На жалост, то за терминални стадијум канцера јесте тако јер наше болнице немају одељке за палијативну негу.
Морали би неког да не приме да би лежао неко за кога се зан да је на издисају.
Звучи ужасно али је тако. Буквално неко ко има терминални стадијум рака није приоритет у односу на неког ко почиње тек да се лечи.
Наше болнице су све ужасно старе, а како је криза у земљи дуже од 30 година, није се имало новца за дограђивање палијативних одељака.
А и народа свакаквог има.
Пре две године, са једне београдске клинике је стигао захтев за обдукцију жене која је умрла од рака. Био је у питању рак дебелог црева који је метастазирао свуда али јетру је разорио. Значи уместо јетре, имала је метастазу која је појела орган.
Клиника је морала да је пошаље на обдукцију јер по закону свако ко умре у прва 24 сата у болници, мора бити обдукован, чак и ако постоји здравствени картон да је боловао од нпр. рака.
Та жена је исто била на кућној нези, позлило јој је, довежена је у КБЦ и умрла је у року од три сата.
Ја сам је обдуковала и на крају сам доживела да ме њен муж три пута зове телефоном да ме пита од чега је умрла?
Па како од чега??
Па , рецимо, још један случај из праксе где је млађи мушкарац умро након операције жучне кесе.
Умро је јер је пет дана трпео бол од заглављеног камена у жучним водовима и све време му се жуч враћала у јетру. Жуч почела да вари јетру, кренула инсуфицијенција, кренула инсуфицијенција бубрега и џабе што су му извадили ж.к. кад је он улетео у хепато-ренални синдром. И џабе сва терапија. Ту је исход шта ти Бог да.
Сцена бацакања супруге и сестре ће ми остати у глав доживотно.
И знаш ко је оптужен за његову смрт?
Па несавесни доктори у ургентном. Мислим оне су их оптужиле. Нема везе што је сам дотерао дотле.
Sofija, moja mama je imala karcinom pluca. Par meseci se zalila na bolove u predelu Claviculae. Otisla je kod ortopeda, one nedeljama ifiltrirao...
Na moj nagovor, krenula je sa mnom ubolnicu na CT...Ispostavilo se da ima na vratnim zlezdama, "kuglicu" velicine 2,2 cm i u predelu carina tracheae, kuglicu 2,1 cm.
Nedelju dana posle CT-a, hospitalizovana je na ORL-i i operisana. Koleginica, koja je operisala rekla je izvadice sve vratne zlezde na toj strani. Medjutim, ona je uzela samo "probu" i zasila. Nakon dva dana, mama je dobila trombozu na jednoj ruci, a zatim i na drugoj. Deset dana nakon operacije, radjen je CT, na kome se video karcinom, koji se prosirio na Mediastinum i bio je vec velicine 12 cm.
U medjuvremenu je stigao patohistoloski rezutat, da ima karcinom i da ne mogu da ga svrstaju i klasifikuju, ali da se jako sporo razvija.
Isla na zracenje 5 puta, ali od toga joj je bilo sve gore i zalila se da ne moze da dise da se gusi. Molila sam kolegu onkologa, da joj uradi bronhoskopiju dodatno, nije hteo, vec je uradio kolonoskopiju i gastroskopiju i sve je bilo cisto i u redu i poslao je kuci i ako joj je bilo lose.
Kako je njoj bilo sve losije i losije sa disanje, ja sam je odvela sanitetom u drugu bolnicu, gde je vracaju jednostavno kuci i ako joj je bilo strasno lose. Dobila je samo i.v. insulin, jer joj je bio povecan secer, kortizon i jednostavno su je vratili kuci.
Sledeg dana smo je odvezli mi i ja sam se posvadjala, da bi oni nakon svadje i pretnje nju hospitalizovali. Nije mogla vise bez kiseonika, morala je 24h da dobija kiseonik.
Onda je dosao neko od dezurnih kolega u vecernju vizitu i rekao joj, mrtav hladan, da je ona puna sa karcinomom i da joj nije jos dugo ostalo.
Na moje insistiranje, orisla je na "nuklearnu medicinu" i u medjuvremenu dobila tri hemo-terapije. Dan posle 3. hemo-terapije, oni zele da je posalju kuci, na sta sam ja veoma burno reagovala, tako da se kolega onkolog, koji mi je usput rekao, da je najskuplje lecenje u toj Beckoj bolnici (umalo ga nisam zadavila),odlucuje se za 4. hemo-terapiju. Mesta na palijativnom odeljenju nije bilo, tako da je zeleo da je posalje kuci. Tada mi se mama zalila, da i ako njoj pomazu Novalgin kapi, oni njoj daju opijate i ako ona ne zeli i ne trazi.
Sledeceg dana, popodne mama je preminula, a rezultat sa "nuklearne medicine", nije ni docekala, tako da su mi rekli, da oni nemaju pojma gde je primarni tumor.
Tog dana kad je preminula, zvala me je neka balavica i bez malo stida i srama saopstila, da je mama preminula i da ne brinem, jer su oni sve uradili, da ona sto lakse i sto pre ode... U Austriji je zabranjena eutanazija...
Elem, na kraju sam uzela istoriju bolesti i otisla kod advokata za pacijente, jer je bilo dosta propusta u lecenju u dokumentovanju, itd., da bi on meni rekao, da znajuci da sam lekar, bilo bi bolje da se ostavim toga, jer iskreno inace moci cu tesko da nadjem posao i zadrzim sadasnju poziciju, jer radim u drzavnoj bolnici.
Dakle i daleko bolje stojecim drzavama, propusta u lecenju ima, nije to samo u Srbiji...