bice i zivota, jer zbog toga je svet napravljen.
Laku noc svima

 

[Che Guevara]

toliko sam već umoran,
suočen sa svojim dečijim strahovima,
i ako si već htela da odeš,
zašto nisi samo otišla,
jer tvoje prisustvo i dalje leži pored mene,
i neće da me ostavi samog...

..ove rane neće da se zaleče, ova bol je tako stvarna,
jer mnogo je vremena koje ne mogu da obrišem...

Kad si plakala, ja sam brisao tvoje suze,
kad si vrištala, oterao sam sve tvoje strahove,
držao sam te za ruku sve ove godine,
ti još uvek imaš moje sve...
.
.
.
dozvolio sam ti da me povedeš,
da me zarobiš svojim svetlom,
sada sam zarobljen životom koji si ostavila iza sebe,
tvoj lik je oterao sve moje lepe snove,
tvoj glas je zarobio sav moj razum..

toliko puta sam pokušao da kažem sebi da si otišla,
ali i dalje te čuvam pored sebe,
i sve duže sam sam...

 

[Nemir]

toliko sam već umoran,
suočen sa svojim dečijim strahovima,
i ako si već htela da odeš,
zašto nisi samo otišla,
jer tvoje prisustvo i dalje leži pored mene,
i neće da me ostavi samog...

..ove rane neće da se zaleče, ova bol je tako stvarna,
jer mnogo je vremena koje ne mogu da obrišem...

Kad si plakala, ja sam brisao tvoje suze,
kad si vrištala, oterao sam sve tvoje strahove,
držao sam te za ruku sve ove godine,
ti još uvek imaš moje sve...
.
.
.
dozvolio sam ti da me povedeš,
da me zarobiš svojim svetlom,
sada sam zarobljen životom koji si ostavila iza sebe,
tvoj lik je oterao sve moje lepe snove,
tvoj glas je zarobio sav moj razum..

toliko puta sam pokušao da kažem sebi da si otišla,
ali i dalje te čuvam pored sebe,
i sve duže sam sam...

Nisi sam i meni je tako ...

 

[tanja_bg?]

moja te rec dotakla

moja te rec dotakla
u trenu kad si odlucila
da ne verujes nikome ko je
odrastao i ko pokusava
da te ukroti

kao ptica nevidljiva,
kao zuti list koji te
u setnji presretne naglo
i upozori na pad

jer jesen je
jer sve je
prolazno i sve se smenjuje

kao da gledas veliku reku
u predvecerje koja odnosi
bele ladje, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
mozda odlazi neko koga bi
mogla zavoleti - zauvek....

(pero zubac)

 

[zainteresovana]

Punom parom rade medijski kotlovi
Vredni ložači su isti oni negdašnji skotovi
Siva masa se iz glava razlila po ulicama
Pa narod šljapka do kolena po baricama
Zavrni nogavice kume došlo je do yaya
I do vrata i do krovova al nikako do kraja

 

[tanja_bg?]

lay lady lay

lay, lady, lay, lay across my big brass bed
lay, lady, lay, lay across my big brass bed
whatever colors you have in your mind
i'll show them to you and you'll see them shine

lay, lady, lay, lay across my big brass bed
stay, lady, stay, stay with your man awhile
until the break of day, let me see you make him smile
his clothes are dirty but his hands are clean
and you're the best thing that he's ever seen

stay, lady, stay, stay with your man awhile
why wait any longer for the world to begin
you can have your cake and eat it too
why wait any longer for the one you love
when he's standing in front of you

lay, lady, lay, lay across my big brass bed
stay, lady, stay, stay while the night is still ahead
i long to see you in the morning light
i long to reach for you in the night
stay, lady, stay, stay while the night is still ahead

(bob dylan)

 

[Zena s greskom]

Želiš da ostanem. Istovremeno želiš da me ne bude. Bojiš se, ali tvoja fobija je obojena enormnom količinom hrabrosti. Znaš da nisam dobra. Oštećena roba; roba s greškom. Netko tko se rodio bez mogućnosti da ikada doživi svoju punoću u samom disanju. A možda i ne... Možda sam samo tako ponekad izgledala...

 

[tanja_bg?]

jednostavno, volim te

niko drugi nije kao ti
ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv

ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka

i svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek

iz njega zraci
neobicna privlacna snaga

i ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji

mozes mu cak reci :
sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :

ja te jednostavno volim

(phil bosmans)

 

[tanja_bg?]

ove noci mogu napisati najtuznije stihove
napisati, na primjer: "noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini"
nocni vjetar kruzi nebom i pjeva

ove noci mogu napisati najtuznije stihove
volio sam je, a katkad je i ona mene voljela
u nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju
ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom
voljela me je, a katkada sam i ja nju volio
kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci

ove noci mogu napisati najtuznije stihove
pomisao da je nema. osjecaj da sam je izgubio
slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju
i stih pada na dusu, kao rosa na livadu
nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati
noc je zvjezdovita i ona nije uz mene
i to je sve. u daljini netko pjeva. u daljini
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila
kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste
moje je srce iste, a ona nije uz mene

ista noc odjeva bjelinom ista stabla
mi sami, oni od nekada, nismo vise isti
vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio
moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho
drugome. pripast ce drugome. kao prije mojih poljubaca
njen glas, njeno sjajno tijelo. njene beskrajne oci

vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim
tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav
jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila

iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem

(pablo neruda)

 

[JA-OPIJUM]

Kemal Monteno - Vratio sam se živote

Opet mogu ćuti kako raste trava
obuklo se nebo,košulja mu plava
proteže se more i zjeva
kihnulo je sunce i oblaka nema.

Opet mogu budan sanjati sve što želim
imam svemir ljubavi s tobom da ga djelim
opet kuca strana lijeva
sretan sam jer znam...opet mi se pjeva!

Vratio sam se živote
otjer´o sam dane sive
imaš li za mene još ljepote
vratio sam se opet među žive...

Opet sreća tragove mi prati
a do kada,ko to može znati
sve dok u meni živi nada
život je lijep,život je sada!

Vratio sam se živote...

 

[Che Guevara]

Draga moja...
nisam mogao da spavam sinoć jer znam da je među nama gotovo..
više nisam ogorčen jer znam da je ono što smo imali bilo pravo...
i kad se u budućnosti vidimo sa novim životima...
nasmejaću ti se radosno i setiti kako smo proveli leto pod drvećem...
kako smo učili jedno od drugog...
zaljubili se...
najbolja ljubav je ona koja probudi našu dušu...
tera nas da tražimo još...
pali vatru u našim srcima i donosi mir umu...
to je ono što si mi dala...
nadam se da ću i ja tebi to pružati zauvek...

(... iz jednog doooobrog filma...)

 

[zainteresovana]

Slike iz života...
'Ljubim te u levo oko, jer ja tako hoću, i šta mi možeš. '