- Poruka
- 204.699
Ја разумем Рифкицу, кладим се да би, ако би користио ГСП, чекао аутобус ван 'кућице', да би имао простора за 'маневар' ако дође до сличне ситуације. Тако ја радим, јер верујем у ону - 'ко се чува и Бог га чува'. Ни на пешачком не стојим у 'првим редовима', итд, итд.Међутим, за разлику од Рифкице, сматрам да ма шта ти урадио - ма које мере предострожности предузео из тог 'сагледавања евентуалног развоја догађаја', и даље верујем да није све у нашим рукама, и да је 'фактор случајности' пресудан. Неки то, а и ја међу њима, називамо судбином. Рифкица се јежи од те речи, јер мисли да све конце у рукама држи он, јер је он најбољи, најпаметнији, итд, итд...
- - - - - - - - - -
За Рифкицу:
![]()
![]()
Surka, za tebe kao levičarku i agnostika, pojam poput "sudbine" postoji, ali ja, kao vernik, znam da nam je Bog dao slobodu izbora i da nije sve unapred određeno. Zato i pišem da mi najviše utičemo na tok našeg života. Možda ne u svakom slučaju, ali oipet... evo recimo primer te imaginarne situacije na Bus stanici. Zamisli dalje da u istu situaciju stavimo nekih 10-ak ili 20-ak ljudi i posmatramo reakcije. Naravno da bi svako drugačije reagovao i da bi ishod, shodno tome, bio drugačiji. Jedan bi stavio slušalice i zverao u nebo i tom odlukom bi bio prepušten direktom udaru. Neko bi stao na kraj i gledao u automobile koje dolaze, u strahu i tako bi izbegao sudar. Neko bi stao pored jedne gospođe i u trenutku dolaska automobila bi dotičnu gurnuo i tako sebe spasao (svaka sličnost sa dve osobe iz ove kafane je slučajna
). To pokazuje da su naš uticaj i naše odluke veoma bitni, čak i ovakvim situacijama.









