Сјеверна Далмација

[Ovi jedan]

Čuvari prošlosti: suhozidi Dalmacije ​

Kada putujte obalama Jadranskog mora, neizbježno ćete naići na jedan od najizražajnijih simbola mediteranske kulture – suhozide. Ovi kameni zidovi, koji se protežu duž obale Dalmacije, ne samo da oblikuju krajolik, već i čuvaju bogato nasljeđe koje seže u daleku prošlost.

Povijest suhozida u Dalmaciji seže u antiku. Rimljani, koji su naseljavali ove prostore, prepoznali su vrijednost ove građevinske tehnike i koristili su je za izgradnju terasa i obrambenih zidova. Ovi drevni spomenici nisu samo svjedoci rimskog utjecaja na područje, već i primjer vještine gradnje koja je preživjela kroz stoljeća.

Suhozidi su imali razne funkcije u dalmatinskom krajoliku. Od zaštite od vjetrova i erozije do označavanja granica posjeda, ovi kameni zidovi su bili neizostavan dio svakodnevnog života ljudi na obali, a njihova građevinska tehnika, koja se temelji na suhoj montaži kamenja bez upotrebe veziva, postala je prepoznatljiv znak identiteta ovog područja.

Najimpresivniji primjeri suhozida u Dalmaciji mogu se pronaći na otocima poput Hvara, Brača i Visa, ali i duž obale od Zadra do Dubrovnika. Ovi kameni zidovi nisu samo građevinski spomenici prošlosti, već i važan dio lokalne ekologije i biodiverziteta. Tisuće metara suhozida oblikuju terase koje omogućuju poljoprivrednu proizvodnju na strmim padinama, čuvajući plodnost tla i podržavajući tradicionalne načine života zajednice.

Dok se svijet brzo mijenja, suhozidi su postali izazov za očuvanje. Urbanizacija, promjene u poljoprivrednoj praksi i erozija tla prijete ovim drevnim spomenicima. Stoga je važno podsjetiti se njihove vrijednosti i uloge u očuvanju kulturne baštine i lokalnog identiteta.

 

[Ovi jedan]

Da ne ispadne kako sve ostaje na pustim ričima tu je udruga koja organizira besplatne radionice gradnje suhozida, a kako iman vidit održavaju se i natjecanja u gradnji pa i simpoziji
poput ovog na Pučišćima na otoku Braču koji je privuka i hercegovačke ljubitelje gradnje "na suho". Iako se ne radi o Dalmaciji podatak da na Malom Lošinju ima nevjerovatnih 5000km suhozida je vridan spomena i dokaz koliko je ova drevna tehnika građenja oblikovala istočnu stranu Jadrana. A osim nas ona je bila raširena po gotovo cilom Mediteranu i od 2018. je upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. S razlogom

Kažu neki stručnjaci da na području naše strane Jadrana ima oko 200 000 km suhozida!

 

[Ovi jedan]

Suhozidni otisak prsta ka sredstvo identifikacije

 

[Krishna]

Da ne ispadne kako sve ostaje na pustim ričima tu je udruga koja organizira besplatne radionice gradnje suhozida, a kako iman vidit održavaju se i natjecanja u gradnji pa i simpoziji
poput ovog na Pučišćima na otoku Braču koji je privuka i hercegovačke ljubitelje gradnje "na suho". Iako se ne radi o Dalmaciji podatak da na Malom Lošinju ima nevjerovatnih 5000km suhozida je vridan spomena i dokaz koliko je ova drevna tehnika građenja oblikovala istočnu stranu Jadrana. A osim nas ona je bila raširena po gotovo cilom Mediteranu i od 2018. je upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. S razlogom

Kažu neki stručnjaci da na području naše strane Jadrana ima oko 200 000 km suhozida!

Goran Šarić kaže da su suhozide na istočnoj obali Jadrana prvi počeli raditi Iliri.

 

[Slavan]

Ona je govorila 'dela' u značenju 'ajde' ili 'uradi to.' Msm da je to prije od našeg glagola 'delati' u značenju 'raditi/vršiti/dejstvovati' nego grcizam.

То је основно значење речи и тако се употребљава код нас, као синоним за хајде и знак одобравања. Иначе, користи(ла) се у јужној Србији, Црној Гори, Боки Которској.

