Slike iz života

[JA-OPIJUM]

Želim ti sva godišnja doba

Želim ti uvijek iznova iskustvo da je život sam po sebi najveći od svih darova. Tada će tvoja nova godina života biti više od puka koračanja u brojkama. Ti se možeš i mijenjati, smiješ uvijek iznova gledati život s nove strane. To što sebi danas još ne možeš zamisliti, možeš susresti već sutra. Pođi jednostavno ususret novosti koja već čeka na tebe.



Želim ti sve ono što ne možeš kupiti novcem. Susrete s ljudima koji te mogu potaći i promijeniti, otvorene oči i uši za mnoge prilike koje nam se u životu nude. Svaka od njih je jedinstvena i dragocjena. Ne želim ti veliku sreću i ispunjenje svih tvojih želja, nego sposobnost da prepoznaš male radosti i podijeliš ih s drugima. Želim ti nerazorivu nadu koja ti, unatoč svih razočaranja, daje uvijek iznova vjerovati u dobro u ljudima i u samome sebi. Želim ti vrijeme za život, da ti susreti s drugima ili mirni trenuci sa samim sobom budu važniji od želje za imetkom i pritiska termina.



Svejedno, u koje si vrijeme godine rođen, u područje tvoga života spadaju sva godišnja doba. Dio ispunjena života su i naoko nespojive suprotnosti, koje mogu biti tako različite kao proljeće i jesen, kao ljeto i zima. Upravo takva različita iskustva čine tvoj život bogatim i jedinstvenim. Darivaju ti snagu preko koje se možeš sve više razvijati, snagu koja ti daje iznutra rasti.



Želim ti sva godišnja doba na tvome putu.

 

[dusala000]

 

[Zena s greskom]

- Hoćeš medeno srce?

- Neću.

- Što nećeš?

- Neću. Ne jede mi se.

- A, hoćeš bajaderu?

- Neću ni nju.

- Ih, što si neki... Ništa nećeš...

- Što si dosadna?!

- :-(

- Šta si se, sad, nadurila?

- :-(((

- Vidi je! Sad ona, nešto, glumi!

- :-(((((

- E, znaš šta, počinješ da me nerviraš!

- Ti mene nerviraš! I imam pravo da se durim!

- Dobro. Duri se. Baš me briga.

- Pa da. Znam da te nije briga.

- Šta hoćeš da kažeš?

- Znaš ti, dobro, šta hoću da kažem.

- Šta? Da čujem!

- Pa to. Da te nije briga. Mogu i da umrem, tebe nije briga.

- Svašta!

- Nije svašta. Vidim ja da si se ti promenio.

- Promenio? Kako promenio? Ne filozofiraj!

- Pa, lepo. Baš te briga kako se ja osećam.

- A, kako se ti to osećaš? Baš me zanima!

- Ma nemoj! Zanima te! Vraga te zanima! Da te zanima, ti bi video da se sa mnom nešto dešava.

- Dešava? Hahaha... Sa tobom se uvek nešto dešava.

- Smešno ti je? Je l'? Tebi je to smešno?!

- Ma, daj! Ti si stvarno podetinjila! Hahaha...

- Dobro. Smej se ti. Onda neću da ti kažem.

- Šta da mi kažeš?

- Ništa.

- Vidi je, sad! Reci, kad si počela.

- Nisam ništa počela.

- Jesi. Počela si.

- Nisam!

- Jesi. Rekla si da se s tobom nešto dešava.

- Tebe, ionako, nije briga.

- Hoćeš li reći, ili nećeš?

- Zavisi.

- Od čega?

- Nije od čega, nego od koga.

- Dobro, od koga?

- Od tebe.

- Kako od mene? Šta, sad, ja treba da uradim?

- Da me poljubiš. I da uzmeš bajaderu. Ili medeno srce.

- Hahaha... Stvarno si šašava..

- Nisam. Nisam šašava. Trudna sam.

 

[Nemir]

 

[*pustinjakinja]

Evo ti ruka moja
i vodi me negdje gdje nema sutra
vodi tamo gdje nas cekaju plava jutra.
Tamo gdje nismo mi,gdje nema ja i ti,
tamo gdje jedno srce kuca i
jedna duse jednu tajnu cuva.
Evo,vodi me,
nek' ostane pustos za nama
vodi me tamo gdje nije pakost i ne postoji tama.
Ja necu da zivim tu
hladno je srcu mom
odvedi me nekud daleko od tuge
sakri u svom najljepsem snu.

pozdrav B.....