 

[Krishna]

То је основно значење речи и тако се употребљава код нас, као синоним за хајде и знак одобравања. Иначе, користи(ла) се у јужној Србији, Црној Гори, Боки Которској.

'Dela' se govori i u djelovima Šumadije. U seriji 'Moj rođak sa sela' lik Rajko Malešević je više puta upotrebio taj izraz u istom značenju kao moja baba.

 

[Slavan]

'Dela' se govori i u djelovima Šumadije. U seriji 'Moj rođak sa sela' lik Rajko Malešević je više puta upotrebio taj izraz u istom značenju kao moja baba.

Чуо сам да се каже и у западној Србији тако.
Употребљава се ова реч и у множини, у облику: елате (2. лице множине).
Има је и у "Ивковој слави", више пута се помиње.

 

[Ovi jedan]

Goran Šarić kaže da su suhozide na istočnoj obali Jadrana prvi počeli raditi Iliri.

Nije nigdi ni spomenuto da su Hrvati prvi počeli već stari Rimljani i Grci, al smo preuzeli tu tradiciju i baštinimo je do danas. Neki suhozidi su stari po iljadu pa čak i dvi iljade godina i više(otok Hvar), a neki svega 50ak godina(Primoštenski).



"Starogradsko polje zaštićeno je i kao arheološka zona. Stručnjaci Farsku horu ocjenjuju najbolje sačuvanom izvornom grčkom podjelom zemljišta u kamenim suhozidima na cijelom Sredozemlju. Sve kasnije podjele uvijek su se odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se uvijek obilježavale podizanjem suhozida. Osnovna struktura polja zadana grčkom parcelizacijom prije 2400 godina ostala je gotovo netaknuta. U Starogradskom polju nataloženi su slojevi svih kultura i okuplja gotovo 120 arheoloških lokaliteta od prethistorije pa do srednjeg vijeka."

 

[Krishna]

Nije nigdi ni spomenuto da su Hrvati prvi počeli već stari Rimljani i Grci, al smo preuzeli tu tradiciju i baštinimo je do danas. Neki suhozidi su stari po iljadu pa čak i dvi iljade godina i više(otok Hvar), a neki svega 50ak godina(Primoštenski).



"Starogradsko polje zaštićeno je i kao arheološka zona. Stručnjaci Farsku horu ocjenjuju najbolje sačuvanom izvornom grčkom podjelom zemljišta u kamenim suhozidima na cijelom Sredozemlju. Sve kasnije podjele uvijek su se odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se uvijek obilježavale podizanjem suhozida. Osnovna struktura polja zadana grčkom parcelizacijom prije 2400 godina ostala je gotovo netaknuta. U Starogradskom polju nataloženi su slojevi svih kultura i okuplja gotovo 120 arheoloških lokaliteta od prethistorije pa do srednjeg vijeka."

Šarić kaže da su Iliri radili suhozide, to nije sporno. Ali on dalje dodaje kako je to nastavljeno i nakon Ilira sve do nedavno, te na osnovu toga izvlači zaključak da smo mi današnji stanovnici istočne obale Jadrana i zaleđa iste zapravo Iliri odnosno njihovi potomci. Veli da Sloveni nisu mogli naučiti raditi suhozide ako su došli u 7. vjeku.

 

[Ovi jedan]

Šarić kaže da su Iliri radili suhozide, to nije sporno. Ali on dalje dodaje kako je to nastavljeno i nakon Ilira sve do nedavno, te na osnovu toga izvlači zaključak da smo mi današnji stanovnici istočne obale Jadrana i zaleđa iste zapravo Iliri odnosno njihovi potomci. Veli da Sloveni nisu mogli naučiti raditi suhozide ako su došli u 7. vjeku.

Pa nisu ih Hrvati i ostali Slaveni naučili radit odma po dolasku, al su preuzeli to od starosjedilaca Romanskog stanovništva koje su tu zatekli i s kojim su se kroz iduća stoljeća spojili u jedno. Evo nadomak mog sela jedan od najstarijih primjeraka te vrste gradnje koji se u narodu zovu Rimski bunari iako s njima navodno nemaju veze nego baš sa tim potomcima Ilira:

Bunari Rajčica smješteni su u predjelu Nišćanski gaj u selu Niskom, općina Klis. Čini ih 10 suhozidom ograđenih bunara i jedna veća, zajednička, lokva za stoku. Ograđeni su jednim redom kamena i imaju stepenice, postavljene u obzid bunara, kojima se pristupa do vode. Uz bunare su postavljene kamenice za napajanje stoke. Najstariji podatak o bunarima zabilježen je na austrijskoj katastarskoj mapi Niskog iz 1829. godine. U mjestu Nisko znalo se koji je bunar na lokalitetu Rajčica pripada kojem komšiluku odnosno obitelji. Bunari su izniman hidrološki fenomen te visoke ambijentalne vrijednosti kao zeleni prostorni reper koji se ističe u sivom krškom krajoliku.

Ovi je od mojih predaka

 

[Ovi jedan]

Živi se od mora, od mriža i uza,
Brojidu se žuji od vesla, mašklina.
Crljene su oči od noći i suza,
Žujave nan ruke su tvrde ka stina.

I tučedu nas nevere i kiše,
I svaki dan smo zgrbjeni sve više,
Ipak, više od sveg i od svih lipota,
Cilega života mi volimo more.

More naše plavo sve nam želje znaš
Ti si snaga, srića - cili život naš.

Brojimo sva jidra i bile vapore,
Prolazidu dani uz bure i juga.
Škrta zemja daje sve ono ča more,
Život je na škoju i radost i tuga.

Dalmacija se ne voli, Dalmacija se živi

 

[Ovi jedan]

Skupit ćemo noćas, prijatelji moji
I drače i cviće iz našeg đardina
Tisuću sinova, razbacani škoji
I tisuće kćeri, gromača i stina

Noćas ćemo zemlji ko materi reći
Nosimo iz grozjem srce u kašeti
Iz svake će loze krv rumena teci
A pisma će sama poći po kaleti

Rasti zemljo, pukni stino
Kucaj srce materino
Šumi more, suzo slana
Trajna nina nana
Trajna nina nana

 

[Ovi jedan]

Dalmacijo, zemljo, maslinova grano
Dalmacijo, zemljo, kamena i smilja
Pozlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja od sunčanih milja

Do ramena zemlji narasti će plima
Sinovi i kćeri, ribari i težaci
A za one drage, kojih više nima
Donit ćemo vijenac da u more bacit

 

[Ovi jedan]

..i teško ce znati tko tu ne živi..

..da čovjek može i kada pati..

..da tebi se divi..

PS nemate vi pojma šta je Dalmacija i koja je to bol i patnja bila nekad živit u njoj i zato je jedino Krišna dostojan jer to svaća, a vi ostali da proživite pet života u njoj nećete je osjetit kako triba. Nemojte šta krivo svatit, al tako van stvari stoje i ko razumi-razumi

 

[Ovi jedan]

Kapetane tribali bi doma
Već odavno doma nismo bili
Kapetane tribali bi doma
Nas su doma svi zaboravili

Kapetane tribali bi doma
Ja ću morat′ okrenit' timun
Ja ne mogu bez nje više živit′
Sit san mora, jubavi san pun

Miris vitar donosi
Pa me podsiti na nju
Ne mogu zaboravit'
Moje sunce, moje more i Dalmaciju

Uvik isto poželin
Kada zvizde padaju
Ne mogu zaboravit'
Moje sunce, moje more i Dalmaciju

Dosta mi je više tuđih mora
Tuđeg svita, broda i vapora
Cile dane ja mislin na nju
I dok spavan vidin je u snu

Miris vitar donosi
Pa me podsiti na nju
Ne mogu zaboravit'
Moje sunce, moje more i Dalmaciju

Uvik isto poželin
Kada zvizde padaju
Ne mogu zaboravit′
Moje sunce, moje more i Dalmaciju

PS nek uđe u zapisnik da je i dalmatinska pisma jedna od sakralnih znamenitosti te regije koja je čini prepoznatljivom i jedinstvenom u slavesnkom svitu i kao takva pripada ovoj temi. Zahvaljujem na razumijevanju i Leki daj jednu od Ivčića i bokal vina

 

[Ovi jedan]

...da su suze biseri..

...mi bi bili bogati...

..ne bi svijetom lutali...

...

 

[Ovi jedan]

Zašto nemate alkotest prilikom logiranja ka i svi ostali pošteni forumi

 

[Krishna]

...mi bi bili bogati...