 

[Maha-maja]

 

[milicaanchy]

Razgovor..oboje srecni...pomalo promrzli
nervozni i pogubljeni...(:
ne znamo sta treba da kazemo...
rekli bi,ali oboje znamo da ce veceras ostati nedoreceno
visice neizgovoreno u vazduhu,lebdece oko nas
seticemo se svega u mrtav sat
dok sneg bude padao...

 

[dusala000]

 

[Nemir]

Osluskujem
tvoje korake
za sobom
dok mi srce
kuca nemirno
kao srce ptice
sto je prestrasih ;

Osluskujem
tvoje korake
ujednacene
sto te kroz
more zlata
dovode k meni...

I necu se okrenuti!

Sacekat cu
da mi se priblizis
i da mi sapnes
koliko ti znacim;
i da mi sapnes
sto ces pozeleti
kad zapocnu padati..
zvezde,
pa se presele u moje oci
dok me budes ljubio,
pa se presele u tvoje oci
dok te budem ljubila...

I tako citave noci...

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

REM › Losing My Religion

Life is bigger
Its bigger than you
And you are not me
The lengths that I will go to
The distance in your eyes
Oh no Ive said too much
I set it up

Thats me in the corner
Thats me in the spotlight
Losing my religion
Trying to keep up with you
And I dont know if I can do it
Oh no Ive said too much
I havent said enough
I thought that I heard you laughing
I thought that I heard you sing
I think I thought I saw you try

Every whisper
Of every waking hour im
Choosing my confessions
Trying to keep an eye on you
Like a hurt lost and blinded fool
Oh no Ive said too much
I set it up

Consider this
The hint of the century
Consider this
The slip that brought me
To my knees failed
What if all these fantasies
Come flailing around
Now Ive said too much
I thought that I heard you laughing
I thought that I heard you sing
I think I thought I saw you try

But that was just a dream
That was just a dream

 

[Peta W.]

....A shta to tebi treba u zhivotu?
-Trebash mi ti.
Pa imash me.
-Trebash mi cela.
Pa imash me celu.
-Onda mi vishe nishta ne treba.

 

[*BlueLove*]

...15 sec do dolaska voza...
-Imas jos 15 sec da me ostavis....
..'ajde ti..
-'ajde ti....
..'ajde ti..
-'ajde ti....
..'ajde ti..
-'ajde ti....
... i tako je prosla poslednja prilika da se razidjemo hrabro,oci u oci....
..ulazivsi u voz,bacila sam pogled preko ramena,videla njegov osmeh i namignula mu dok mi je mahao....
...tada sam ga videla poslednji put....
...milion suza do kuce sam prosula... ponadavsi se da cu se jednog dana tim putem i vratiti....
..ipak,nikad vise....

 

[*pustinjakinja]

Ima dana kad je
praznina sira od beskraja.
Ima noci kada tisina zvini
kao zvona svetog Nikole.
Ima trenutaka kad je
isuvise hladno
kada stud dusom hara poput
sejmenskih ratnika.
Ima boli koje nemaju lijeka
i truju i truju otvorenu ranu
do tacke zadaha smrti.
Ima tih stanja kad se samo cuti
dok u venama tece rijeka cemera.

 

[zvezda D*****]

Dejan cukic - Dolazi tiho

Kao stihija
Razbija snove
Kao ogledala

To nije stvarnost
Ali nije ni san

Pratim vec dugo
Njene pokrete
Nesto me muci
Reci odluke

Ja sam u mraku
Rusim zidove
Nesto nije u redu

Refren:
Sad znam da je ljubav
Okean sto odnosi sve
Sad znam da je ljubav
Talas koji nestaje

 

[zvezda D*****]

Duga


Mislio sam, mjesečina,
a kada se trgnuh,
znao sam, tišina.

Mislio sam, tišina,
a kada otvorih oči,
znao sam, tamnina.

Mislio sam, tamnina,
a kada je pomilovah,
znao sam, milina.

Mislio sam, milina,
a kada su je usne našle,
znao sam, gorčina.

Edvard Kocbek

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

 

[dusala000]

Jednog tuznog dana

Jednog tuznog dana
kada cujes zvuk ezana
znat ces da me vise nema,
a kad odu sa mezara svi,
ti se tiho pomoli
jer znaj da tu lezi srce
koje te i mrtvo voli.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Uzalud je budim (Branko Miljković)
----------------------------------------


Budim je

zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama

Zbog neba
razapetog između prstiju

Budim je zbog reči koje peku grlo

Volim je ušima....

Treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi...

Budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde...

Zbog ljudi
koji bez čela i imena
prolaze ulicom

Zbog anonimnih reči
trgova
Budim je zbog manufakturnih pejzaža
javnih parkova

Budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu

Zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom!

Moja ljubav
puna drugih
je deo zore koju budim

Budim je zbog zore
zbog ljubavi
zbog sebe

zbog drugih...

Budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu

Sigurno je rekla:
neka me traži
i vidi
da me nema

Ta žena sa rukama deteta
koju volim
To dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim...

Uzalud
uzalud
uzalud...

Uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova

Uzalud je budim
jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim

Ti znaš
voda protiče
ali ne kaže ništa........

Uzalud je budim

Treba obećati
izgubljenom imenu
nečije lice
u pesku

Ako nije tako
odsecite mi ruke
i pretvorite me
u kamen!


Citam je, slusam je...vrtim je i nikada se necu umoriti od ove pesme.

 

[tanja_bg]

**

kad me vise neces voljeti
bas me zanima
kako ce me boljeti
hoce li krenuti od srca
ili od prstiju
hocu li vikati
ili zalostan slusati
nekud otputovati
citati novine isto kao prije
hocu li shvatiti tvoje rijeci
hoću li biti ocajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biras
za tuzne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje njezne ruke
pomaknes od sebe
koga ces izvijestiti o svojoj odluci
kome ces se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kazes da me ne volis
budi njezna kao na pocetku
jer porazeni su puni tuge

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

DA LI CE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI

da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati

kad u nama bude

vec mnogo jeseni i zima

kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa

i kad me mozda vise nece biti

da li ces ponekad zaplakati nocu

kad te sjeti davna zaboravljena pjesma

na sve ulice i restorane

sva ona mjesta koja ces pamtiti

po nasoj njeznosti

i ljubavi u kristalnim prozorima

plavim maglama

da li ces ponekad zaplakati

u prvi sumrak novog proljeca

u toj jedinoj preostaloj zraci

razbijenog sunca

kad osjetis jos jednom dodir moga dlana

kad me vise mozda nece biti

a sve ce biti kao prije

i ona rijeka plava

i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama

u koje smo htjeli

da li ces me ipak zaboraviti

u predahu dviju ljubavi

a znas da nam usne od istog poljupca boluju

i da nas ista tuga progoni stoljecima

Ž.Krznaric

 

[dusala000]

 

[*pustinjakinja]

Umorna sam.
Umorna od sjevernih vjetrova
laznih svjetova
beskrajnih kisa
praznih ljudi
i jos praznijih zena.

Umorna sam od noci
lutanja po pustinji
osrednjih slikara
i poeta bez stiha
od prljavih ulica
ratova i losih filmova.

Umorna od ucjena
laznog kajanja
prica o moralu
u redu stajanja
od filozofa i
kvazi mudraca.

Umorna od poraza
uspona
padova
veselih frajli
ostavljenih ljubavi
tuznih romana.

Umorna od hoda
bez koraka
velikih rijeci
samozvanih proroka
ludih krava i
pticjeg gripa.

I stajem.
Tu na tvojim vratima.
Rizikujem jos ovaj put.
I dajem.Sebe.
Bez sjaja lampiona
uz treptaj svijece

za toplija jutra.
Bez obecanja o
danima bez brige
bez ljepote koja
ne prolazi
dajem samo sebe.

 

[dusala000]

Da mogu,
da doletim oblaku
pod nogu,
da ti budem blizu,
da ti sve svoje želje
predam u zlatnome nizu.

Da mogu,
da to liči na igru
povetarca što goru razvija,
što sivilo celo,
u raznobojno cveće povija
i da kroz igru nemira,
shvatiš da nisam obična.

 

[tanja_bg]

ko si ti, citaoce,
koji ces posle jednoga stoljeca citati pjesme moje?

ne mogu ti poslati nijedan cvijet od ovog proljetnog bogatstva,
nijednu traku zlata sa ovih oblaka gore

otvori vrata svoja i gledaj u daljinu
u svom cvijetnom vrtu skupljaj mirisne spomene
na minulo cvijeće prije stotinu ljeta

u radosti svoga srca da osjetis zivu radost
koja je pjevala jednog proljetnjeg jutra
saljući svoj veseli glas preko stotinu ljeta

(r.tagora)

 

[Gde_se_andjeli_igraju...]

Ti ne znaš kako je
.
Neka Bog ti oprosti
što si mene lagao
cuvaj rijeci za njega
kad se budes kajao
.
Ja nemam hrabrosti
sve s tobom proci ponovo
u meni nema ljubavi
ni za sebe dovoljno
.
Ti ne znaš kako je
ljubav sa strahom cekati
smijat’ se kad je najgore
a sve u duši nositi
.
Neka Bog ti oprosti
za sve moje nemire
toliko truda uzalud
ni hvala od tebe
.
Trebam vremena da zaboravim
da novu ljubav sebi dozvolim
sada odlazim daleko od svih
gdje me tuga nece pronaci