^^
Ta žena liči na moju pokojnu babu po materi.

 

[Slavan]

..i teško ce znati tko tu ne živi..
..da čovjek može i kada pati..
..da tebi se divi..


PS nemate vi pojma šta je Dalmacija i koja je to bol i patnja bila nekad živit u njoj i zato je jedino Krišna dostojan jer to svaća, a vi ostali da proživite pet života u njoj nećete je osjetit kako triba. Nemojte šta krivo svatit, al tako van stvari stoje i ko razumi-razumi

Ти си један баш знаковит пример динарско-далматинског менталитета и карактера. Пренаглашен си, идеш у крајности, па и у патетику. То је израженије код тебе, него код других форумских Далматинаца. Имамо ми овде још Далматинаца осим Кришне, али наравно да је нама све то познато, иако нисмо из тих крајева. Тако је било и у Херцеговини, Боки и Црној Гори, у свом том кршу, а и другде на Медитерану. Знамо каква су сиротиња били Италијани или Грци, рецимо. С друге стране, нама је блиска та поетика, и Србима и Хрватима, и онима који нису из ужег или ширег медитеранског подручја, имамо доста тога медитеранског у нашем менталитету.

 

[Krishna]

Ти си један баш знаковит пример динарско-далматинског менталитета и карактера. Пренаглашен си, идеш у крајности, па и у патетику. То је израженије код тебе, него код других форумских Далматинаца. Имамо ми овде још Далматинаца осим Кришне, али наравно да је нама све то познато, иако нисмо из тих крајева. Тако је било и у Херцеговини, Боки и Црној Гори, у свом том кршу, а и другде на Медитерану. Знамо каква су сиротиња били Италијани или Грци, рецимо. С друге стране, нама је блиска та поетика, и Србима и Хрватима, и онима који нису из ужег или ширег медитеранског подручја, имамо доста тога медитеранског у нашем менталитету.

Kad smo kod dinarskog mentaliteta u mom kraju u prošlosti je bilo ljudi koji su gajili kult nasilja, čak i na neki bizaran način. Dešavalo se da se 2 odrasla čovjeka potuku čisto da vide ko je jači. Dogovore se kade i na kojem mjestu, okupe se drugi ljudi da gledaju i potuku se ali samo rukama i nogama (bez noževa, kamenja, motki i drugog hladnog oružja). U takvim slučajevima je postojala doza viteštva, koliko god nama nenormalno zvučalo da se odrasli ljudi iz čista mira tuku. Evo jedna istinita priča iz mog sela u kojoj se vidi bizaran kult nasilja bez viteštva (do koga ipak nije došlo, ali moglo je), to je bilo prije oko 100 godina ili nešto više. Muž i žena su bili pored svoje kolibe u planini iznad sela i jeli su na livadi. U jednom trenutku pored njih je prošao jedan čovjek koga su poznavali. Pozdravili su se i ovaj je prošao dalje, a muž i žena su nastavili jesti. Kad je on malo odmakao muž je rekao ženi da trči za prolaznikom i da ga vrati nazad da ga ponude jelom, jerbo to nisu uradili. Žena je stigla prolaznika i ubjedila da ode sa njim nazad do mjesta na kome su ona i muž ručali. Kad su došli ponudili su ga da ruča sa njima. A on je rekao da imaju sreće što su se prisjetili da ga ponude da ruča sa njima, jerbo da nisu iduću noć bi im izgorila koliba tj. on bi je zapalio. Dakle on bio zapalio kolibu od tih ljudi da im se osveti da ga nisu ponudili jelom dok su ručali kad je prolazio pored njih. Muž se prisjetio da bi se to moglo desiti pa je zato rekao ženi da ga vrati i da ga ponude ručkom. U toj doba je u mom kraju bilo ljudi u solidnom broju koji bi zapalili tuđu kolibu ili napravili neku drugu štetu nekome ko ih nije ponudio ručkom dok ruča a dok ovi prolaze pored njega, oni su smatrali to kao povrijedu časti i zato bi napravili osvetu.

@Škutor Kićo @Perperius @Demagogic @Берекин @АнаиванГорд @Лекизан @Лички гусар

 

[Škutor Kićo]

Kad smo kod dinarskog mentaliteta u mom kraju u prošlosti je bilo ljudi koji su gajili kult nasilja, čak i na neki bizaran način. Dešavalo se da se 2 odrasla čovjeka potuku čisto da vide ko je jači. Dogovore se kade i na kojem mjestu, okupe se drugi ljudi da gledaju i potuku se ali samo rukama i nogama (bez noževa, kamenja, motki i drugog hladnog oružja). U takvim slučajevima je postojala doza viteštva, koliko god nama nenormalno zvučalo da se odrasli ljudi iz čista mira tuku. Evo jedna istina priča iz mog sela u kojoj se vidi bizaran kult nasilja bez viteštva (do koga ipak nije došlo, ali moglo je), to je bilo prije oko 100 godina ili nešto. Muž i žena su bili pored svoje kolibe u planini iznad sela i jeli su na livadi. U jednom trenutku pored njih je prošao jedan čovjek koga su poznavali. Pozdravili su se i ovaj je prošao ća, a muž i žena su nastavili jesti. Kad je on malo odmakao muž je rekao ženi da trči za prolaznikom i da ga vrati nazad da ga ponude jelom, jerbo to nisu uradili. Žena je stigla prolaznika i ubjedila da ode sa njim do mjesta na kome su ona i muž ručali. Kad su došli ponudili su ga da ručak sa njima. A on je rekao da imaju sreće što su se prisjetili da ga ponude da ručak sa njima, jerbo da nisu iduću noć bi im izgorila koliba tj. on bi je zapalio. Dakle on bio zapalio kolibu od tih ljudi da im se osveti da ga nisu ponudili jelom dok su ručali i kad je prolazio pored njih. Muž se prisjetio da bi se to moglo desiti pa je zato rekao ženi da ga vrati i da ga ponude ručkom. U toj doba je u mom kraju bilo ljudi u solidnom broju koji bi zapalili tuđu kolibu ako ih vlasnici ne ponude ručkom dok ručaju dok ovi prolaze pored njih, oni su smatrali to kao povrijedu časti i zato bi napravili osvetu.

@Škutor Kićo @Perperius @Demagogic @Берекин @АнаиванГорд @Лекизан

Je li bilo krvne osvete?
Ovo me podsica na crnogorske osvete

 

[Škutor Kićo]

Crna gora i crnogorci-1837
@Krishna
Pripovijedaju da je nedavno u primorju (kod Kotora) u ovakom slučaju jedna opština tražila od druge 50 dukata, što je jedna njihova djevojka, koja je išla kroz njihovo selo, bila psovana od mletačkijeh vojnika, a oni se nijesu za nju zastupili. Da bi doznali kad se to dogodilo, zapitaju najstarijeg čovjeka u selu, starca od blizu 70 godina, šta on o tome zna. On im odgovori da se opominje kako je u ranoj mladosti slušao da se o tome govori.

 

[Krishna]

Je li bilo krvne osvete?
Ovo me podsica na crnogorske osvete

Nije bilo krvne osvete, bar ne u zadnjih oko 150 godina. A za ranije ne znam. Ali je bilo slučajeva sličnih onome što sam naveo u prethodnom postu, da neko napravi štetu nekome zato što smatra da ga taj nije ispoštovao u nekoj situaciji ili misli da ga uvrijedio.

 

[Škutor Kićo]

Nije bilo krvne osvete, bar ne u zadnjih 150 godina. A za ranije ne znam. Ali je bilo slučajeva sličnih onome što sam naveo u prethodnom postu, da neko napravi štetu nekome zato što smatra da ga taj nije ispoštovao u nekoj situaciji ili misli da ga uvrijedio.

Zašto niste naslijedili plemena od istocnih hercegovaca?

 

[Krishna]

Zašto niste naslijedili plemena od istocnih hercegovaca?

Plemenska struktura/organizacija u istočnoj Hercegovini se ugasila u 16-om vjeku, baš u tom vjeku je bilo najviše migracija iz istočne Hercegovine u krajiške krajeve.

U Crnoj Gori je plemenska organizacija opstala do nedavno. Ali ona nije u prošlosti prenošena u druge krajeve u koje se doseljavalo puno ljudi iz CG poput Raške oblasti i Šumadije. Plemenska organizacije je opstajala samo u matici, nije se prenosila na kolonije uslovno rečeno.